| koherèntan | prid. 〈G koherèntna; odr. koherèntnī, G koherèntnōg(a); ž. koherèntna, s. koherèntno; komp. koherèntnijī〉 smisleno povezan [~ tekst] |
| koherèntnōst | im. ž. 〈G koherèntnosti, I koherèntnošću/koherèntnosti〉 svojstvo onoga što je koherentno [~ teksta] |
| kòhēzija | im. ž. 〈G kòhēzijē〉 fiz. privlačna sila među česticama iste tvari; ant. adhezija |
| kòhōrta | im. ž. 〈G kòhōrtē; mn. N kòhōrte, G kòhorātā/kòhōrtā/kòhōrtī〉 pov. u starome Rimu pješačka vojna jedinica od 400 do 600 vojnika |
| kojekàkav | |
| kojekàko | pril. na različite načine |
| kojekàmo | pril. na različite ciljeve, prema različitim ciljevima |
| kojèkud | pril. različitim smjerovima; sin. kojekuda |
| kojekùdā | pril., usp. kojekud |
| kojèšta | |
| kòjī | zam. 〈G kòjēg(a), DL kòjēm(u), A kòjī/kòjēg(a), I kòjīm; ž. kòjā, s. kòjē〉 1. (up. zam.) a. pita za nepoznato u skupini od dvaju ili više članova [Koji je ono učenik?; O kojoj je knjizi riječ?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ si po redu.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Ne zna se ~ si po redu.] 2. (neodr. zam.) a. označuje što neodređeno [Imaš li kojega prijatelja?]; sin. neki b. označuje neodređenu količinu [Zakasnio je kojih pet minuta.]; sin. neki c. izriče iznenađenje ili čuđenje [Koja budala!]; sin. kakav 3. (odn. zam.) a. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama [Koji ne dođe, neće vidjeti film.]; sin. tko b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama [Rekao mi je ~ je učenik najbolji.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama [To je žena koju sam jučer upoznao.]; sin. što d. 〈G, D〉 ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama posvojnoga značenja [To je autorica koje sam knjigu pročitao.]; sin. čiji e. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim predikatnim rečenicama [On je ~ jest.]; sin. tko ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno kakvih osobina [Uzmi bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ kišobran.] |
| kȍjot | im. m. 〈G kȍjota; mn. N kȍjoti, G kȍjōtā〉 zool. zvijer iz porodice pasa žućkastosmeđega krzna koja nalikuje vuku, živi u Sjevernoj i Srednjoj Americi |
| kȍk | im. m. 〈G kȍka; mn. N kȍki, G kȏkā〉 biol. kuglasta bakterija koja se pojavljuje u paru, lančastim ili u grozdastim nakupinama |
| kóka | im. ž. 〈G kókē, DL kóki; mn. N kóke, G kókā〉 hip., razg. v. kokoš ♦ zlatna ~ osoba iz koje se može izvući velika materijalna korist |
| kȍka | im. ž. 〈G kȍkē; mn. N kȍke, G kȏkā〉 bot. vazdazeleni grm s cvjetovima, tamnozelenim sjemenkama i svijetlozelenim listovima koji sadržavaju kokain |
| kokàīn | im. m. 〈G kokaína〉 farm. bezbojni kristal, droga koja se dobiva od listova vazdazelene biljke koke, izaziva ovisnost, nekad se primjenjivala za uklanjanje bola |
| kokòdāk | usk. oponaša glasanje kokoši |
| kokodákānje | im. s. 〈G kokodákānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na ko-ko-dak |
| kokodákati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kokòdāčē, 3. l. mn. kokòdāčū, aor. 3. l. jd. kokodáka, imperf. 3. l. jd. kokòdākāše, prid. r. kokodákao〉 glasati se glasom koji podsjeća na ko-ko-dak [Kokoš kokodače.] |
| kȍkos | |
| kȍkosov | prid. 〈G kȍkosova; ž. kȍkosova, s. kȍkosovo〉 koji pripada kokosu, koji se odnosi na kokos [~ orah] |
| kȍkōš | im. ž. 〈G kȍkoši, I kȍkoši/kȍkošju; mn. N kȍkoši, G kokòšī/kokòšijū, DLI kokòšima〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina ptica iz porodice fazana koja se uzgaja radi dobivanja jaja i mesa 2. pripadnik istoimene skupine [domaća ~]; sin. koka hip., razg. ♦ kao pokisla ~ [držati se, izgledati itd.] potišteno, jadno [držati se, izgledati itd.]; ići spavati s kokošima rano ići na počinak |
| kokòšār | im. m. 〈G kokošára, V kȍkošāru/kȍkošāre; mn. N kokšári, G kokšárā〉 1. pren. a. osoba koja krade kokoši b. sitni lopov ili varalica 2. zool. velik europski jastreb |
| kokošárev | prid. 〈G kokošáreva; ž. kokošáreva, s. kokošárevo〉 koji pripada kokošaru; sin. kokošarov |
| kokošárov | prid. 〈G kokošárova; ž. kokošárova, s. kokošárovo〉 usp. kokošarev |
| kokošínjac | im. m. 〈G kokošínjca; mn. N kokošínjci, G kokòšīnjācā〉 nastamba za kokoši |
| kokòšjī | prid. 〈G kokòšjēg(a); ž. kokòšjā, s. kokòšjē〉 1. koji se odnosi na kokoši [kokošja noga; kokošje meso] 2. pren. koji je kao u kokoši [kokošja prsa] |
| kȍkōt | im. m. 〈G kȍkota; mn. N kȍkoti, G kȍkōtā〉 v. pijetao |
| kȍks | im. m. 〈G kȍksa〉 kem. tvrdo, tamnosivo gorivo koje je produkt suhe destilacije kamenoga ugljena |
| kòktel | im. m. 〈G koktèla; mn. N koktèla, G koktélā〉 1. mješavina različitih alkoholnih pića 2. zabava na kojoj se poslužuju istoimena pića |
| kȍla | im. pl. t. s. 〈G kȏlā〉 1. prijevozno sredstvo obično s četirima kotačima koje vuku zaprežne životinje [~ s volovima] 2. razg. v. automobil ◇ vatrogasna ~ vozilo namijenjeno gašenju požara ♦ izgrditi koga na pasja ~ oštro izgrditi koga; ~ su krenula (pošla) nizbrdo stvari su se počele loše odvijati, sve je krenulo naopako |
| kòlac | im. m. 〈G kólca; mn. N kȏlci, G kȍlācā〉 duži komad drveta zašiljen s jedne strane [zabiti ~ u zemlju] |
| kòlāč | im. m. 〈G koláča; mn. N koláči, G koláčā〉 slastica koja se najčešće sastoji od pečenoga tijesta s različitim dodatcima [medeni kolači; ~ s čokoladom] |
| kòlājna | im. ž. 〈G kòlājnē; mn. N kòlājne, G kòlājnā/kòlājnī〉 odličje u obliku medalje ili pločice obješeno na vrpcu ili lančić |
| kólānje | im. s. 〈G kólānja〉 1. prelaženje iz ruke u ruku 2. pren. širenje (o vijesti, novosti); sin. kruženje 3. kruženje u tekućemu stanju |
| kólati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȏlā, 3. l. mn. kólajū, aor. 3. l. jd. kȏlā, imperf. 3. l. jd. kȏlāše, prid. r. kólao〉 1. kretati se (o krvi) [Krv kola venama.] 2. pren. širiti se (o vijesti, novosti) [Priča kola sveučilištem.]; sin. (cirkulirati), kružiti |
| kòlāž | im. m. 〈G koláža; mn. N koláži, G kolážā〉 lik. likovna tehnika u kojoj se na plohu lijepe komadi papira, novina, tkanina, kože, ilustracija i fotografija |
| kolèbānje | im. s. 〈G kolèbānja; mn. N kolèbānja, G kolèbānjā〉 1. bivanje neodlučnim; sin. nećkanje 2. često mijenjanje [~ temperature] |
| kolèbati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. kolèbām se, 3. l. mn. kolèbajū se, imp. kolèbāj se, aor. kolèbah se, imperf. kolèbāh se, prid. r. kolèbao se〉 1. biti neodlučan, ne moći se odlučiti [Kolebao se što da učini.]; sin. nećkati se 2. često se mijenjati [Temperatura se koleba.] |
| kolèbljiv | prid. 〈G kolèbljiva; odr. kolèbljivī, G kolèbljivōg(a); ž. kolèbljiva, s. kolèbljivo; komp. kolebljìvijī〉 koji lako mijenja odluke i stajališta [~ čovjek] |
| kòleda | im. ž. 〈G kòledē; mn. N kòlede, G kȍlēdā〉 folk., glazb. obredna narodna pjesma koju uoči Nove godine pjevaju koledari idući od kuće do kuće |
| kolèdānje | im. s. 〈G kolèdānja〉 pjevanje kolede |
| kolèdār | im. m. 〈G koledára, V kȍledāru/kȍledāre; mn. N koledári, G koledárā〉 momak koji u skupini ide od kuće do kuće i pjeva koledu |
| koledárev | prid. 〈G koledáreva; ž. koledáreva, s. koledárevo〉 koji pripada koledaru; sin. koledarov |
| koledàrica | im. ž. 〈G koledàricē; mn. N koledàrice, G koledàrīcā〉 djevojka koja u skupini ide od kuće do kuće i pjeva koledu |
| koledàričin | prid. 〈G koledàričina; ž. koledàričina, s. koledàričino〉 koji pripada koledarici |
| koledárov | prid. 〈G koledárova; ž. koledárova, s. koledárovo〉 usp. koledarev |
| kolèdati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kolèdām, 3. l. mn. kolèdajū, imp. kolèdāj, aor. kolèdah, imperf. kolèdāh, prid. r. kolèdao〉 pjevati koledu |