im. s. 〈neskl.〉 dvadeset deveto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 zubni tjesnačni šumni zvučni suglasnik

pokrata za zapad

prij. 1. 〈G〉 označuje da se što proteže u određenome razdoblju [postići ~ života]; sin. kroz, tijekom 2. 〈A〉 a. označuje da što dospijeva kamo [sjesti ~ stol; zataknuti ~ šešir] b. označuje koliko vremena treba proći [vratiti se ~ godinu dana] c. označuje da je što namijenjeno komu ili čemu [koš ~ smeće; sladoled ~ brata] d. označuje da je što mjera koliko se što razlikuje [viši ~ glavu; proširiti ~ centimetar] 3. 〈I〉 a. označuje da se tko ili što nalazi iza čega [grad ~ brdom] b. označuje da se tko ili što nalazi neposredno uza što drugo [sjediti ~ stolom] c. označuje da tko ili što dolazi nakon koga ili čega [dan ~ danom; jedan ~ drugim] d. označuje da je tko ili što usmjereno prema čemu [težiti ~ slobodom; ići ~ poslom]

prid. 〈G zàbāčena; odr. zàbāčenī, G zàbāčenōg(a); ž. zàbāčena, s. zàbāčeno; komp. zabačènijī〉 koji je daleko od većih gradova i glavnih prometnica [zabačeno selo]; sin. zabitan

im. m. 〈G zȁbata; mn. N zȁbati, G zȁbātā〉 dio zida na bočnim završetcima krova

im. ž. 〈G zàbavē; mn. N zàbave, G zȁbāvā〉 1. niz ugodnih aktivnosti, obično u vedrome društvu ili igri [najdraža ~]; sin. provod, ( razonoda) 2. organizirana priredba čiji je cilj da se ljudi zabave [ići na zabavu]

prid. 〈G zàbāvna; odr. zàbāvnī, G zàbāvnōg(a); ž. zàbāvna, s. zàbāvno; komp. zabàvnijī〉 koji koga zabavlja [~ čovjek]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbavīm, 3. l. mn. zàbavē, imp. zàbavi, aor. zàbavih, prid. r. zàbavio, prid. t. zàbavljen〉 učiniti da tko ugodno provede vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ društvo; ~ publiku]; sin. (animirati) • zàbaviti se 〈povr.〉 ugodno provesti vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ se na rođendanu]; vidski parnjak: zabavljati

im. m. 〈G zabavljáča, V zȁbavljāču; mn. N zabavljáči, G zabavljáčā〉 osoba koja koga zabavlja

im. ž. 〈G zabavljàčicē; mn. N zabavljàčice, G zabavljàčīcā〉 žena koja koga zabavlja

prid. 〈G zabavljàčičina; ž. zabavljàčičina, s. zabavljàčičino〉 koji pripada zabavljačici

im. s. 〈G zàbavljānja〉 1. činjenje da tko ugodno provodi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri 2. doživljavanje ugodnih trenutaka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbavljām, 3. l. mn. zàbavljajū, imp. zàbavljāj, aor. zàbavljah, imperf. zàbavljāh, prid. r. zàbavljao, prid. t. zàbavljān〉 činiti da tko ugodno provodi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ društvo; ~ publiku]; sin. (animirati) • zàbavljati se 〈povr.〉 ugodno provoditi vrijeme, obično u vedrome društvu ili igri [~ se na rođendanu]; vidski parnjak: zabaviti

prid. 〈G zàbāvnōg(a); ž. zàbāvnā, s. zàbāvnō〉 koji se odnosi na zabavu, koji je namijenjen zabavi [~ program; zabavna igra]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabèzēknēm, 3. l. mn. zabèzēknū, imp. zabezékni, aor. zabezéknuh, prid. r. zabezéknuo, prid. t. zabèzēknūt〉 začuditi, iznenaditi koga čime neočekivanim

im. s. 〈G zabíjānja〉 1. utiskivanje čega u tvrdu podlogu udarcima; sin. zakucavanje razg. 2. postizanje zgoditka pucanjem; sin. zakucavanje razg. 3. udaranje svom snagom o kakvu prepreku

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbījām, 3. l. mn. zabíjajū, imp. zàbījāj, aor. zabíjah, imperf. zàbījāh, prid. r. zabíjao, prid. t. zàbījān〉 1. udarcima utiskivati što u tvrdu podlogu [~ čavao u zid] 2. udarajući loptu postizati zgoditak [~ gol] • zabíjati se 〈povr.〉 udarati svom snagom o kakvu prepreku [~ se biciklom u ogradu]; vidski parnjak: zabiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabìlježīm, 3. l. mn. zabìlježē, imp. zabìlježi, aor. zabìlježih, prid. r. zabìlježio, prid. t. zabìlježen〉 1. napraviti zapis ili bilješku [~ podatke]; sin. (evidentirati, notirati), zapisati 2. snimiti što kao podatak ili dokument [~ kamerom] 3. ostvariti kakvu vrijednost [~ najveći broj nezaposlenih; ~ rast prodaje]

im. ž. 〈G zȁbīti; mn. N zȁbīti, G zȁbītī〉 zabačeno područje, područje daleko od većih gradova i glavnih prometnica

prid. 〈G zȁbītna; odr. zȁbītnī, G zȁbītnōg(a); ž. zȁbītna, s. zȁbītno; komp. zabìtnijī〉 koji se nalazi u zabiti [zabitno selo]; sin. zabačen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁbijēm, 3. l. mn. zȁbijū, imp. zàbīj, aor. zàbih, prid. r. zàbio, prid. t. zabìjen〉 1. udarcima utisnuti što u tvrdu podlogu [~ čavao u zid]; vidski parnjak: zabijati 2. udarajući loptu postići zgoditak [~ gol]; vidski parnjak: zabijati • zàbiti se 〈povr.〉 1. udariti svom snagom o kakvu prepreku [~ se biciklom u ogradu]; vidski parnjak: zabijati se v. pod zabijati 2. pren. ne izići, ne napustiti kakav zatvoreni prostor [~ se u kuću]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàblatīm, 3. l. mn. zàblatē, imp. zàblati, aor. zàblatih, prid. r. zàblatio, prid. t. zàblaćen〉 zaprljati blatom

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàblējī, 3. l. mn. zàblējē, aor. 3. l. jd. zȁblējā, prid. r. zabléjao〉 početi blejati, oglasiti se blejanjem [Janje je zablejalo.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zablìstām, 3. l. mn. zablìstajū, imp. zablìstāj, aor. zablìstah, prid. r. zablìstao〉 1. početi blistati, postati pun sjaja [Dragulj je zablistao.] 2. pren. a. izdvojiti se od ostalih po kakvim osobinama ili svojstvima, postići kakav izniman uspjeh [~ u predstavi; ~ svojim znanjem] b. dotjerati, urediti koga ili što tako da sjaji, da zrači [~ u novoj haljini]

im. ž. 〈G zàbludē; mn. N zàblude, G zȁblūdā〉 vjerovanje da je istinito ono što nije [dovesti koga u zabludu; biti u zabludi]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàblūdīm, 3. l. mn. zàblūdē, imp. zablúdi, aor. zablúdih, prid. r. m. zablúdio, ž. zablúdjela, s. zablúdjelo; mn. zablúdjeli〉 zast. v. izgubiti se pod izgubiti, zalutati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàbolī, 3. l. mn. zàbolē, aor. 3. l. jd. zȁbolje, prid. r. m. zabòlio, ž. zabòljela, s. zabòljelo, mn. zabòljeli〉 početi boljeti [Zaboljela me glava.; Zabolio me zub.; Zaboljela me duša.]

im. m. 〈G zȁborāva; mn. N zȁborāvi, G zȁborāvā〉 prestanak pamćenja ili nestanak sjećanja ♦ oteti zaboravu koga, što ne dopustiti da se tko, što zaboravi, upamtiti koga, što; pasti (otići i sl.) u ~ nestati iz sjećanja

prid. 〈G zȁborāvna; odr. zȁborāvnī, G zȁborāvnōg(a); ž. zȁborāvna, s. zȁborāvno; komp. zaboràvnijī〉 koji brzo i lako zaboravlja [zaboravni profesor]; sin. zaboravljiv

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabòravīm, 3. l. mn. zabòravē, imp. zabòravi, aor. zabòravih, prid. r. zabòravio, prid. t. zabòravljen〉 1. prestati se sjećati koga ili čega, više ne pamtiti što [~ melodiju; ~ čije riječi]; ant. upamtiti, zapamtiti; vidski parnjak: zaboravljati 2. propustiti učiniti što zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kupiti kruh]; ant. sjetiti se; vidski parnjak: zaboravljati 3. ostaviti što gdje zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran]; vidski parnjak: zaboravljati • zabòraviti se 〈povr.〉 izgubiti nadzor nad svojim postupcima [Zaboravila se i glasno uzviknula.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabòravljām, 3. l. mn. zabòravljajū, imp. zabòravljāj, aor. zabòravljah, imperf. zabòravljāh, prid. r. zabòravljao, prid. t. zabòravljān〉 1. prestajati se sjećati koga ili čega, više što ne pamtiti [~ čije riječi; ~ melodiju]; ant. pamtiti 2. propuštati činiti što zbog nepažnje ili rastresenosti [Često zaboravlja kupiti kruh.] 3. ostavljati što gdje zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran]; vidski parnjak: zaboraviti

prid. 〈G zaboràvljiva; odr. zaboràvljivī, G zaboràvljivōg(a); ž. zaboràvljiva, s. zaboràvljivo; komp. zaboravljìvijī〉 usp. zaboravan

im. ž. 〈G zaboràvljivosti, I zaboràvljivošću/zaboràvljivosti〉 usp. zaboravnost

im. ž. 〈G zȁborāvnosti, I zȁborāvnošću/zȁborāvnosti〉 osobina onoga koji je zaboravan; sin. zaboravljivost

im. ž. 〈G zàbranē; mn. N zàbrane, G zȁbrānā〉 naredba da se što ne čini

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbrānīm, 3. l. mn. zàbrānē, imp. zabráni, aor. zabránih, prid. r. zabránio, prid. t. zàbrānjen〉 1. narediti da se što ne čini, izdati zabranu [~ djetetu izlaske]; ant. dopustiti, odobriti 2. onemogućiti da se što učini [~ čije mišljenje; ~ tiskanje novina]; sin. (proskribirati); vidski parnjak: zabranjivati

im. s. 〈G zabranjívānja〉 naređivanje da se što ne smije činiti, izdavanje zabrane; ant. dopuštanje, odobravanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zabrànjujēm, 3. l. mn. zabrànjujū, imp. zabrànjūj, aor. zabranjívah, imperf. zabrànjīvāh, prid. r. zabranjívao, prid. t. zabrànjīvān〉 1. naređivati da se što ne čini, izdavati zabranu [~ djetetu izlaske]; ant. dopuštati, odobravati 2. onemogućivati da se što čini [~ čije mišljenje; ~ tiskanje novina]; sin. (proskribirati); vidski parnjak: zabraniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbravīm, 3. l. mn. zàbravē, imp. zàbravi, aor. zàbravih, prid. r. zàbravio, prid. t. zàbravljen〉 čvrsto što zatvoriti bravom

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbrāzdīm, 3. l. mn. zàbrāzdē, imp. zabrázdi, aor. zabrázdih, prid. r. zabrázdio, prid. t. zàbrāžđen〉 udaljiti se od onoga od čega se krenulo, pretjerati u čemu [~ u teške misli]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàbrbljām se, 3. l. mn. zàbrbljajū se, imp. zàbrbljāj se, aor. zàbrbljah se, prid. r. zàbrbljao se〉 zadržati se u brbljanju

prid. 〈G zàbrinūta; odr. zàbrinūtī, G zàbrinūtōg(a); ž. zàbrinūta, s. zàbrinūto; komp. zabrinùtijī〉 1. koji ima briga [~ dječak] 2. koji odražava brigu [~ pogled]; ant. bezbrižan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbrinēm, 3. l. mn. zàbrinū, imp. zàbrini, aor. zàbrinuh, prid. r. zàbrinuo, prid. t. zàbrinūt〉 zadati komu brige [~ roditelje] • zàbrinuti se 〈povr.〉 osjetiti brigu zbog čega [~ se za bakino zdravlje]

im. ž. 〈G zàbrinūtosti, I zàbrinūtošću/zàbrinūtosti〉 osobina onoga koji je zabrinut ili svojstvo onoga što je zabrinuto; ant. bezbrižnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàbr̄ljām, 3. l. mn. zabŕljajū, imp. zabŕljāj, aor. zabŕljah, imperf. zàbr̄ljāh, prid. r. zabŕljao, prid. t. zȁbr̄ljān〉 razg. učiniti da što propadne ili pođe neželjenim tijekom [~ stvar]; sin. uprskati razg.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zabrùndām, 3. l. mn. zabrùndajū, imp. zabrùndāj, aor. zabrùndah, prid. r. zabrùndao〉 1. početi brundati, oglasiti se brundanjem [Medvjed je zabrundao.] 2. pren. nezadovoljno prigovoriti

im. ž. 〈G zàbunē; mn. N zàbune, G zȁbūnā〉 pogreška koja se dogodila iz nehaja ili slučajno