četrdesétak

pril. približno četrdeset, oko četrdeset [Došlo ih je ~.]

četrdèsetero

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od četrdeset osoba različita spola

četrdèsētī

red. br. 〈G četrdèsētōg(a); ž. četrdèsētā, s. četrdèsētō〉 koji je iza trideset devetoga, a prije četrdeset prvoga

četrdesetogòdišnjāk

im. m. 〈G četrdesetogòdišnjāka, V četrdesetogòdišnjāče; mn. N četrdesetogòdišnjāci, G četrdesetogòdišnjākā〉 osoba koja ima četrdeset godina

četrdesetogodišnjàkinja

im. ž. 〈G četrdesetogodišnjàkinjē; mn. N četrdesetogodišnjàkinje, G četrdesetogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima četrdeset godina

četrdesetogòdišnjī

prid. 〈G četrdesetogòdišnjēg(a); ž. četrdesetogòdišnjā, s. četrdesetogòdišnjē〉 1. koji ima četrdeset godina [~ grad] 2. koji traje četrdeset godina [četrdesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na četrdeset godina

četrdesetogòdišnjica

im. ž. 〈G četrdesetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava četrdeset godina od događaja koji se obilježuje

četrdesetòrica

im. ž. 〈G četrdesetòricē〉 skupina od četrdeset muških osoba

čètri

glav. br. → četiri

čètristō

glav. br. → četiristo

četr̀naest

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 14, za jedan veći od broja trinaest i za jedan manji od broja petnaest

četr̀naestero

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od četrnaest osoba različita spola

četr̀naestī

red. br. 〈G četr̀naestōg(a); ž. četr̀naestā, s. četr̀naestō〉 koji je iza trinaestoga, a prije petnaestoga

četrnaestogòdišnjāk

im. m. 〈G četrnaestogòdišnjāka, V četrnaestogòdišnjāče; mn. N četrnaestogòdišnjāci, G četrnaestogòdišnjākā〉 dijete koje ima četrnaest godina

četrnaestogodišnjàkinja

im. ž. 〈G četrnaestogodišnjàkinjē; mn. N četrnaestogodišnjàkinje, G četrnaestogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima četrnaest godina

četrnaestogòdišnjī

prid. 〈G četrnaestogòdišnjēg(a); ž. četrnaestogòdišnjā, s. četrnaestogòdišnjē〉 1. koji ima četrnaest godina [četrnaestogodišnje dijete] 2. koji traje četrnaest godina [četrnaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na četrnaest godina

četrnaestòrica

im. ž. 〈G četrnaestòricē〉 skupina od četrnaest muških osoba

četvérac

im. m. 〈G četvérca; mn. N četvérci, G čètvērācā〉 čamac s četirima veslačima ◇ ~ bez kormilara sp. veslačka disciplina u kojoj se natječu čamci s četirima veslačima koji veslaju jednim veslom i bez kormilara; ~ s kormilarom sp. veslačka disciplina, natjecanje čamaca s četirima veslačima koji veslaju jednim veslom i kormilarom

četvèri

br. prid. 〈G četvèrīh, DLI četvèrīm, A četvère; ž. četvère, s. četvèra〉 1. skupina koja se sastoji od četiriju skupova ili parova [~ opanci; četvere rukavice] 2. četiri komada čega (uz imenice pl. t.) [četvere hlače; četvera vrata]

čȅtvero

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od četiriju osoba različita spola

četveròčlan

prid. 〈G četveròčlana; odr. četveròčlanī, G četveròčlanōg(a); ž. četveròčlana, s. četveròčlano〉 koji se sastoji od četiriju članova

četveròdijēlan

prid. 〈G četveròdijēlna; odr. četveròdijēlnī, G četveròdijēlnōg(a); ž. četveròdijēlna, s. četveròdijēlno〉 koji je sastavljen od četiriju dijelova

četveròdnēvnī

prid. 〈G četveròdnēvnōg(a); ž. četveròdnēvnā, s. četveròdnēvnō〉 1. koji ima četiri dana [četverodnevna brada] 2. koji traje četiri dana [četverodnevno razdoblje] 3. koji se odnosi na četiri dana

četveròdobnī

prid. 〈G četveròdobnōg(a); ž. četveròdobnā, s. četveròdobnō〉 koji se sastoji od četiriju doba [četverodobna mjera]

četverogòdišnjāk

im. m. 〈G četverogòdišnjāka, V četverogòdišnjāče; mn. N četverogòdišnjāci, G četverogòdišnjākā〉 dijete koje ima četiri godine

četverogodišnjàkinja

im. ž. 〈G četverogodišnjàkinjē; mn. N četverogodišnjàkinje, G četverogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima četiri godine

četverogòdišnjī

prid. 〈G četverogòdišnjēg(a); ž. četverogòdišnjā, s. četverogòdišnjē〉 1. koji ima četiri godine [četverogodišnje dijete] 2. koji traje četiri godine [četverogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na četiri godine

četverogòdišnjica

im. ž. 〈G četverogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršavaju četiri godine od događaja koji se obilježuje

četveròkatnī

prid. 〈G četveròkatnōg(a); ž. četveròkatnā, s. četveròkatnō〉 koji ima četiri kata

četveròkatnica

im. ž. 〈G četveròkatnicē; mn. N četveròkatnice, G četveròkatnīcā〉 zgrada koja ima četiri kata

četveròkratnīk

im. m. 〈G četveròkratnīka; mn. N četveròkratnīci, G četveròkratnīkā〉 mat. broj koji je četiri puta veći od kojega broja

četverokrèvetnī

prid. 〈G četverokrèvetnōg(a); ž. četverokrèvetnā, s. četverokrèvetnō〉 koji ima četiri kreveta [četverokrevetna soba]

četveròkut

im. m. 〈G četveròkuta; mn. N četveròkuti, G četveròkūtā〉 mat. geometrijski lik u ravnini omeđen četirima stranicama

četveròkutan

prid. 〈G četveròkutna; odr. četveròkutnī, G četveròkutnōg(a); ž. četveròkutna, s. četveròkutno〉 koji ima četiri kuta [~ lik]

četveròmjesečnī

prid. 〈G četveròmjesečnōg(a); ž. četveròmjesečnā, s. četveròmjesečnō〉 1. koji ima četiri mjeseca [četveromjesečno dijete] 2. koji traje četiri mjeseca [~ dopust] 3. koji se odnosi na četiri mjeseca [~ obračun]

četverònoškē

pril. oslanjajući se na obje ruke i obje noge ili na sve četiri noge [kretati se ~]

četveronóžac

im. m. 〈G četveronóšca; mn. N četveronóšci, G četverònōžācā〉 zool. životinja koja ima četiri noge

četverònožan

prid. 〈G četverònožna; odr. četverònožnī, G četverònožnōg(a); ž. četverònožna, s. četverònožno〉 koji ima četiri noge, koji hoda na četirima nogama [četveronožna životinja]

četveròredan

prid. 〈G četveròredna; odr. četveròrednī, G četveròrednōg(a); ž. četveròredna, s. četveròredno〉 koji ima četiri reda čega, koji se sastoji od četiriju redova

četveròslovan

prid. 〈G četveròslovna; odr. četveròslovnī, G četveròslovnōg(a); ž. četveròslovna, s. četveròslovno〉 koji se sastoji od četiriju slova

četveròsoban

prid. 〈G četveròsobna; odr. četveròsobnī, G četveròsobnōg(a); ž. četveròsobna, s. četveròsobno〉 koji ima četiri sobe [~ stan]

četveròstih

im. m. 〈G četveròstiha; mn. N četveròstisi, G četveròstīhā〉 knjiž. kitica od četiriju stihova; sin. (katren)

četveròstruk

prid. 〈G četveròstruka; odr. četveròstrukī, G četveròstrukōg(a); ž. četveròstruka, s. četveròstruko〉 1. koji ima četiri dijela [četverostruki konopac; četverostruko dno] 2. koji je četiri puta veći od čega [četverostruka vrijednost; četverostruki iznos]

četverovalèntan

prid. 〈G četverovalèntna; odr. četverovalèntnī, G četverovalèntnōg(a); ž. četverovalèntna, s. četverovalèntno〉 kem. koji ima valenciju četiri [~ element]

četveroznàmēnkast

prid. 〈G četveroznàmēnkasta; odr. četveroznàmēnkastī, G četveroznàmēnkastōg(a); ž. četveroznàmēnkasta, s. četveroznàmēnkasto〉 koji se sastoji od četiriju znamenaka [~ broj]

četvòrica

im. ž. 〈G četvòricē〉 skupina od četiri muške osobe

četvòrina

im. ž. 〈G četvòrinē; mn. N četvòrine, G četvòrīnā〉 v. kvadrat

čètvōrka

im. ž. 〈G čètvōrkē, DL čètvōrki/čètvōrci; mn. N čètvōrke, G čètvōrkā/čètvōrkī〉 1. brojka koja označuje broj četiri 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se četvorkom]; sin. četvrtica razg. 3. razg. v. vrlo dobar pod dobar 4. četiri osobe povezane zajedničkim poslom ili djelovanjem [teroristička ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga