tugàljiv

prid. 〈G tugàljiva; odr. tugàljivī, G tugàljivōg(a); ž. tugàljiva, s. tugàljivo〉 koji je prožet tugom

tugàljivōst

im. ž. 〈G tugàljivosti, I tugàljivošću/tugàljivosti〉 svojstvo onoga što je tugaljivo

tugòvānje

im. s. 〈G tugòvānja〉 bivanje tužnim, žalosnim, proživljavanje psihičke patnje; sin. žaljenje

tugòvati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tùgujēm, 3. l. mn. tùgujū, imp. tùgūj, aor. tugòvah, imperf. tùgovāh, prid. r. tugòvao〉 biti tužan, u žalosti, proživljavati psihičku patnju [~ za domovinom; ~ za mrtvima; ~ za pokojnikom; ~ za starom školom]; sin. žaliti; ant. radovati se, veseliti se v. pod veseliti

tȕja

im. ž. 〈G tȕjē; mn. N tȕje, G tȗjā〉 bot. ukrasno vazdazeleno stablo ili grm iz porodice čempresa s gustim i mekim iglicama

tȕlipān

im. m. 〈G tȕlipāna; mn. N tȕlipāni, G tȕlipānā〉 bot. 1. lukovičasta ukrasna biljka iz porodice ljiljana dugačkih listova i stabljike s cvijetom koji može biti u različitim bojama 2. cvijet istoimene biljke koji ima oblik čaše

túliti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. túlīm, 3. l. mn. túlē, imp. túli, aor. túlih, imperf. túljāh, prid. r. túlio〉 1. ispuštati dugačak i jednoličan zvuk [Sirena tuli.]; sin. zavijati 2. glasati se dugačkim i jednoličnim zvukom [Pas tuli.]; sin. zavijati 3. pren. plakati jednoličnim muklim glasom [Dijete tuli.]

túljac

im. m. 〈G túljca; mn. N túljci, G tȗljācā〉 šuplji obli predmet u kojemu se što drži [~ za diplomu]

tùljan

im. m. 〈G tùljana; mn. N tùljani, G tȕljānā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica životinja iz skupine morskih perajara tijela prekrivenoga kratkim krznom i velikih očiju koje im omogućuju dobar vid pod vodom 2. pripadnik istoimene skupine [pravi ~; ušati ~]

tùmāč

im. m. 〈G tumáča, V tȕmāču; mn. N tumáči, G tumáčā〉 1. osoba koja tumači ili objašnjava smisao čega; sin. interpretator 2. prevoditelj u izravnome službenom razgovoru [sudski ~; ~ za njemački jezik] 3. objašnjenje, napomene uz tekst [~ pojmova]

tumáčēnje

im. s. 〈G tumáčēnja; mn. N tumáčēnja, G tumáčēnjā〉 1. objašnjavanje smisla, značenja čega 2. činjenje čega jasnim i razumljivim; sin. objašnjavanje 3. prevođenje govora sa stranoga jezika, obavljanje posla tumača 4. izvođenje kojega umjetničkoga djela; sin. (interpretacija)

tumàčica

im. ž. 〈G tumàčicē; mn. N tumàčice, G tumàčīcā〉 1. žena koja tumači ili objašnjava smisao čega 2. prevoditeljica u izravnome službenom razgovoru [sudska ~; ~ za njemački jezik]

tumàčičin

prid. 〈G tumàčičina; ž. tumàčičina, s. tumàčičino〉 koji pripada tumačici

tumáčiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tùmāčīm, 3. l. mn. tùmāčē, imp. tumáči, aor. tumáčih, imperf. tùmāčāh, prid. r. tumáčio, prid. t. tùmāčen〉 1. činiti da što komu postane jasno i razumljivo [~ nepoznato]; sin. objašnjavati 2. prevoditi govor sa stranoga jezika, obavljati posao tumača [~ na sastanku ministara] 3. izvoditi kakvo umjetničko djelo [~ glavnu ulogu u filmu]; sin. interpretirati

tumàrānje

im. s. 〈G tumàrānja〉 besciljno kretanje

tumàrati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tumàrām, 3. l. mn. tumàrajū, imp. tumàrāj, aor. tumàrah, imperf. tumàrāh, prid. r. tumàrao〉 besciljno se kretati [~ šumom]

tùmor

im. m. 〈G tùmora, I tùmorom; mn. N tùmori, G tȕmōrā〉 med. nakupina novoga tkiva koje nenadzirano raste [dobroćudni ~; zloćudni ~]

tùmorskī

prid. 〈G tùmorskōg(a); ž. tùmorskā, s. tùmorskō〉 koji se odnosi na tumor [tumorske stanice]

tȕmul

im. m. 〈G tȕmula; mn. N tȕmuli, G tȕmūlā〉 v. gomila

tȕna

im. ž. 〈G tȕnē; mn. N tȕne, G tȗnā〉 zool. velika morska koštunjača tamnoplavih leđa i bijela trbuha s velikom repnom perajom u obliku polumjeseca, vretenasta tijela pokrivena sitnim ljuskama te ukusna mesa; sin. (tunj)

tȕndra

im. ž. 〈G tȕndrē; mn. N tȕndre, G tȗndrā/tȕndrī〉 zem. subarktički prostor koji je zimi zaleđen, a ljeti močvaran ili prekriven mahovinama, lišajevima, zeljastim travama ili zakržljalim grmovima

tùnēl

im. m. 〈G tunéla; mn. N tunéli, G tunélā〉 grad. građevni prolaz prokopan kroz brdo, ispod rijeke ili ispod mora, služi za promet ili polaganje različitih cijevi [bušiti ~; cestovni ~; željeznički ~]

tùnika

im. ž. 〈G tùnikē, DL tùnici; mn. N tùnike, G tȕnīkā〉 1. hist. u starih Rimljana i Grka haljina slična košulji bez rukava koja se nosila ispod toge 2. odjevni predmet koji prekriva gornji dio tijela i seže do bokova, nosi se uz hlače ili suknju

tȗnj

im. m. 〈G túnja〉 zool. v. tuna

tùnjevina

im. ž. 〈G tùnjevinē〉 meso tune

tȗp

prid. 〈G túpa; odr. tȗpī, G tȗpōg(a); ž. túpa, s. tȗpo; komp. tȕpljī〉 1. koji ima debeo brid pa loše reže, siječe ili pili [~ nož]; ant. bridak, oštar 2. koji nema šiljak; ant. šiljat, zašiljen 3. pren. a. koji sporo i teško shvaća [~ dječak]; sin. blesav razg., glup; ant. bistar pren., inteligentan b. koji odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ pogled]; sin. blesav razg., glup; ant. bistar pren., inteligentan c. čija je osjetilnost smanjena obično zbog kakva neugodnoga osjećaja ili šoka [~ od boli]

tùpan

im. m. 〈G tùpana; mn. N tùpani, G tȕpānā〉 razg. v. glupan

tȗpo

pril. 〈komp. tȕpljē〉 tako da odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ gledati]; sin. blesavo, glupo; ant. bistro, inteligentno

tupòkutan

prid. 〈G tupòkutna; odr. tupòkutnī, G tupòkutnōg(a); ž. tupòkutna, s. tupòkutno〉 koji ima tupi kut, kut veći od 90, a manji od 180 stupnjeva; ant. oštrokutan, šiljastokutan

túpōst

im. ž. 〈G túposti, I túpošću/túposti〉 1. svojstvo onoga što ima debeo brid pa loše reže, siječe ili pili; ant. britkost, oštrina 2. svojstvo onoga što nema šiljak; ant. šiljatost, zašiljenost 3. pren. a. osobina onoga koji sporo i teško shvaća; sin. glupost; ant. bistrina pren., inteligencija b. svojstvo onoga što odražava čije sporo i teško shvaćanje; sin. glupost; ant. bistrina pren., inteligencija c. osobina onoga čija je osjetilnost smanjena obično zbog kakva neugodnoga osjećaja ili šoka

tùrbān

im. m. 〈G turbána; mn. N turbáni, G turbánā〉 ovoj od pamuka ili svile višestruko omotan oko kape, dio muške odjeće kod muslimana i nekih istočnjačkih naroda

turbína

im. ž. 〈G turbínē; mn. N turbíne, G turbínā〉 tehn. rotacijski pogonski stroj za pretvaranje kinetičke energije strujenja u mehanički rad

tùrbīnskī

prid. 〈G tùrbīnskōg(a); ž. tùrbīnskā, s. tùrbīnskō〉 koji se odnosi na turbine

turcìzam

im. m. 〈G turcìzma; mn. N turcìzmi, G turcìzāmā〉 jez. riječ turskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

tùrist

im. m. 〈G tùrista, V tùristu; mn. N tùristi, G tȕrīstā〉 osoba koja putuje za svoje zadovoljstvo, koja privremeno boravi na kojemu mjestu

tùristica

im. ž. 〈G tùristicē; mn. N tùristice, G tùristīcā〉 žena koja putuje za svoje zadovoljstvo, koja privremeno boravi na kojemu mjestu

tùrističin

prid. 〈G tùrističina; ž. tùrističina, s. tùrističino〉 koji pripada turistici

turìstičkī

prid. 〈G turìstičkōg(a); ž. turìstičkā, s. turìstičkō〉 koji se odnosi na turiste i turizam [~ ured]

turìzam

im. m. 〈G turìzma〉 gosp. gospodarska grana, djelatnost čiji je zadatak da se turistima organiziraju putovanja te smještaj, odmor i razonoda u mjestima privremenoga boravka [nautički ~; seoski ~; sportski ~]

tùrkmēnskī

prid. 〈G tùrkmēnskōg(a); ž. tùrkmēnskā, s. tùrkmēnskō〉 1. koji se odnosi na Turkmene 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Turkmenistanu i narodni jezik Turkmena

turnèja

im. ž. 〈G turnèjē; mn. N turnèje, G turnéjā〉 1. kružno putovanje 2. putovanje s nastupima umjetnika, sportaša, predavača i sl.

tùrnīr

im. m. 〈G turníra, I turnírom; mn. N turníri, G turnírā〉 1. hist. srednjovjekovno natjecanje vitezova u bojnim vještinama 2. sp. natjecanje u različitim sportskim disciplinama [šahovski ~; nogometni ~]

tȕrnus

im. m. 〈G tȕrnusa; mn. N tȕrnusi, G tȕrnūsā〉 dio dana u kojemu se što odvija [jutarnji ~; poslijepodnevni ~]

tùroban

prid. 〈G tùrobna; odr. tùrobnī, G tùrobnōg(a); ž. tùrobna, s. tùrobno; komp. turòbnijī〉 1. koji je potišten i loše raspoložen [~ čovjek]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 2. koji odražava čiju potištenost i loše raspoloženje [turobno lice]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 3. koji izaziva tužno raspoloženje [~ dan] 4. koji ima tužan sadržaj [turobne uspomene]; ant. vedar pren.; sin. sumoran, tmuran

tùrskī

prid. 〈G tùrskōg(a); ž. tùrskā, s. tùrskō〉 1. koji se odnosi na Turke i Tursku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Turskoj i dijelu Cipra te narodni jezik Turaka

tȗst

prid. 〈G tústa; odr. tȗstī, G tȗstōg(a); ž. tústa, s. tȗsto; odr. tùstijī〉 koji je jako debeo, koji ima debeo sloj masti

tȕš¹

im. m. 〈G tùša; mn. N tùševi, G tȕšēvā〉 1. crnilo koje se uglavnom upotrebljava u tehničkome crtanju [crni ~; crveni ~] 2. tehnika crtanja s pomoću istoimenoga crnila

tȕš

im. m. 〈G tùša; mn. N tùševi, G tȕšēvā〉 naprava za pranje tijela jakim i tankim mlazovima vode [stati pod ~] ♦ hladan ~ neugodno iznenađenje, šok, razočaranje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga