bȕćnuti bućnuti gl. svrš. neprijel., (prez. jd. 1. l. bȕćnēm, 2. l. bȕćnēš, 3. l. bȕćnē, mn. 1. l. bȕćnēmo, 2. l. bȕćnēte, 3. l. bȕćnū; imp. bȕćni; aor. bȕćnuh; prid. r. m. bȕćnuo, ž. bȕćnula, s. bȕćnulo; pril. p. bȕćnūvši)
Pasti u vodu, pljusnuti ili udariti o vodu.
– Tišinu razmišljanja prene tek pokoji u grudima odlomljen kamen sjete koji bućne u more obaveza.
– Čulo se šljap kad je poklopac bućnuo u vodu.
– Draže mi je otvorena srca protrčati livadom i trčati dok mi noge same ne zastanu ili dok se ne skotrljam poput loptice pamuka niz padinu i zaustavim se u potoku kad mi lakirane cipelice bućnu u blatnjavu vodicu.
bućnuti se gl. svrš. povr.
razg. Bućnuti se znači kratko se okupati, najčešće nakon skoka u vodu.
– Možda nam nije bilo suđeno bućnuti se još jedanput ili je to samo prepreka koju trebamo preskočiti?
– Takav pas, pun životnog iskustva, bućnut će se eventualno rano ujutro ili kasno navečer, a po vrućini ga nećete vidjeti jer on zna da mu je najbolje negdje u debeloj hladovini.
– U vodu skoči, malo se bućne.
tvorba: buć-nuti
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bu%C4%87nuti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: