ć ć2 im. m.
gram. (neskl.) Ć je pravi nepčani sliveni bezvučni suglasnik.
– No Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša kaže da se „glas ć piše u kajkavskim imenima gdje je jasno da bi on u književnom jeziku došao ili je tako uobičajeno, a to je u prvom redu na mjestu kajkavskoga šč” te propisuje: Kunišćak, Trakošćan, Budinšćina, Šćitarjevo.
– Znak za glas ć preuzeo je iz poljske tradicije.
Hrvatski pravopis: http://pravopis.hr/pravilo/glas-c/2/
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
ć2. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/c_2-2/ (pristupljeno 16. travnja 2026.)