mȑdnuti mrdnuti gl. svrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. mȑdnēm, 2. l. mȑdnēš, 3. l. mȑdnē, mn. 1. l. mȑdnēmo, 2. l. mȑdnēte, 3. l. mȑdnū; imp. mȑdni; aor. mȑdnuh; prid. r. m. mȑdnuo, ž. mȑdnula, s. mȑdnulo; pril. p. mȑdnūvši)
1 Mrdnuti znači učiniti kretnju dijelom tijela.
– Da niste zucnuli, mrdnuli obrvom ni malim prstom.
– Mahnula sam rukom, ali nije ni mrdnuo.
Čime tko može mrdnuti? guzicom razg., prstom, rukom
2 (razg.) Mrdnuti iz čega znači napustiti koji prostor.
– S lakoćom sam stupio u telefonski kontakt s njim, a nisam mrdnuo iz Zagreba.
– Vrijeme je da mrdnem iz ove kuće.
– Mrdneš 500 metara iz strogog centra i hodaš po blatu.
mrdnuti se
Mrdnuti se znači pomaknuti se.
– Vrijeme je da se mrdnemo iz svojih fotelja i da se počnemo boriti za sebe, a ne samo da šutimo i trpimo.
– Kako da pokrenem svog supruga da se malo mrdne i aktivira?
– Publika, ona sa zapada i istoka, a ne nužno jurišni dio sa sjevera, znat će prepoznati kad se momčad mrdne s mrtve točke.
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=mrdnuti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: