kljȕcnuti kljucnuti gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. kljȕcnēm, 2. l. kljȕcnēš, 3. l. kljȕcnē, mn. 1. l. kljȕcnēmo, 2. l. kljȕcnēte, 3. l. kljȕcnū; imp. kljȕcni; aor. kljȕcnuh; prid. r. m. kljȕcnuo, ž. kljȕcnula, s. kljȕcnulo; prid. t. kljȕcnūt; pril. p. kljȕcnūvši)
1 Kljucnuti znači uzeti hranu kljunom.
– I ćorava kokoš, kažu, katkad kljucne hranjivo zrno.
– Kosovi imaju zlokobnu namjeru da kljucnu plod i ostave ga.
Tko može kljucnuti? kokoš, ptica
Što može kljucnuti? plod, voćku, zrno
Čime može kljucnuti? kljunom
2 Kljucnuti znači udariti kljunom.
– Lagano ju je kljucnula po ruci, stvarajući tek neznantno crvenilo koje je bilo dovoljna opomena Amy što nije ponijela sovoslasticu.
– Pijevac se munjevito sagne i iz uzvišene visine kljucne ga moćnim kljunom posred čela.
tvorba: kljuc-nuti
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=kljucnuti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: