kȑckati krckati gl. nesvrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. kȑckām, 2. l. kȑckāš, 3. l. kȑckā, mn. 1. l. kȑckāmo, 2. l. kȑckāte, 3. l. kȑckajū; imp. kȑckāj; aor. kȑckah; imperf. kȑckāh; prid. r. m. kȑckao, ž. kȑckala, s. kȑckalo; prid. t. kȑckān; pril. s. kȑckajūći)
1 (prijel.) Krckati znači lomiti što u sitne dijelove.
– Sjednemo za naš oronuli drveni stol i uz pomoć malih čekića krckamo orahe, jedan po jedan te ih pažljivo vadimo iz ljuske.
Kako se može krckati? lagano
Što se može krckati? orah
sinonim: drobiti
2 (neprijel.) Krckati znači ispuštati tihi zvuk koji podsjeća na krc.
– I sjajno mi je kako onda taj led krcka i pucketa u onoj velikoj vinskoj čaši.
– Večerali smo tako poveće količine pijeska izmiješanog s hranom, koji je krckao i škripao među zubima.
Koordinacija: krckati i pucketati, krckati i škripati
tvorba: krc-kati
tvorenice: krckanje
Citiraj natuknicu: