húknuti huknuti gl. svrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. hȗknēm, 2. l. hȗknēš, 3. l. hȗknē, mn. 1. l. hȗknēmo, 2. l. hȗknēte, 3. l. hȗknū; imp. húkni; aor. húknuh; prid. r. m. húknuo, ž. húknula, s. húknulo; pril. p. húknūvši)
1 Huknuti znači oglasiti se glasom koji podsjeća na hu-hu.
– Sova je huknula na grani iza prikaze, a zatim je raširila tamna krila i poletjela.
Što može huknuti? ćuk, sova
2 Huknuti znači izgovoriti, ispustiti glasove hu-hu kao znak nezadovoljstva, umora ili sl.
– Starica bi nato samo nezadovoljno huknula, poškiljivši ispod oka na djevojčicu.
– Kad huknu navijači sa sjevera, Anderlechtovim igračima sigurno neće biti svejedno.
3 Huknuti znači ispustiti topao zrak iz usta, obično da se ugriju ruke.
– Katkad hukne u smrznute šake.
– Skinu s vrata šarenu maramu i omota glavu, huknu dva-tri puta u ozeble ruke, izvadi iz njedra staklenicu, nagnu, gucnu malko i uzdahnu.
tvorba: huk-nuti
Citiraj natuknicu: