im. s. 〈neskl.〉 šesnaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 usni alveolarni bočni zvonačni suglasnik [epentetski l] ◇ epentetski ~ glas l koji se umeće pri jotaciji iza p, b, m, v, f

oznaka za litru; sin. L

oznaka za litru; sin. l

im. m. 〈neskl.〉 glazb. solmizacijska oznaka za šesti stupanj ljestvice

prid. 〈G lȁbava; odr. lȁbavī, G lȁbavōg(a); ž. lȁbava, s. lȁbavo; komp. labàvijī〉 1. koji je slabo vezan, koji nije napet ili zategnut [~ čvor] 2. pren. koji je nesiguran ili slab, koji nije postojan [labavo prijateljstvo]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁbavīm, 3. l. mn. lȁbavē, imp. lȁbavi, aor. lȁbavih, imperf. lȁbavljāh, prid. r. lȁbavio, prid. t. lȁbavljen〉 činiti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopce; ~ žice]; sin. opuštati, otpuštati, popuštati; ant. napinjati, naprezati, natezati, zatezati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁbavīm, 3. l. mn. lȁbavē, imp. lȁbavi, aor. lȁbavjeh, imperf. lȁbavljāh, prid. r. m. lȁbavio, ž. lȁbavjela, s. lȁbavjelo; mn. lȁbavjeli〉 postajati labavim

im. ž. 〈G lȁbavosti, I lȁbavošću/lȁbavosti〉 1. svojstvo onoga što je slabo vezano, što nije napeto ili zategnuto 2. svojstvo onoga što se klima ili ljulja jer nije dobro učvršćeno; sin. klimavost 3. pren. svojstvo onoga što je nesigurno ili slabo, što nije postojano

im. m. 〈G labijála; mn. N labijáli, G labijálā〉 v. usnenik

prid. 〈G lȁbijālnōg(a); ž. lȁbijālnā, s. lȁbijālnō〉 v. usneni

prid. 〈G lȁbīlna; odr. lȁbīlnī, G lȁbīlnōg(a); ž. lȁbīlna, s. lȁbīlno; komp. labìlnijī〉 1. koji ne stoji čvrsto, koji lako može pasti i prevrnuti se [~ stup] 2. v. neuravnotežen, nestabilan

im. m. 〈G labiodentála; mn. N labiodentáli, G labiodentálā〉 v. zubnousnenik

prid. 〈G labiodèntālnōg(a); ž. labiodèntālnā, s. labiodèntālnō〉 v. zubnousneni

im. m. 〈G labìrinta; mn. N labìrinti, G labìrinātā〉 1. grad. građevina s mnogo isprepletenih hodnika i prostorija iz koje je teško naći izlaz 2. anat. šupljina u srednjemu uhu u kojoj su smješteni osjeti sluha i ravnoteže 3. pren. zamršeno i teško rješivo stanje, problem itd.

prid. 〈G labirìntnōg(a); ž. labirìntnā, s. labirìntnō〉 koji se odnosi na labirint [~ organ; ~ prsten]

im. m. 〈G labòranta; mn. N labòranta, G labòranātā〉 tehničar u laboratoriju

im. ž. 〈G labòranticē; mn. N labòrantice, G labòrantīcā〉 tehničarka u laboratoriju

prid. 〈G labòrantičina; ž. labòrantičina, s. labòrantičino〉 koji pripada laborantici

im. m. 〈G laboràtōrija; mn. N laboràtōriji, G laboràtōrījā〉 prostor opremljen za znanstvene pokuse, medicinska istraživanja i sl. [kemijski ~; ~ u domu zdravlja]

prid. 〈G laboràtōrījskōg(a); ž. laboràtōrījskā, s. laboràtōrījskō〉 koji se odnosi na laboratorij

im. m. 〈G làbrādora, I làbrādorom; mn. N làbrādori, G làbrādōrā〉 zool. pas kratke guste dlake crne, žute ili smeđe boje

im. m. 〈G lȁbuda; mn. N lȁbudi/lȁbudovi, G lȁbūdā/lȁbudōvā〉 zool. močvarica iz skupine selica izrazito duga vrata bijele, rjeđe crne, boje [žutokljuni ~]

prid. 〈G lȁbuđēg(a); ž. lȁbuđā, s. lȁbuđē〉 1. koji se odnosi na labude [labuđe jezero] 2. pren. koji je kao u labuda [~ vrat]

im. s. 〈G làdānja; mn. N làdānja, G làdānjā〉 1. posjed na selu namijenjen odmoru 2. odmor na istoimenu posjedu

im. ž. 〈G làdicē; mn. N làdice, G lȁdīcā〉 dio namještaja u obliku kutije koja se uvlači i izvlači, služi za čuvanje i odlaganje različitih predmeta ♦ držati što u ladici odugovlačiti s rješavanjem čega; završiti u ladici ne biti riješen, biti odgođen

im. m. 〈G làdīna〉 jez. izumrli pisani romanski jezik španjolskih Židova

im. ž. 〈G lȃđē; mn. N lȃđe, G lȃđā〉 1. v. brod 2. grad. uzdužni dio crkve odijeljen stupovima i namijenjen vjernicima; sin. brod ♦ potonule su komu sve lađe našao se u beznadnome položaju, loše je volje

im. m. 〈G lađára, V lȁđāru/lȁđāre; mn. N lađári, G lađárā〉 čovjek kojemu je zanimanje prijevoz putnika i robe lađom

prid. 〈G lađáreva; ž. lađáreva, s. lađárevo〉 koji pripada lađaru; sin. lađarov

prid. 〈G lađárova; ž. lađárova, s. lađárovo〉 usp. lađarev

im. ž. 〈G lȃđicē; mn. N lȃđice, G lȃđīcā〉 um. mala lađa ◇ indijska ~ zool. jedini živući glavonožac koji ima vanjsku, spiralnu kućicu koja obuhvaća cijelo tijelo; sin. nautilus

prid. 〈G lȁgana; odr. lȁganī, G lȁganōg(a); ž. lȁgana, s. lȁgano; komp. lagànijī〉 1. koji je male težine [lagana torba; lagani teret]; sin. lak; ant. težak 2. koji se dobro podnosi [~ posao; lagana vremena]; sin. lak; ant. težak 3. koji je male snage ili jačine [lagana glavobolja] 4. koji ne zahtijeva veći napor [lagana zadaća; lagano pitanje]; sin. lak; ant. težak 5. koji se brzo probavlja [lagana hrana]; ant. težak

pril. 〈komp. lagànijē〉 bez velike snage i jačine, bez velikoga napora [~ udariti]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁžēm, 3. l. mn. lȁžū, imp. làži, aor. làgah, imperf. lȁgāh, prid. r. làgao〉 govoriti nešto što nije istina [~ roditeljima]; sin. izmišljati ♦ laže čim zine uvijek laže, služi se lažima

prid. 〈G lȁgodna; odr. lȁgodnī, G lȁgodnōg(a); ž. lȁgodna, s. lȁgodno; komp. lagòdnijī〉 koji je udoban i ugodan, koji nije opterećen problemima [~ život]

pril. 〈komp. lagòdnijē〉 udobno i ugodno, bez opterećenja problemima [~ živjeti]

im. ž. 〈G lȁgodnosti, I lȁgodnošću/lȁgodnosti〉 svojstvo onoga što je lagodno

im. ž. 〈G lagúnē; mn. N lagúne, G lagúnā〉 zem. plićak odvojen od mora pješčanim nanosom, koraljnim grebenom ili atolom

im. m. 〈G lȁhora, I lȁhorom; mn. N lȁhori, G lȁhōrā〉 met. lagan vjetar; sin. povjetarac

prid. 〈G lȁičkōg(a); ž. lȁičkā, s. lȁičkō〉 koji se odnosi na laike

im. m. 〈G lȁika, V lȁiče; mn. N lȁici, G lȁīkā〉 1. rel. a. vjernik koji nije svećenik b. redovnik koji ne pripada kleru, koji nije svećenik 2. pren. osoba koja nije školovanjem stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. nestručnjak; ant. stručnjak

im. m. 〈G laikáta〉 rel. 1. ukupnost vjernika koji ne pripadaju kleru 2. vjernici koji aktivno sudjeluju u duhovnome životu

im. ž. 〈G lȁikinjē; mn. N lȁikinje, G lȁikīnjā〉 1. rel. a. vjernica koja nije redovnica b. redovnica koja ne pripada kleru 2. pren. žena koja školovanjem nije stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. nestručnjakinja; ant. stručnjakinja

im. s. 〈G lȁjānja〉 glasanje lavežom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. lȁjē, 3. l. mn. lȁjū, aor. 3. l. jd. lȁja, imperf. 3. l. jd. lȁjāše, prid. r. lȁjao〉 glasati se lavežom [Pas laje.]

im. ž. 〈G lajtmotíva; mn. N lajtmotívi, G lajtmotívā〉 1. umj. motiv ili misao koja se provlači kroz kakvo umjetničko djelo, koja se stalno ponavlja 2. pren. glavna ili temeljna misao, misao vodilja

im. m. 〈G làka; mn. N làkovi, G lȁkōvā〉 otopina kojom se premazuju predmeti i površine radi zaštite i postizanje sjaja [~ za drvo; ~ za nokte]