ljúljati ljuljati gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. ljȗljām, 2. l. ljȗljāš, 3. l. ljȗljā, mn. 1. l. ljȗljāmo, 2. l. ljȗljāte, 3. l. ljúljajū; imp. ljȗljāj; aor. ljúljah; prid. r. m. ljúljao, ž. ljúljala, s. ljúljalo; pril. s. ljuljajūći)
1 Ljuljati koga ili što znači laganim pokretima ravnomjerno pomicati koga ili što naprijed i natrag ili ulijevo i udesno.
– Barbie jednom nogom ljulja kolijevku.
– Iako djeca mogu sama zaspati, roditelji ih često nose, ljuljaju i pjevaju im.
– Stoga, čim agresivno prestanete ljuljati brod, i to u vrlo ograničenom luku, on se gotovo trenutačno ukopa u vodoravni položaj.
Što tko ljulja? brod, čamac, kolijevku
Koga tko ljulja? dijete
2 Ljuljati čime znači pomicati dio tijela ravnomjernim pokretima naprijed i natrag ili lijevo i desno.
– Pogleda me tužno i sažalno, poda mi desnicu i stane ljuljati glavom.
– Dok hodaju, više ljuljaju bokovima.
Čime tko ljulja? bokovima, glavom
ljuljati se gl. nesvrš. povr.
Ljuljati se znači pomicati se ravnomjerno naprijed i natrag ili lijevo i desno.
– Potres je elementarna nepogoda kada zemlja podrhtava i sve se ruši i ljulja, a čovjek je nemoćan da to zaustavi.
– Tu su se djeca penjala na stabla s pomoću užeta, ljuljala se i uživala u ostalim igrama.
– On je lupao nogom o pod u ritmu, a ja sam se ljuljala.
tvorenice: ljuljuškati, naljuljati se, zaljuljati
TVORENICA: ljuljačka
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=ljuljati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: