prid. 〈G humòrističina; ž. humòrističina, s. humòrističino〉 koji pripada humoristici

im. m. 〈G húmusa〉 geol. gornji hranjivi sloj tla koji nastaje raspadanjem tvari biljnoga i životinjskoga podrijetla

prid. 〈G húmusnōg(a); ž. húmusnā, s. húmusnō〉 koji se odnosi na humus [humusno tlo]

im. m. 〈G hungarìzma; mn. N hungarìzmi, G hungarìzāmā〉 jez. riječ mađarskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

im. ž. 〈G hȗntē〉 pol. skupina ljudi koji vladaju zemljom koju su osvojili vojnim udarom

im. ž. 〈G hȕnjavicē〉 med. virusna bolest dišnih putova; sin. prehlada

usk. izriče oduševljenje [Hura, pobijedili smo!] ◇ hip hip ~ izriče bodrenje i poticanje

im. m. 〈G huškáča, V hȕškāču; mn. N huškáči, G huškáčā〉 osoba koja koga nagovara na pobunu ili sukob [ratni ~]

im. ž. 〈G huškàčicē; mn. N huškàčice, G huškàčīcā〉 žena koja koga nagovara na pobunu ili sukob [ratna ~]

prid. 〈G huškàčičina; ž. huškàčičina, s. huškàčičino〉 koji pripada huškačici

prid. 〈G hùškāčkōg(a); ž. hùškāčkā, s. hùškāčkō〉 koji se odnosi na huškače [~ govori]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hȕškām, 3. l. mn. hȕškajū, imp. hȕškāj, aor. hȕškah, imperf. hȕškāh, prid. r. hȕškao, prid. t. hȕškān〉 nagovarati koga na pobunu ili sukob

oznaka za hvat

im. ž. 〈G hválē; mn. N hvále, G hválā〉 1. 〈neskl.〉 izriče zahvalnost [Hvala!; Hvala na pomoći; Najljepša ~!] 2. zast. v. pohvala ♦ 〈i〉 to mi je ~ kakva drskost, kakva nezahvalnost

im. s. 〈G hvalìsānja〉 pretjerano isticanje vlastitih osobina, sposobnosti ili zasluga; sin. hvastanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. hvàlišēm se, 3. l. mn. hvàlišū se, imp. hvàliši se, aor. hvalìsah se, imperf. hvàlisāh se, prid. r. hvalìsao se〉 pretjerano isticati svoje osobine, sposobnosti ili zasluge; sin. hvastati se

prid. 〈G hvalìsava; odr. hvalìsavī, G hvalìsavōg(a); ž. hvalìsava, s. hvalìsavo; komp. hvalisàvijī〉 koji voli pretjerano isticati vlastite osobine, sposobnosti ili zasluge [~ čovjek]; sin. hvastav

im. ž. 〈G hvalìsavosti, I hvalìsavošću/hvalìsavosti〉 osobina onoga koji je hvalisav; sin. hvastavost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hvȃlīm, 3. l. mn. hvȃlē, imp. hváli, aor. hválih, imperf. hvȃljāh, prid. r. hválio, prid. t. hvȃljen〉 lijepo govoriti o kojoj osobi, stvari ili pojavi ističući njezine dobre osobine, sposobnosti ili zasluge [~ učenike; ~ glazbu; pretjerano ~]; ant. kuditi • hváliti se 〈povr.〉 isticati svoje dobre osobine, sposobnosti ili zasluge

im. m. 〈G hvȁlospjēva; mn. N hvȁlospjēvi, G hvȁlospjēvā〉 glazb., knjiž. 1. 〈jd.〉 lirska pjesnička književna vrsta koja obuhvaća svečane pjesme kojima se slavi ili veliča koja osoba, božanstvo, priroda i sl. 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [~ životu; ~ Suncu]

im. s. 〈G hváljenja〉 1. lijepo govorenje o kojoj osobi, stvari ili pojavi isticanjem njezinih dobrih osobina, sposobnosti ili zasluga 2. isticanje svojih dobrih osobina, sposobnosti ili zasluga

im. s. 〈G hvȁstānja〉 pretjerano isticanje vlastitih osobina, sposobnosti ili zasluga; sin. hvalisanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. hvȁstām se, 3. l. mn. hvȁstajū se, imp. hvȁstāj se, aor. hvȁstah se, imperf. hvȁstāh se, prid. r. hvȁstao se〉 pretjerano isticati svoje osobine, sposobnosti ili zasluge; sin. hvalisati se

prid. 〈G hvȁstava; odr. hvȁstavī, G hvȁstavōg(a); ž. hvȁstava, s. hvȁstavo; komp. hvastàvijī〉 koji voli pretjerano isticati vlastite osobine, sposobnosti ili zasluge [~ čovjek]; sin. hvalisav

im. m. 〈G hvȃta, L hvátu, N mn. hvȃti, G hvátā/hvátī〉 zast. mjerna jedinica za duljinu (hv) ◇ četvorni ~ mjerna jedinica za površinu zemljišta, 3,6 kvadratna metra (čhv); metrički/prostorni ~ iznimno dopuštena mjerna jedinica za obujam, četiri kubna metra

im. ž. 〈G hvàtāljkē, DL hvàtāljci; mn. N hvàtāljke, G hvàtāljkā/hvàtāljkī〉 naprava kojom se što hvata

im. s. 〈G hvȁtānja〉 1. uzimanje rukama onoga što se kreće ili što je u pokretu; sin. lovljenje 2. nastojanje da se uhvati onoga tko bježi ili se skriva; sin. lovljenje 3. pren. obuzimanje ili svladavanje koga; sin. lovljenje 4. grabljenje plijena; sin. lovljenje 5. dohvaćanje čega rukom kao uporišta ili oslonca; sin. primanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hvȁtām, 3. l. mn. hvȁtajū, imp. hvȁtāj, aor. hvȁtah, imperf. hvȁtāh, prid. r. hvȁtao, prid. t. hvȁtān〉 1. uzimati rukama ono što se kreće ili što je u pokretu [~ loptu]; sin. loviti 2. nastojati uhvatiti onoga tko bježi ili se skriva [~ lopove; ~ zatvorenike u bijegu]; sin. loviti 3. pren. 〈3. l.〉 a. obuzimati ili svladavati koga [San me hvata.]; sin. loviti b. razg. v. obuzimati 4. grabiti plijen [~ miševe]; sin. loviti • hvȁtati se 〈povr.〉 1. pren. počinjati se ozbiljno baviti čime [~ se učenja; ~ se posla]; sin. bacati se pren., razg. v. pod bacati, prianjati pren., prihvaćati se pren. v. pod prihvaćati, primati se pren. v. pod primati, pristupati pren. 2. rukom dohvaćati što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac; ~ se za glavu]; sin. pridržavati se v. pod pridržavati, prihvaćati se v. pod prihvaćati, primati se v. pod primati

im. s. 〈G hvȁtīšta; mn. N hvȁtīšta, G hvȁtīštā〉 mjesto za hvatanje

im. ž. 〈G hvójē; mn. N hvóje, G hvȏjā〉 v. izdanak

oznaka za herc