lepètati lepetati gl. nesvrš. (prez. jd. 1. l. lèpećēm, 2. l. lèpećēš, 3. l. lèpećē, mn. 1. l. lèpećēmo, 2. l. lèpećēte, 3. l. lèpećū; imp. lepèći; aor. lepètah; imperf. lèpetāh; prid. r. m. lepètao, ž. lepètala, s. lepètalo; pril. s. lèpećūći)
1 Lepetati znači šumno mahati krilima ili rukama.
– Kruže leptirići oko noćne svjetiljke i lepeću krilima.
– Crna muha bespomoćno lepeće svojim prozirnim krilima zarobljena u žlici meda.
– Gurnu ga opet pod vodu i držaše ga tamo dok nije prestao lepetati rukama.
Tko lepeće? kokica, pilić, osa
Čime lepeće? krilima
Kako lepeće? bučno, glasno, nježno
2 Lepetati znači lepršati proizvodeći šum.
– Na užetu ispred mjesečine lepetala je bijela plahta.
– Njegov dugi, vuneni kaput lepeće na ledenom vjetru.
Što lepeće? kaput, plahta, vrpca
Kako lepeće? na vjetru
tvorba: lepet-ati
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/177/
Citiraj natuknicu: