gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gòrīm, 3. l. mn. gòrē, imp. gòri, aor. gòrjeh, imperf. gòrijāh, prid. r. m. gòrio, ž. gòrjela, s. gòrjelo, mn. gòrjeli〉 1. biti zahvaćen plamenom [Drvo gori.]; sin. buktjeti, plamtjeti 2. biti zapaljiv [Drvo gori, staklo ne gori.] 3. biti zapaljen [Svijeća gori.] 4. pren. a. biti jako zagrijan od vrućine, uzbuđenja, vrućice i sl. [Obrazi mu gore.; Čelo mu gori.] b. jako, vruće željeti što i biti veoma nestrpljiv da se to ostvari [~ od želje]

pril. 〈komp. gȍrčē〉 s mnogo boli i žalosti [~ plakati]

prid. 〈G gòrljiva; odr. gòrljivī, G gòrljivōg(a); ž. gòrljiva, s. gòrljivo; komp. gorljìvijī〉 1. koji se čemu posvećuje sa žarom [~ učenik] 2. koji odražava čiju posvećenost čemu [~ govor]

im. ž. 〈G gòrljivosti, I gòrljivošću/gòrljivosti〉 osobina onoga koji je gorljiv ili svojstvo onoga što je gorljivo

prid. 〈G gȏrnjēg(a); ž. gȏrnjā, s. gȏrnjē〉 koji se nalazi iznad čega ili na višemu mjestu od čega drugoga [~ zubi]; ant. donji

prid. 〈G goròpadna; odr. goròpadnī, G goròpadnōg(a); ž. goròpadna, s. goròpadno; komp. goropàdnijī〉 koji je nasilan i nagao [~ čovjek]

im. ž. 〈G goròpadnicē; mn. N goròpadnice, G goròpadnīcā〉 žena koja se goropadno ponaša

prid. 〈G goròpadničina; ž. goròpadničina, s. goròpadničino〉 koji pripada goropadnici

im. m. 〈G goròpadnīka, V goròpadnīče; mn. N goròpadnīci, G goròpadnīkā〉 osoba koja se goropadno ponaša

im. m. 〈G goròstasa, V gȍrostase; mn. N goròstasi, G goròstāsā〉 krupan čovjek koji snagom i veličinom nadmašuje druge ljude; sin. div pren., kolos pren.; ( orijaš); ant. patuljak

prid. 〈G gòrskōg(a); ž. gòrskā, s. gòrskō〉 koji se odnosi na goru [~ zrak]

im. ž. 〈G gorùšicē〉 1. bot. jednogodišnja kupusnjača, industrijska biljka koja se uzgaja radi proizvodnje ulja i istoimenoga začina [bijela ~; crna ~; smeđa ~] 2. začin pikantna okusa koji se dobiva od sjemenka istoimene biljke; sin. (senf)

kratica za gospodin; sin. g.

im. ž. 〈G góspē, V gȏspo; mn. N góspe, G góspā〉 1. zast. v. gospođa 2. 〈jd.〉 rel. (Góspa) majka Isusa Krista [Gospa od Zdravlja; Gospa Sinjska; Gospa Trsatska]; sin. Blažena Djevica Marija v. pod djevica, Bogorodica, Majka Božja v. pod majka ◇ Mala Gospa blagdan koji se slavi 8. rujna u spomen na rođenje Blažene Djevice Marije; Velika Gospa blagdan i državni praznik koji se slavi 15. kolovoza, a kojim se slavi uznesenje Bogorodičine duše i tijela na nebo

prid. 〈G góspina; ž. góspina, s. góspino〉 1. zast. v. gospođin 2. rel. (Góspin) koji pripada Gospi; sin. Bogorodičin

im. m. 〈G Gȍspoda〉 rel. u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista (Sina); sin. Bog v. pod bog, Stvoritelj v. pod stvoritelj, Svevišnji v. pod svevišnji, Svemogući v. pod svemogući, Tvorac v. pod tvorac

zb. im. ž. 〈G gospòdē〉 1. skupina muškaraca 2. naslov kojim se oslovljavaju muškarci s osobitim poštovanjem [Dame i gospodo!] 3. otmjeni ljudi, u pravilu plemićkoga podrijetla

im. m. 〈G gospodára, V gȍspodāru/gȍspodāre; mn. N gospodári, G gospodárā〉 1. osoba koja vlada, zapovijeda, drži u vlasništvu ili pod nadzorom ljude, predmete, imovinu i sl. [~ kuće; ~ robova] 2. pren. osoba koja ima što pod nadzorom, koja može čime upravljati svojom voljom [~ svoje sudbine; ~ svoje situacije] ♦ 〈sam〉 svoj ~ materijalno neovisan (samostalan) čovjek

prid. 〈G gȍspodārna; odr. gȍspodārnī, G gȍspodārnōg(a); ž. gȍspodārna, s. gȍspodārno; komp. gospodàrnijī〉 koji dobro raspolaže imovinom i prihodima

prid. 〈G gospodáreva; ž. gospodáreva, s. gospodárevo〉 koji pripada gospodaru; sin. gospodarov

im. ž. 〈G gospodàricē; mn. N gospodàrice, G gospodàrīcā〉 1. žena koja vlada, zapovijeda, drži u vlasništvu ili pod nadzorom ljude, predmete, imovinu i sl. [~ kuće; ~ robova; ~ svoje sudbine] 2. gospodareva žena

prid. 〈G gospodàričina; ž. gospodàričina, s. gospodàričino〉 koji pripada gospodarici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gospòdārīm, 3. l. mn. gospòdārē, imp. gospodári, aor. gospodárih, imperf. gospòdārāh, prid. r. gospodário〉 biti gospodar, vladati, zapovijedati, upravljati, držati u vlasti ili pod nadzorom [~ državom; dobro ~]

prid. 〈G gospodárova; ž. gospodárova, s. gospodárovo〉 usp. gospodarev

prid. 〈G gospòdārskōg(a); ž. gospòdārskā, s. gospòdārskō〉 1. koji se odnosi na gospodare 2. koji se odnosi na gospodarstvo [~ razvoj]; sin. (ekonomski, gospodarstveni, privredni)

prid. 〈G gospodàrstvenōg(a); ž. gospodàrstvenā, s. gospodàrstvenō〉 v. gospodarski

im. ž. 〈G gospodàrstvenicē; mn. N gospodàrstvenice, G gospodàrstvenīcā〉 žena koja se bavi poslovima u gospodarstvu; sin. (privrednica)

prid. 〈G gospodàrstveničina; ž. gospodàrstveničina, s. gospodàrstveničino〉 koji pripada gospodarstvenici; sin. (privredničin)

im. m. 〈G gospodàrstvenīka, V gospodàrstvenīče; mn. N gospodàrstvenīci, G gospodàrstvenīkā〉 osoba koja se bavi poslovima u gospodarstvu; sin. (privrednik)

im. s. 〈G gospodárstva; mn. N gospodárstva, G gospòdārstāvā/gospòdārstvā〉 1. zemljišni posjed [seosko ~; šumsko ~]; sin. imanje 2. raspolaganje i upravljanje dobrima i mogućnostima pojedinaca ili zajednice radi zadovoljavanja njihovih potreba i želja; sin. (ekonomija, privreda) 3. ukupnost materijalnih dobara i proizvodnih mogućnosti neke zajednice, ukupno bogatstvo koje države

im. ž. 〈G gospòdīčnē; mn. N gospòdīčne, G gospòdīčnā/gospòdīčnī〉 v. gospođica

im. m. 〈G gospòdina〉 1. odrastao muškarac 2. naslov kojim se oslovljava odrastao muškarac

prid. 〈G Gȍspodnjēg(a); ž. Gȍspodnjā, s. Gȍspodnjē〉 koji se odnosi na Gospoda [volja Gospodnja]; sin. Božji v. pod božji

prid. 〈G gȍspodskōg(a); ž. gȍspodskā, s. gȍspodskō〉 koji se odnosi na gospodu [gospodsko ponašanje]

pril. na način gospode [živjeti ~]

im. ž. 〈G gȍspođē; mn. N gȍspođe, G gȍspōđā〉 1. odrasla žena 2. udana žena 3. naslov kojim se oslovljava odrasla ili udana žena; sin. gospa zast.

im. ž. 〈G gȍspođicē; mn. N gȍspođice, G gȍspođīcā〉 1. mlađa žena 2. neudana žena 3. naslov kojim se oslovljava mlađa ili neudana žena; sin. gospodična

prid. 〈G gȍspođičina; ž. gȍspođičina, s. gȍspođičino〉 koji pripada gospođici

prid. 〈G gȍspođina; ž. gȍspođina, s. gȍspođino〉 koji pripada gospođi; sin. gospin zast.

im. m. 〈G gȍsta; mn. N gȍsti, G gòstī/gòstijū, DLI gòstima〉 1. osoba koja posjećuje koga ili što [hotelski ~; nezvani ~; visoki ~] 2. osoba koja se prigodno pridružuje kojemu stalnom izvođaču na koncertu, priredbi, nastupu ili predavanju 3. 〈mn.〉 sportska momčad koja igra na stranome terenu [Gosti vode 1:0.]

prid. 〈G gòstīnskōg(a); ž. gòstīnskā, s. gòstīnskō〉 koji se odnosi na goste [gostinska soba]

im. ž. 〈G gostiónē; mn. N gostióne, G gostiónā〉 razg. v. gostionica

im. ž. 〈G gostiònicē; mn. N gostiònice, G gostiònīcā〉 ugostiteljski objekt, mjesto u kojemu gosti mogu naručiti jelo i piće koje plaćaju; sin. gostiona razg.

im. m. 〈G gostiòničāra, V gostiòničāru/gostiòničāre; mn. N gostiòničāri, G gostiòničārā〉 ugostitelj koji je vlasnik gostionice

prid. 〈G gostiòničāreva; ž. gostiòničāreva, s. gostiòničārevo〉 koji pripada gostioničaru; sin. gostioničarov

im. ž. 〈G gostiòničārkē, DL gostiòničārki; mn. N gostiòničārke, G gostiòničārkā/gostiòničārkī〉 1. vlasnica gostionice 2. gostioničareva žena

prid. 〈G gostiòničārova; ž. gostiòničārova, s. gostiòničārovo〉 usp. gostioničarev

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gòstīm, 3. l. mn. gòstē, imp. gòsti, aor. gòstih, imperf. gòšćāh, prid. r. gòstio, prid. t. gȍšćen〉 zast. primati i posluživati goste • gòstiti se 〈povr.〉 uživati u jelu i piću [Gostili su se do zore.]; sin. (častiti se) v. pod častiti