aliterácija aliteracija im. ž. (G aliterácijē, DL aliteráciji, A aliteráciju, I aliterácijōm; mn. NA aliterácije, G aliterácījā, DLI aliterácijama)
knjiž. Aliteracija je glasovna figura u kojoj se ponavljaju isti suglasnici ili suglasničke skupine u stihu ili prozi.
– Posebnost pjesničkog stila ogleda se i u eufoniji, koja je postignuta kroz mnoštvo aliteracija i asonanci.
– Kako ti znaš da nema nikakvu umjetničku vrijednost ili moment? Što, nije talijanski sonet, neka klasična forma, ne vidiš anafore i epifore te aliteracije i asonance i zato nema „objektivnu” umjetničku vrijednost?
Koordinacija: aliteracija i asonanca razg., aliteracija i asonancija, aliteracija i elipsa, aliteracija i epifora, aliteracija i komparacija, aliteracija i rima
U vezi s aliteracijom spominje se: kombinacija, potencijal, sezona, test, upotreba
Citiraj natuknicu: