gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaprèpāstīm, 3. l. mn. zaprèpāstē, imp. zaprepásti, aor. zaprepástih, prid. r. zaprepástio, prid. t. zaprèpāšten〉 1. jako iznenaditi koga [Zaprepastile su me tvoje riječi.]; sin. preneraziti, ( zapanjiti) 2. izazvati u koga užas [~ stanovništvo okrutnošću]; sin. užasnuti • zaprepástiti se 〈povr.〉 1. postati neugodno iznenađenim [~ se čijim postupkom]; sin. preneraziti se v. pod preneraziti, (zapanjiti se) v. pod zapanjiti 2. osjetiti jak strah, grozu [~ se okrutnošću neprijatelja]; Vidski parnjaci: zaprepašćivati, zaprepaštavati