im. ž. 〈G naturàlisticē; mn. N naturàlistice, G naturàlistīcā〉 sljedbenica naturalizma

prid. 〈G naturàlističina; ž. naturàlističina, s. naturàlističino〉 koji pripada naturalistici

prid. 〈G naturalìstičkōg(a); ž. naturalìstičkā, s. naturalìstičkō〉 koji se odnosi na naturaliste i naturalizam [~ opis]

im. m. 〈G naturalìzma〉 1. fil. pogled koji sve pojave nastoji svesti na prirodne uzroke 2. umj. umjetnički pravac nakon realizma, nastao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u Francuskoj, a označuje ga preciznost opisa, prikazivanje tamne strane društva, bijede i nepravde

im. m. 〈G natùrista, V natùristu; mn. N natùristi, G natùrīstā〉 zagovornik naturizma

im. ž. 〈G natùristicē; mn. N natùristice, G natùristīcā〉 zagovornica naturizma

prid. 〈G natùrističina; ž. natùrističina, s. natùrističino〉 koji pripada naturistici

prid. 〈G naturìstičkōg(a); ž. naturìstičkā, s. naturìstičkō〉 koji se odnosi na naturiste i naturizam [~ pokret]

im. m. 〈G naturìzma〉 1. rel. učenje u kojemu se božanske osobine pridaju prirodnim pojavama 2. metoda liječenja prirodnim putem 3. pokret koji zagovara povratak prirodi i oslobađanje od nošenja odjeće

im. s. 〈G naučávānja〉 prenošenje kakve ideje, misli ili nauka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naùčāvām, 3. l. mn. naučávajū, imp. naùčāvāj, aor. naučávah, imperf. naùčāvāh, prid. r. naučávao, prid. t. naùčāvān〉 prenositi komu kakvu ideju, misao ili nauk [~ nevjernike]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàučīm, 3. l. mn. nàučē, imp. naùči, aor. naùčih, prid. r. naùčio, prid. t. nàučen〉 1. učeći doznati, steći znanje, vještinu ili iskustvo [~ čitati; ~ engleski; ~ voziti] 2. prenijeti komu svoje znanje, vještinu ili iskustvo [~ đake čitati] 3. učiniti da komu što postane navikom [~ dijete da svaku večer pere zube]; sin. naviknuti, priviknuti; ant. odučiti, odviknuti • naùčiti se 〈povr.〉 steći naviku; sin. naviknuti se v. pod naviknuti, priviknuti se v. pod priviknuti; ant. odučiti se v. pod odučiti, odviknuti se v. pod odviknuti

prid. → znanstveni

im. ž. 〈G nàučnicē; mn. N nàučnice, G nàučnīcā〉 žena koja uči zanat; sin. šegrtica zast.

prid. 〈G nàučničina; ž. nàučničina, s. nàučničino〉 koji pripada naučnici; sin. šegrtičin zast.

im. m. 〈G nàučnīka, V nàučnīče; mn. N nàučnīci, G nàučnīkā〉 osoba koja uči zanat; sin. šegrt zast.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàudīm, 3. l. mn. nàudē, imp. nàudi, aor. nàudih, prid. r. nàudio〉 nanijeti komu štetu ili zlo [~ prijatelju]; sin. naškoditi, naštetiti

im. m. 〈G nàuka; mn. N nàuci, G nȁūkā〉 1. školovanje za stručno bavljenje kakvim obrtom [dati na ~]; sin. zanat 2. sustav religije, ono čemu religija uči [kršćanski ~; vjerski ~]; sin. (učenje)

im. ž. → znanost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàuljīm, 3. l. mn. nàuljē, imp. naùlji, aor. naùljih, prid. r. naùljio, prid. t. nàuljen〉 namazati što uljem [~ ribu; ~ tavu]

im. m. 〈G nàuma; mn. N nàumi, G nȁūmā〉 ono što je tko odlučio učiniti, zamisao o kakvu djelovanju; sin. nakana, namjera

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàumīm, 3. l. mn. nàumē, imp. naùmi, aor. naùmih, prid. r. naùmio〉 imati naum što učiniti; sin. nakaniti

im. m. 〈G nàutičāra, V nàutičāru/nàutičāre; mn. N nàutičāri, G nàutičārā〉 1. pomorac zadužen za navigaciju i upravljanje brodom 2. osoba koja upravlja manjim privatnim brodom

prid. 〈G nàutičāreva; ž. nàutičāreva, s. nàutičārevo〉 koji pripada nautičaru; sin. nautičarov

im. ž. 〈G nàutičārkē, DL nàutičārki; mn. N nàutičārke, G nàutičārkā/nàutičārkī〉 1. pomorka zadužena za navigaciju i upravljanje brodom 2. žena koja upravlja manjim privatnim brodom

prid. 〈G nàutičārova; ž. nàutičārova, s. nàutičārovo〉 usp. nautičarev

prid. 〈G nàutičkōg(a); ž. nàutičkā, s. nàutičkō〉 koji se odnosi na nautiku [~ turizam]

im. ž. 〈G nàutikē, DL nàutici〉 pom. znanost o plovidbi i upravljanju brodovima

im. m. 〈G nàutilusa; mn. N nàutilusi, G nàutilūsā〉 zool. jedini živući glavonožac koji ima vanjsku, spiralnu kućicu koja obuhvaća cijelo tijelo; sin. indijska lađica v. pod lađica

im. ž. 〈G nàvadē; mn. N nàvade, G nȁvādā〉 zast. v. običaj

im. ž. 〈G nàvalē; mn. N nàvale, G nȁvālā〉 1. iznenadan dolazak čega, pojava kakva jakog osjećaja [~ bijesa]; sin. napad, nastup 2. vojn. oružani napad na tuđi teritorij [~ neprijatelja]; sin. (agresija) 3. pren. naglo, snažno pokazivanje osjećaja [~ bijesa]; sin. izljev pren., provala pren. 4. otimanje oko čega, nastojanje da se dođe do čega [~ na kruh] 5. sp. igrači zaduženi za postizanje pogotka; sin. napad; ant. obrana

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàvālīm, 3. l. mn. nàvālē, imp. naváli, aor. naválih, prid. r. naválio, prid. t. nàvāljen〉 1. 〈prijel.〉 staviti što teško preko čega [~ ploču na grob] 2. 〈neprijel.〉 a. obrušiti se na koga fizički ili riječima [Navalili su na njega.] b. krenuti u navalu [~ na neprijatelja; ~ na gol] c. pren. krenuti, doći u gomili [~ na rasprodaju; ~ sa svih strana]; sin. nahrupiti, nagrnuti d. pren. odlučno od koga što zatražiti ili koga što zamoliti [Navalili su na učitelja da ih vodi na izlet.]; vidski parnjak: navaljivati

prid. 〈G nàvālnōg(a); ž. nàvālnā, s. nàvālnō〉 koji se odnosi na navalu [~ igrač]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. navàljujēm, 3. l. mn. navàljujū, imp. navàljūj, aor. navaljívah, imperf. navàljīvāh, prid. r. navaljívao, prid. t. navàljīvān〉 1. 〈prijel.〉 stavljati što teško preko čega [~ ploče na grobove] 2. 〈neprijel.〉 a. obrušavati se na koga fizički ili riječima [Navaljivali su na njega.] b. voditi navalu [~ na neprijatelja; ~ na gol] c. kretati, dolaziti u gomili [~ sa svih strana]; sin. nagrtati, nahrupljivati d. pren. odlučno od koga što tražiti ili koga što moliti [Navaljivali su na učitelja da ih vodi na izlet.]; vidski parnjak: navaliti

pril. tijekom večeri [Učit ću ~.]; sin. uvečer; ant. izjutra, ujutro

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navèdem, 3. l. mn. navèdū, imp. navèdi, aor. navèdoh, prid. r. nàveo, prid. t. navèden〉 1. vodeći dovesti što, odrediti čemu smjer [~ vodu] 2. nagovoriti koga da što učini [~ na grijeh]; vidski parnjak: navoditi¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navèdem, 3. l. mn. navèdū, imp. navèdi, aor. navèdoh, prid. r. nàveo, prid. t. navèden〉 doslovno prenijeti ili ponoviti čije riječi [~ dio teksta; ~ riječi koje je učitelj rekao]; sin. (citirati); vidski parnjak: navoditi²

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. navèzem, 3. l. mn. navèzū, imp. navèzi, aor. navèzoh, prid. r. nàvezao, prid. t. navèzen〉 1. vozeći prebaciti što na određeno mjesto ili s određenoga mjesta [~ kamenje kamionom] 2. vozeći dopremiti što u velikoj količini [~ drva za zimu]

im. m. 〈G nàveska; mn. N nàvesci, G nàvezākā〉 gram. 1. samoglasnik a, e ili u koji se može dodati na nastavak u nekim padežima pridjeva, brojeva i zamjenica 2. samoglasnik koji se može dodati nekim prijedlozima

prid. 〈G nàvēzāna; odr. nàvēzānī, G nàvēzānōg(a); ž. nàvēzāna, s. nàvēzāno〉 gram. koji ima navezak [navezani oblik]; ant. nenavezan

im. s. 〈G navezívānja〉 gram. dodavanje naveska

im. ž. 〈G navigácijē〉 upravljanje plovidbom broda, zračnih ili svemirskih letjelica

prid. 〈G navigácījskōg(a); ž. navigácījskā, s. navigácījskō〉 koji se odnosi na navigaciju [~ uređaj]

im. m. 〈G navìgātora, V navìgātore; mn. N navìgātori, G navìgātōrā〉 pomorac koji upravlja plovidbom broda

im. ž. 〈G navìgātoricē; mn. N navìgātorice, G navìgātorīcā〉 pomorka koja upravlja plovidbom broda

prid. 〈G navìgātoričina; ž. navìgātoričina, s. navìgātoričino〉 koji pripada navigatorici

im. m. 〈G navijáča, V nȁvijāču; mn. N navijáči, G navijáčā〉 osoba koja navija za koju osobu, koji klub i sl.

im. ž. 〈G navijàčicē; mn. N navijàčice, G navijàčīcā〉 žena koja navija za koju osobu, koji klub i sl.