raskopčávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskòpčāvām, 3. l. mn. raskopčávajū, imp. raskòpčāvāj, aor. raskopčávah, imperf. raskòpčāvāh, prid. r. raskopčávao, prid. t. raskòpčāvān〉 usp. raskapčati

rȁskorāk

im. m. 〈G rȁskorāka〉 1. stav razmaknutih nogu 2. pren. stanje nesuglasja ili nepodudarnosti s čim

ráskoš

im. ž. 〈G ráskoši, I ráskoši/ráskošju〉 1. stanje onoga koji je bogat [živjeti u raskoši]; sin. blagostanje, bogatstvo, obilje; ant. bijeda, neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo 2. iskazivanje obilja ili bogatstva [~ dvora]; sin. blještavilo pren., sjaj pren. 3. velika raznolikost [~ boja; ~ riječi]; sin. bogatstvo, obilje; ant. siromaštvo

ráskošan

prid. 〈G ráskošna; odr. ráskošnī, G ráskošnōg(a); ž. ráskošna, s. ráskošno; komp. raskòšnijī〉 1. u koji je utrošeno obilje materijala [raskošna haljina] 2. koji je velik i raznolik [~ umjetnički opus]

raskŕčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskr̄čīm, 3. l. mn. ràskr̄čē, imp. raskŕči, aor. raskŕčih, prid. r. raskŕčio, prid. t. ràskr̄čen〉 1. krčeći raščistiti kakvo zemljište, stvoriti krčevinu [~ put kroza šumu; ~ šikaru] 2. ukloniti ono što smeta prolazu [~ snijeg s prometnica]; ant. zakrčiti 3. uvesti red u što [~ knjige u knjižnici]; vidski parnjak: raskrčivati

raskrčívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskr̀čujēm, 3. l. mn. raskr̀čujū, imp. raskr̀čūj, aor. raskrčívah, imperf. raskr̀čīvāh, prid. r. raskrčívao, prid. t. raskr̀čīvān〉 1. krčeći raščišćivati kakvo zemljište, stvarati krčevinu [~ put kroza šumu; ~ šikaru] 2. uklanjati ono što smeta prolazu [~ snijeg s prometnica]; ant. zakrčivati 3. uvoditi red u što [~ knjige u knjižnici]; vidski parnjak: raskrčiti

raskréčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskrēčīm, 3. l. mn. ràskrēčē, imp. raskréči, aor. raskréčih, prid. r. raskréčio, prid. t. ràskrēčen〉 širom razmaknuti (o nogama) [~ koljena; ~ noge] • raskréčiti se 〈povr.〉 širom razmaknuti noge [~ se na trosjedu]; vidski parnjak: raskrečivati

raskrečívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskrèčujēm, 3. l. mn. raskrèčujū, imp. raskrèčūj, aor. raskrečívah, imperf. raskrèčīvāh, prid. r. raskrečívao, prid. t. raskrèčīvān〉 širom razmicati (o nogama) [~ koljena; ~ noge] • raskrečívati se 〈povr.〉 širom razmicati noge [~ se na trosjedu]; vidski parnjak: raskrečiti

raskríliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskrīlīm, 3. l. mn. ràskrīlē, imp. raskríli, aor. raskrílih, prid. r. raskrílio, prid. t. ràskrīljen〉 1. otvoriti i raširiti (o krilima) 2. pren. širom što otvoriti [~ prozorske kapke]; sin. rastvoriti • raskríliti se 〈povr.〉 raširiti krila

ràskrīnkati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskrīnkām, 3. l. mn. ràskrīnkajū, imp. ràskrīnkāj, aor. ràskrīnkah, prid. r. ràskrīnkao, prid. t. ràskrīnkān〉 razotkriti čije nečasne namjere [~ spletke]; vidski parnjak: raskrinkavati

raskrinkávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskrìnkāvām, 3. l. mn. raskrinkávajū, imp. raskrìnkāvāj, aor. raskrinkávah, imperf. raskrìnkāvāh, prid. r. raskrinkávao, prid. t. raskrìnkāvān〉 razotkrivati čije nečasne namjere [~ spletke]; vidski parnjak: raskrinkati

ràskriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁskrijēm, 3. l. mn. rȁskrijū, imp. ràskrīj, aor. ràskrih, prid. r. ràskrio, prid. t. raskrìven〉 maknuti ili skinuti što s koga ili s čega [~ krevet]; ant. pokriti; vidski parnjak: raskrivati

raskrívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskrīvām, 3. l. mn. raskrívajū, imp. ràskrīvāj, aor. raskrívah, imperf. ràskrīvāh, prid. r. raskrívao, prid. t. ràskrīvān〉 micati ili skidati što s koga ili s čega [~ krevet]; ant. pokrivati; vidski parnjak: raskriti

ráskrīžje

im. s. 〈G ráskrīžja; mn. N ráskrīžja, G ráskrīžjā〉 mjesto na kojemu se prometnice križaju; sin. (križanje)

ráskr̄šće

im. s. → raskrižje

ràskuhati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskuhām, 3. l. mn. ràskuhajū, imp. ràskuhāj, aor. ràskuhah, prid. r. ràskuhao, prid. t. ràskuhān〉 kuhanjem previše razmekšati [~ tijesto] • ràskuhati se 〈povr.〉 postati previše kuhan, raspasti se zbog predugoga kuhanja [Govedina se raskuhala.]; vidski parnjak: raskuhavati

raskuhávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskùhāvām, 3. l. mn. raskuhávajū, imp. raskùhāvāj, aor. raskuhávah, imperf. raskùhāvāh, prid. r. raskuhávao, prid. t. raskùhāvān〉 kuhanjem previše razmekšavati [~ tijesto] • raskuhávati se 〈povr.〉 postajati previše kuhan, raspadati se zbog predugoga kuhanja [Govedina se raskuhava.]; vidski parnjak: raskuhati

raskupùsati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskupùsām, 3. l. mn. raskupùsajū, imp. raskupùsāj, aor. raskupùsah, prid. r. raskupùsao, prid. t. rȁskupusān〉 nemarom uništiti listove kakve tiskovine [~ novine; ~ udžbenik] • raskupùsati se 〈povr.〉 raspasti se zbog čitateljeva nemara [Enciklopedija se raskupusala.]

ràskuštrati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskuštrām, 3. l. mn. ràskuštrajū, imp. ràskuštrāj, aor. ràskuštrah, prid. r. ràskuštrao, prid. t. rȁskuštrān〉 učiniti neurednim i čupavim (o kosi) [Vjetar je raskuštrao kosu.]; sin. raščupati, razbarušiti; vidski parnjak: raskuštravati

raskuštrávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskùštrāvām, 3. l. mn. raskuštrávajū, imp. raskùštrāvāj, aor. raskuštrávah, imperf. raskùštrāvāh, prid. r. raskuštrávao, prid. t. raskùštrāvān〉 činiti neurednim i čupavim (o kosi); vidski parnjak: raskuštrati

ràskužiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskužīm, 3. l. mn. ràskužē, imp. ràskuži, aor. ràskužih, prid. r. ràskužio, prid. t. ràskužen〉 uništiti uzročnike zaraznih bolesti; sin. dezinficirati; ant. (okužiti), zaraziti; vidski parnjak: raskuživati

raskužívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raskùžujēm, 3. l. mn. raskùžujū, imp. raskùžūj, aor. raskužívah, imperf. raskùžīvāh, prid. r. raskužívao, prid. t. raskùžīvān〉 uništavati uzročnike zaraznih bolesti; sin. dezinficirati; vidski parnjak: raskužiti

ràskvasiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràskvasīm, 3. l. mn. ràskvasē, imp. ràskvasi, aor. ràskvasih, prid. r. ràskvasio, prid. t. ràskvašen〉 v. razmočiti

ràslīnje

zb. im. s. 〈G ràslīnja〉 bot. 1. biljni svijet, ukupnost biljnih organizama [krmno ~; ljekovito ~; ukrasno ~] 2. biljni organizmi koji imaju koje zajedničko svojstvo [primorsko ~; nisko ~]; sin. bilje, ( vegetacija)

raslojávānje

im. s. 〈G raslojávānja〉 dijeljenje na slojeve

raslojávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raslòjāvām, 3. l. mn. raslojávajū, imp. raslòjāvāj, aor. raslojávah, imperf. raslòjāvāh, prid. r. raslojávao, prid. t. raslòjāvān〉 činiti što slojevitim, dijeliti što na slojeve • raslojávati se 〈povr.〉 postajati slojevitim [Društvo se raslojava.]; vidski parnjak: raslojiti

ràslojenōst

im. ž. 〈G ràslojenosti, I ràslojenošću/ràslojenosti〉 svojstvo onoga što je raslojeno

raslòjiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràslojīm, 3. l. mn. ràslojē, imp. raslòji, aor. raslòjih, prid. r. raslòjio, prid. t. ràslojen〉 učiniti što slojevitim, podijeliti što na slojeve • raslòjiti se 〈povr.〉 postati slojevitim [Društvo se raslojilo.]; vidski parnjak: raslojavati

rȁsnī

prid. 〈G rȁsnōg(a); ž. rȁsnā, s. rȁsnō〉 1. koji se odnosi na rase [~ sukob] 2. koji je poznatoga podrijetla i rase [~ pas] 3. pren. koji ima poželjne značajke svoje vrste [rasna crnka]

rȁsnōst

im. ž. 〈G rȁsnosti, I rȁsnošću/rȁsnosti〉 osobina onoga koji je rasan; sin. čistokrvnost

rásol

im. m. 〈G rásoli〉 1. slana voda u kojoj se kiselio kupus 2. slana voda u kojoj stoji meso prije sušenja

raspàčati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspàčām, 3. l. mn. raspàčajū, imp. raspàčāj, aor. raspàčah, prid. r. raspàčao, prid. t. rȁspačān〉 1. a. noseći od kupca do kupca prodati što [~ časopis] b. noseći od kupca do kupca prodati što zakonom zabranjeno [~ drogu; ~ krijumčareni alkohol] 2. noseći od osobe do osobe podijeliti što besplatno [~ letke]; vidski parnjak: raspačavati

raspačávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspàčāvām, 3. l. mn. raspačávajū, imp. raspàčāvāj, aor. raspačávah, imperf. raspàčāvāh, prid. r. raspačávao, prid. t. raspàčāvān〉 1. a. noseći od kupca do kupca prodavati što [~ časopis] b. noseći od kupca do kupca prodavati što zakonom zabranjeno [~ drogu; ~ krijumčareni alkohol] 2. noseći od osobe do osobe dijeliti što besplatno [~ letke]; vidski parnjak: raspačati

ráspad

im. m. 〈G ráspada; mn. N ráspadi, G ráspādā〉 dijeljenje koje cjeline, uništavanje jedinstva [~ sustava; ~ skupine]; sin. (raspadanje)

ràspadānje

im. s. 〈G ràspadānja〉 v. raspad

ràspadati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràspadām se, 3. l. mn. ràspadajū se, imp. ràspadāj se, aor. ràspadah se, imperf. ràspadāh se, prid. r. ràspadao se〉 1. propadati, nestajati ili se rastavljati na sastavne dijelove [Carstvo se raspada.; Društvo se raspada.] 2. pretvarati se u masu bez oblika, postajati trulim 3. uništavati se uporabom [Cipele mi se raspadaju.]; sin. trgati se v. pod trgati; vidski parnjak: raspasti se

raspáliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràspālīm, 3. l. mn. ràspālē, imp. raspáli, aor. raspálih, prid. r. raspálio, prid. t. ràspāljen〉 1. v. rasplamsati 2. pren. a. udariti koga svom snagom [~ prijatelja po nosu] b. prouzročiti da se tko naljuti • raspáliti se 〈povr.〉 pren. postati ljutitim; sin. naljutiti se v. pod naljutiti; vidski parnjak: raspaljivati

raspaljívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspàljujēm, 3. l. mn. raspàljujū, imp. raspàljūj, aor. raspaljívah, imperf. raspàljīvāh, prid. r. raspaljívao, prid. t. raspàljīvān〉 1. v. rasplamsavati 2. pren. a. udarati koga svom snagom [~ prijatelja po nosu] b. prouzročivati da se tko naljuti • raspaljívati se 〈povr.〉 pren. postajati ljutitim; vidski parnjak: raspaliti

raspamétiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspàmētīm, 3. l. mn. raspàmētē, imp. raspaméti, aor. raspamétih, prid. r. raspamétio, prid. t. raspàmēćen〉 v. izbezumiti

raspárati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràspārām, 3. l. mn. raspárajū, imp. ràspārāj, aor. raspárah, prid. r. raspárao, prid. t. ràspārān〉 1. razdvojiti po šavu ono što je bilo sašiveno [~ suknju]; sin. rasporiti 2. kidajući razvodojiti na dijelove [~ papir]

raspáriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràspārīm, 3. l. mn. ràspārē, imp. raspári, aor. raspárih, prid. r. raspário, prid. t. ràspāren〉 razdvojiti par [~ čarape; ~ čizme]; vidski parnjak: rasparivati

rasparívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspàrujēm, 3. l. mn. raspàrujū, imp. raspàrūj, aor. rasparívah, imperf. raspàrīvāh, prid. r. rasparívao, prid. t. raspàrīvān〉 razdvajati par [~ čarape; ~ čizme]; vidski parnjak: raspariti

ràspasti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràspadnēm se, 3. l. mn. ràspadnū se, imp. ràspadni se, aor. ràspadoh se/ràspah se, prid. r. ràspao se〉 1. propasti, nestati ili rastaviti se na sastavne dijelove [Carstvo se raspalo.; Društvo se raspalo.] 2. pretvoriti se u masu bez oblika, postati trulim; vidski parnjak: raspadati se

raspéće

im. s. 〈G raspéća〉 pribijanje na križ [Kristovo ~]; sin. (raspinjanje)

raspélo

im. s. 〈G raspéla; mn. N raspéla, G raspélā〉 rel. križ na kojemu je razapet Isus, izrađuje se kao kršćanski simbol koji označuje Kristovo raspeće, muku i smrt, a drži se na odabranim mjestima u crkvi i u kući [drveno ~]; sin. (propelo)

ràspēti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁspnēm, 3. l. mn. rȁspnū, imp. ràspni, aor. ràspēh, prid. r. m. rȁspeo, ž. rȁspēla, s. rȁspēlo, mn. rȁspēli, prid. t. rȁspēt〉 uzdignuti koga na križ i pribiti mu ruke i noge čavlima; sin. (propeti), razapeti; vidski parnjak: raspinjati

raspètljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspètljām, 3. l. mn. raspètljajū, imp. raspètljāj, aor. raspètljah, prid. r. raspètljao, prid. t. rȁspetljān〉 1. učiniti da kakva skupina niti ili vlasi ponovno bude u redu [~ konac; ~ kosu]; sin. odmrsiti, otpetljati; ant. ispreplesti, zamrsiti, zapetljati, zaplesti 2. riješiti što nejasno ili složeno [~ zagonetku]; vidski parnjak: raspetljavati

raspetljávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspètljāvām, 3. l. mn. raspetljávajū, imp. raspètljāvāj, aor. raspetljávah, imperf. raspètljāvāh, prid. r. raspetljávao, prid. t. raspètljāvān〉 1. činiti da kakva skupina niti ili vlasi ponovno bude u redu [~ konac; ~ kosu]; sin. otpetljavati; ant. ispreplitati, mrsiti, zapetljavati, zaplitati 2. pren. rješavati što nejasno ili složeno [~ zagonetku]; vidski parnjak: raspetljati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga