gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtihnēm, 3. l. mn. ùtihnū, imp. ùtihni, aor. ùtihnuh, prid. r. ùtihnuo〉 prestati puštati kakav zvuk ili glas [Ptice su utihnule.; Vjetar je utihnuo.]

im. m. 〈G utikáča; mn. N utikáči, G utikáčā〉 tehn. priključak s izbočenim kontaktima na kabelu električnoga trošila koji se stavlja u utičnicu

im. m. → dojam

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utìskujēm, 3. l. mn. utìskujū, imp. utìskūj, aor. utiskívah, imperf. utìskīvāh, prid. r. utiskívao, prid. t. utìskīvān〉 1. pritišćući kakvim predmetom ostavljati trag na podlozi [~ žig] 2. smještati u tijesan ili malen prostor [~ knjige u policu]; vidski parnjak: utisnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtisnēm, 3. l. mn. ùtisnū, imp. ùtisni, aor. ùtisnuh, prid. r. ùtisnuo, prid. t. ùtisnūt〉 1. pritišćući kakvim predmetom ostaviti trag na podlozi [~ žig] 2. smjestiti u tijesan ili malen prostor [~ knjige u policu]; vidski parnjak: utiskivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utìšām, 3. l. mn. utìšajū, imp. utìšāj, aor. utìšah, prid. r. utìšao, prid. t. ȕtišān〉 učiniti zvuk čega tišim [~ radio; ~ razglas]; sin. stišati; ant. pojačati

im. m. 〈G ȕtjecāja; mn. N ȕtjecāji, G ȕtjecājā〉 moć, snaga djelovanja na koga ili što [loš ~; biti pod čijim utjecajem]

prid. 〈G ȕtjecājna; odr. ȕtjecājnī, G ȕtjecājnōg(a); ž. ȕtjecājna, s. ȕtjecājno; komp. utjecàjnijī〉 koji ima utjecaj na što

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtječēm, 3. l. mn. ùtječū, imp. ùtječi, aor. ùtjecah, imperf. ùtjecāh, prid. r. ùtjecao〉 1. 〈3. l.〉 svojom vodom povećavati količinu koje tekućice ili stajaćice [Neke rijeke utječu u Jadransko more.]; sin. slijevati se, ulijevati se v. pod ulijevati, uvirati 2. imati utjecaj, djelovati na koga ili što [izravno ~ na prijatelja] • ùtjecati se 〈povr.〉 tražiti od koga zaštitu, pomoć ili utočište [~ se roditeljima; ~ se prijateljima]; vidski parnjak: uteći se v. pod uteći

im. ž. 〈G ȕtjehē, DL ȕtjesi; mn. N ȕtjehe, G ȕtjēhā〉 ublaživanje čije tuge, smirivanje čije psihičke patnje [naći utjehu; donijeti komu utjehu; pružiti komu utjehu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utjèlovīm, 3. l. mn. utjèlovē, imp. utjelòvi, aor. utjelòvih, prid. r. utjelòvio, prid. t. utjèlovljen〉 dati čemu bestjelesnom ili netvarnom tjelesni ili tvarni oblik [~ dobro; ~ zlo] • utjelòviti se 〈povr.〉 zadobiti tjelesni oblik [Bog se utjelovio u Kristu.]; sin. (inkarnirati se); vidski parnjak: utjelovljivati

im. s. 〈G utjelovljénja; mn. N utjelovljénja, G utjelovljénjā〉 1. tjelesni, materijalni oblik čega [~ dobrote; ~ zla]; sin. personifikacija 2. rel. pojava božanstva u ljudskome liku [~ Boga u Isusu Kristu]; sin. (inkarnacija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utjelòvljujēm, 3. l. mn. utjelòvljujū, imp. utjelòvljūj, aor. utjelovljívah, imperf. utjelòvljīvāh, prid. r. utjelovljívao, prid. t. utjelòvljīvān〉 davati čemu bestjelesnom ili netvarnom tjelesni ili tvarni oblik [~ dobro; ~ zlo] • utjelovljívati se 〈povr.〉 zadobivati tjelesni oblik; sin. (inkarnirati se); vidski parnjak: utjeloviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtjerām, 3. l. mn. ùtjerajū, imp. ùtjerāj, aor. ùtjerah, prid. r. ùtjerao, prid. t. ùtjerān〉 1. prisiliti koga da uđe u zatvoren prostor [~ konje u dvorište; ~ ovce u tor]; ant. istjerati 2. prisilno naplatiti [~ dug; ~ porez]; Vidski parnjaci: utjeravati, utjerivati

im. s. 〈G utjerávānja〉 1. prisiljavanje koga da uđe u zatvoren prostor; sin. istjeravanje, istjerivanje 2. prisilno naplaćivanje; sin. utjerivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utjèrāvām, 3. l. mn. utjerávajū, imp. utjèrāvāj, aor. utjerávah, imperf. utjèrāvāh, prid. r. utjerávao, prid. t. utjèrāvān〉 1. prisiljavati koga da uđe u zatvoren prostor [~ konje u dvorište]; ant. istjeravati 2. prisilno naplaćivati [~ dug; ~ porez]; sin. utjerivati; vidski parnjak: utjerati

im. s. 〈G utjerívānja〉 usp. utjeravanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utjèrujēm, 3. l. mn. utjèrujū, imp. utjèrūj, aor. utjerívah, imperf. utjèrīvāh, prid. r. utjerívao, prid. t. utjèrīvān〉 usp. utjeravati

prid. 〈G ùtješna; odr. ùtješnī, G ùtješnōg(a); ž. ùtješna, s. ùtješno; komp. utjèšnijī〉 koji može koga utješiti, koji donosi utjehu [utješne riječi]; sin. utješiv, utješljiv zast.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtješīm, 3. l. mn. ùtješē, imp. ùtješi, aor. ùtješih, prid. r. ùtješio, prid. t. ùtješen〉 pružiti komu utjehu, smiriti čiju tugu [~ prijatelja u nevolji; ~ se čokoladom] • ùtješiti se 〈povr.〉 smiriti se u tuzi, naći utjehu

prid. 〈G utjèšiva; odr. utjèšivī, G utjèšivōg(a); ž. utjèšiva, s. utjèšivo〉 usp. utješan

prid. 〈G utjèšljiva; odr. utjèšljivī, G utjèšljivōg(a); ž. utjèšljiva, s. utjèšljivo〉 zast. v. utješan, utješiv

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtkām, 3. l. mn. ùtkajū, imp. ùtkāj, aor. ùtkah, prid. r. ùtkao, prid. t. ȕtkān〉 1. tkanjem umetnuti [~ šaru u stolnjak] 2. pren. umetnuti što u što kao sastavni dio [~ vlastite doživljaje u povijesni roman]

im. s. 〈G ùtočīšta; mn. N ùtočīšta, G ùtočīštā〉 sigurno mjesto u koje se tko sklanja od kakve opasnosti [tražiti ~; pružiti ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtočīm, 3. l. mn. ùtočē, imp. utòči, aor. utòčih, prid. r. utòčio, prid. t. ùtočen〉 učiniti da tekućina uđe u što [~ vino u čašu]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtonēm, 3. l. mn. ùtonū, imp. utòni, aor. utònuh, prid. r. utònuo〉 1. djelomično uroniti u tekućinu ili što žitko [~ u vodu; ~ u blato] 2. pren. a. ući duboko u kakvo stanje, predati se čemu [~ u san; ~ u misli] b. izgubiti jasne obrise, ne moći se jasno razaznati [~ u maglu]

im. ž. 〈G utòpijē; mn. N utòpije, G utòpījā〉 1. idealno zamišljena zemlja u kojoj vladaju savršeni odnosi 2. pren. idealno stanje koje se ne može ostvariti, neostvariva zamisao

prid. 〈G utòpījskōg(a); ž. utòpījskā, s. utòpījskō〉 koji se odnosi na utopiju [utopijsko društvo]

im. m. 〈G utòpista, V utòpistu; mn. N utòpisti, G utòpīstā〉 osoba koja se zanosi idealno zamišljenom zemljom u kojoj vladaju savršeni društveni odnosi

im. ž. 〈G utòpisticē; mn. N utòpistice, G utòpistīcā〉 žena koja se zanosi idealno zamišljenom zemljom u kojoj vladaju savršeni društveni odnosi

prid. 〈G utòpističina; ž. utòpističina, s. utòpističino〉 koji pripada utopistici

prid. 〈G utopìstičkōg(a); ž. utopìstičkā, s. utopìstičkō〉 koji se odnosi na utopiste i utopizam

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtopīm, 3. l. mn. ùtopē, imp. utòpi, aor. utòpih, prid. r. utòpio, prid. t. ùtopljen〉 1. gušeći u tekućini prouzročiti čiju smrt; sin. (udaviti) 2. pren. učiniti da se što s pomoću čega zaboravi [~ jad u alkoholu] • utòpiti se 〈povr.〉 ostati bez zraka zbog prisutnosti vode i umrijeti; sin. (udaviti se) v. pod udaviti; vidski parnjak: utapati

im. m. 〈G utopìzma〉 vjerovanje u idealno zamišljenu zemlju u kojoj vladaju savršeni odnosi

im. ž. 〈G utopljènicē; mn. N utopljènice, G utopljènīcā〉 žena koja se utopila

prid. 〈G utopljèničina; ž. utopljèničina, s. utopljèničino〉 koji pripada utopljenici

prid. 〈G utopljènīčkōg(a); ž. utopljènīčkā, s. utopljènīčkō〉 koji se odnosi na utopljenike

im. m. 〈G utopljeníka, V ȕtopljenīče; mn. N utopljeníci, G utopljeníkā〉 osoba koja se utopila

im. m. 〈G ȕtora, I ȕtorom; mn. N ȕtori, G ȕtōrā〉 žljebasta udubina na čemu predviđena da se u nju što učvrsti ili umetne

im. m. 〈G ùtōrka〉 drugi dan u tjednu, dan između ponedjeljka i srijede ◇ pokladni ~ dan uoči korizme (Pepelnice); sin. poklade

im. m. 〈G ȕtovāra, I ȕtovārom/ȕtovārem〉 stavljanje kakva tereta u prijevozno sredstvo; ant. istovar

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utòvārām, 3. l. mn. utovárajū, imp. utòvārāj, aor. utovárah, imperf. utòvārāh, prid. r. utovárao, prid. t. utòvārān〉 stavljati kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. ukrcavati, utovarivati; ant. iskrcavati, istovarati, istovarivati; vidski parnjak: utovariti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utòvarīm, 3. l. mn. utòvarē, imp. utòvari, aor. utòvarih, prid. r. utòvario, prid. t. utòvaren〉 staviti kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. ukrcati; ant. iskrcati, istovariti; vidski parnjaci: utovarati, utovarivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utovàrujēm, 3. l. mn. utovàrujū, imp. utovàrūj, aor. utovarívah, imperf. utovàrīvāh, prid. r. utovarívao, prid. t. utovàrīvān〉 usp. utovarati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. utr̀čīm, 3. l. mn. utr̀čē, imp. utr̀či, aor. utr̀čah, prid. r. utr̀čao〉 ući trčeći [~ u sobu]; sin. uletjeti pren.; ant. istrčati, izjuriti, izletjeti pren.; vidski parnjak: utrčavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. utr̀čāvām, 3. l. mn. utrčávajū, imp. utr̀čāvāj, aor. utrčávah, imperf. utr̀čāvāh, prid. r. utrčávao〉 ulaziti trčeći [~ u sobu]; sin. ulijetati; ant. istrčavati, izlijetati pren.; vidski parnjak: utrčati

im. ž. 〈G ȕtrkē, DL ȕtrci; mn. N ȕtrke, G ȕtr̄kā〉 1. natjecanje u trčanju ili u kakvu drugome brzom kretanju [plivačka ~] 2. pren. nastojanje da se što učini ili postigne prije koga drugoga [~ u naoružanju]; sin. (utrkivanje)

im. s. 〈G utrkívānja〉 v. utrka