invèrzija

im. ž. G invèrzijē; mn. N invèrzije, G invèrzījā 1. zem. stanje atmosfere kad se temperatura s visinom povećava umjesto da se smanjuje 2. gram. promjena reda riječi ili dijelova rečenice radi postizanja željenoga učinka

investícija

im. ž. G investícijē; mn. N investícije, G investícījā v. ulaganje

investírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. invèstīrām, 3. l. mn. investírajū, imp. invèstīrāj, aor. investírah, imperf. invèstīrāh, prid. r. investírao, prid. t. invèstīrān 1. v. ulagati 2. v. uložiti

invèstītor

im. m. G invèstītora, V invèstītore; mn. N invèstītori, G invèstītōrā v. ulagač

invèstītorica

im. ž. G invèstītoricē; mn. N invèstītorice, G invèstītorīcā v. ulagačica

invèstītoričin

prid. G invèstītoričina; ž. invèstītoričina, s. invèstītoričino v. ulagačičin

invokácija

im. ž. G invokácijē; mn. N invokácije, G invokácījā knjiž. pjesnička figura s pomoću koje pjesnik zaziva koga ili se obraća komu u traženju nadahnuća

inzistírati

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. inzìstīrām, 3. l. mn. inzistírajū, imp. inzìstīrāj, aor. inzistírah, imperf. inzìstīrāh, prid. r. inzistírao 1. v. ustrajati 2. v. ustrajavati

inzùlīn

im. m. G inzulína med. hormon žlijezde gušterače koji regulira količinu glukoze u krvi te smanjuje razgradnju masti  humani ~ farm. laboratorijski proizveden ljudski hormon žlijezde gušterače koji se upotrebljava u liječenju šećerne bolesti

inž.

v. ing.

inžènjēr

im. m. G inženjéra, V ȉnženjēru; mn. N inženjéri, G inženjérā 1. jd. titula osobe koja je diplomirala na tehničkome fakultetu ili učilištu 2. osoba s istoimenom titulom; sin. (inžinjer)

inžènjērka

im. ž. G inžènjērkē, DL inžènjērki; mn. N inžènjērke, G inžènjērkā/inžènjērkī žena koja ima titulu inženjera; sin. (inžinjerka)

inžènjērskī

prid. G inžènjērskōg(a); ž. inžènjērskā, s. inžènjērskō koji se odnosi na inženjere i inženjerstvo; sin. (inžinjerski)

inženjérstvo

im. s. G inženjérstva skup djelatnosti kojima se racionalno i funkcionalno organiziraju cjeline  genetičko ~ skup biokemijskih postupaka kojima se dijelovi gena, cijeli geni ili skupine gena iz DNK-a jednoga organizma umeću u DNK drugoga organizma

inžìnjēr

im. m. G inžinjéra, I ȉnžinjēru; mn. N inžinjéri, G inžinjérā v. inženjer

inžìnjērka

im. ž. G inžìnjērkē, DL inžìnjērki; mn. N inžìnjērke, G inžìnjērkā/inžìnjērkī v. inženjerka

inžìnjērskī

prid. G inžìnjērskōg(a); ž. inžìnjērskā, s. inžìnjērskō v. inženjerski

ȋnje

zb. im. s. G ȋnja met. igličasti kristali leda koji nastaju na drveću i drugim predmetima brzim smrzavanjem vodene pare iz zraka

injèkcija

im. ž. G injèkcijē; mn. N injèkcije, G injèkcījā farm. ljekoviti pripravak koji se ubrizgava u tijelo s pomoću štrcaljke sa šupljom iglom

ìōn

im. m. G ióna; mn. N ióni, G iónā fiz. električni nabijeni atom, atom koji ima manjak (pozitivni ion) ili višak (negativni ion) elektrona u elektronskome omotaču  hidroksidni ~ negativno nabijeni ion koji se sastoji od jednoga atoma kisika i jednoga atoma vodika

ionàko

pril. unatoč svemu, tako i tako [Neka nam pomogne, ionako ništa ne radi.]

ìōnskī

prid. G ìōnskōg(a); ž. ìōnskā, s. ìōnskō koji se odnosi na ione [ionska cijev]

ȉpāk

pril. unatoč tomu što se očekivalo drukčije [Ipak je došao.; Ipak sam stigao na autobus.]

ȉracionālan

prid. G ȉracionālna; odr. ȉracionālnī, G ȉracionālnōg(a); ž. ȉracionālna, s. ȉracionālno; komp. iracionàlnijī 1. fil. koji je protivan razumu, koji je izvan dosega razuma; ant. racionalan 2. v. podsvjestan

ȋris

im. m. G ȋrisa; mn. N ȋrisi, G ȋrīsā bot. 1. zelena gomoljasta biljka trajnica sabljastih listova i obično ljubičastih cvjetova 2. cvijet istoimene biljke; sin. perunika

iritácija

im. ž. G iritácijē v. nadražaj

iritírati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. irìtīrām, 3. l. mn. iritírajū, imp. irìtīrāj, aor. iritírah, imperf. irìtīrāh, prid. r. iritírao, prid. t. irìtīrān 1. v. nadražiti 2. v. nadraživati 3. pren. smetati komu, ići komu na živce [Iritira me njegovo ponašanje.]

iròničan

prid. G irònična; odr. iròničnī, G iròničnōg(a); ž. irònična, s. irònično; komp. ironìčnijī koji izražava ironiju, koji je pun ironije [~ izraz]

irònija

im. ž. G irònijē; mn. N irònije, G irònījā duhovito, prikriveno ismijavanje stvari, pojava i osoba na lagano podrugljiv način

ȋrskī

prid. G ȋrskōg(a); ž. ȋrskā, s. ȋrskō 1. koji se odnosi na Irce i Irsku 2. u im. funkciji jd. m. jez. jedan od službenih jezika u Irskoj i narodni jezik Iraca

iscijéditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìscijēdīm, 3. l. mn. ìscijēdē, imp. iscijédi, aor. iscijédih, prid. r. iscijédio, prid. t. iscijēđen istisnuti tekućinu iz čega [~ limun]

iscijéliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìscijēlīm, 3. l. mn. ìscijēlē, imp. iscijéli, aor. iscijélih, prid. r. iscijélio, prid. t. iscijēljen izliječiti metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini; vidski parnjak: iscjeljivati

iscijépati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìscijēpām, 3. l. mn. iscijépajū, imp. ìscijēpāj, aor. iscijépah, prid. r. iscijépao, prid. t. ìscijēpān sjekirom ili čime drugim razdvojiti na komade drvo, daske i sl. [~ drva]

ìscjedak

im. m. G ìscjetka; mn. N ìscjedci, G ìscjedākā 1. ono što je iscijeđeno, tekuća ocijeđena tvar 2. med. tekućina koju luči organizam

iscjèlitelj

im. m. G iscjèlitelja; mn. N iscjèlitelji, G iscjèlitēljā osoba koja liječi metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini

iscjelitèljica

im. ž. G iscjelitèljicē; mn. N iscjelitèljice, G iscjelitèljīcā žena koja liječi metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini

iscjelitèljičin

prid. G iscjelitèljičina; ž. iscjelitèljičina, s. iscjelitèljičino koji pripada iscjeliteljici

iscjèliteljskī

prid. G iscjèliteljskōg(a); ž. iscjèliteljskā, s. iscjèliteljskō koji se odnosi na iscjelitelje

iscjeljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. iscjèljujēm, 3. l. mn. iscjèljujū, imp. iscjèljūj, aor. iscjeljívah, imperf. iscjèljīvāh, prid. r. iscjeljívao, prid. t. iscjèljīvān liječiti metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini; vidski parnjak: iscijeliti

ìscr̄pan

prid. G ìscr̄pna; odr. ìscr̄pnī, G ìscr̄pnōg(a); ž. ìscr̄pna, s. ìscr̄pno; komp. iscr̀pnijī koji obuhvaća sve pojedinosti; sin. (detaljan), podroban

iscŕpiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìscr̄pīm, 3. l. mn. ìscr̄, imp. iscŕpi, aor. iscŕpih, prid. r. iscŕpio, prid. t. ìscr̄pljen 1. crpeći izvući svu tekućinu iz čega [~ izvor] 2. pren. iskoristiti, potrošiti, isprazniti ili dovesti što do kraja [~ rudnik; ~ sva sredstva; ~ temu]; sin. iscrpsti 3. učiniti da tko ostane bez snage [~ protivnika] • iscŕpiti se ostati bez snage [~ se vježbanjem]; vidski parnjak: iscrpljivati

ìscr̄pljenōst

im. ž. G ìscr̄pljenosti, I ìscr̄pljenošću/ìscr̄pljenosti osobina onoga kojemu je istrošena sva snaga; sin. iznemoglost

iscrpljívānje

im. s. G iscrpljívānja 1. izvlačenje sve tekućine iz čega crpenjem 2. iskorištavanje, trošenje, pražnjenje ili dovođenje čega do kraja 3. činjenje da tko ostane bez snage 4. ostajanje bez snage

iscrpljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. iscr̀pljujēm, 3. l. mn. iscr̀pljujū, imp. iscr̀pljūj, aor. iscrpljívah, imperf. iscr̀pljīvāh, prid. r. iscrpljívao, prid. t. iscr̀pljīvān 1. crpeći izvlačiti svu tekućinu iz čega [~ izvor] 2. iskorištavati, trošiti, prazniti ili dovoditi što do kraja [~ rudnike; ~ sredstva; ~ temu]; vidski parnjak: iscrpsti 3. činiti da tko ostane bez snage [~ protivnika] • iscrpljívati se ostajati bez snage [~ se vježbanjem]; vidski parnjak: iscrpiti

ìscr̄pno

pril. komp. iscr̀pnijē tako da se obuhvate sve pojedinosti; sin. (detaljno), podrobno

ìscrpnōst

im. ž. G ìscrpnosti, I ìscrpnošću/ìscrpnosti svojstvo onoga što je iscrpno; sin. detaljnost, podrobnost

ìscr̄psti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. iscŕpem, 3. l. mn. iscŕpū, imp. iscŕpi, aor. iscŕpoh, prid. r. ìscr̄pao, prid. t. ìscr̄pen usp. iscrpiti

isèliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ìselīm, 3. l. mn. ìselē, imp. isèli, aor. isèlih, prid. r. isèlio, prid. t. ìseljen prisiliti koga da napusti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ prognanike iz hotela]; ant. useliti • isèliti se povr. 1. seleći se napustiti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ se iz stana]; ant. useliti se v. pod useliti 2. seleći se napustiti domovinu i živjeti u tuđini [~ se iz Hrvatske u Australiju]; sin. (emigrirati); ant. (imigrirati); vidski parnjak: iseljavati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga