gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zafr̀kāvām, 3. l. mn. zafrkávajū, imp. zafr̀kāvāj, aor. zafrkávah, imperf. zafr̀kāvāh, prid. r. zafrkávao, prid. t. zafr̀kāvān〉 razg. šaliti se na čiji račun, podmetati komu u šali [~ mlađega brata]; vidski parnjak: zafrknuti • zafrkávati se 〈povr.〉 zabavljati se s kim zbijajući šale [~ s društvom]; sin. zavitlavati razg., zezati žarg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàfrknēm, 3. l. mn. zàfrknū, imp. zàfrkni, aor. zàfrknuh, prid. r. zàfrknuo, prid. t. zȁfrknūt〉 razg. našaliti se na čiji račun, podmetnuti komu u šali [~ mlađega brata]; sin. zeznuti žarg.; vidski parnjak: zafrkavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgadīm, 3. l. mn. zàgadē, imp. zàgadi, aor. zàgadih, prid. r. zàgadio, prid. t. zàgađen〉 1. učiniti što veoma nečistim ili prljavim 2. unijeti u okoliš štetne tvari u nedopuštenim količinama [~ okoliš; ~ vodu; ~ zrak]; vidski parnjak: zagađivati

im. ž. 〈G zàgađenosti, I zàgađenošću/zàgađenosti〉 postojanje štetnih tvari u okolišu u nedopuštenim količinama; sin. (zagađenje)

im. s. 〈G zagađénja; mn. N zagađénja, G zagađénjā〉 v. zagađenost

im. m. 〈G zagađiváča; mn. N zagađiváči, G zagađiváčā〉 pogon, proizvod ili tvar koja zagađuje okoliš

im. s. 〈G zagađívānja〉 1. činjenje čega veoma nečistim ili prljavim 2. unošenje u okoliš štetnih tvari u nedopuštenim količinama

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagàđujēm, 3. l. mn. zagàđujū, imp. zagàđūj, aor. zagađívah, imperf. zagàđīvāh, prid. r. zagađívao, prid. t. zagàđīvān〉 1. činiti što veoma nečistim ili prljavim 2. unositi u okoliš štetne tvari u nedopuštenim količinama [~ okoliš; ~ vodu; ~ zrak]; vidski parnjak: zagaditi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zagàlāmīm, 3. l. mn. zagàlāmē, imp. zagalámi, aor. zagalámih, prid. r. zagalámio〉 početi galamiti, oglasiti se galamom

prid. 〈G zàgasita; odr. zàgasitī, G zàgasitōg(a); ž. zàgasita, s. zàgasito; komp. zagasìtijī〉 koji je prigušene nijanse [zagasita kosa; zagasito nebo; zagasito odijelo]; sin. taman

im. m. 〈G záglāvka; mn. N záglāvci, G záglavākā〉 1. klin kojim se što učvršćuje 2. naknadni dio teksta, dodatak na kraju knjige, napomena na kraju teksta 3. ono čime što završava, posljednji dio čega; sin. epilog, zaključak

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaglavìnjām, 3. l. mn. zaglavìnjajū, imp. zaglavìnjāj, aor. zaglavìnjah, prid. r. zaglavìnjao〉 teturajući se zanjihati, nagnuti se tijelom i glavom prema naprijed ili u stranu [~ na nesigurnim nogama]; sin. zateturati (se)

im. s. 〈G zàglāvlja; mn. N zàglāvlja, G zàglāvljā〉 inform. prostor na vrhu stranice koji je obično namijenjen tiskanju logotipa poduzeća i sl.; ant. podnožje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàglēdām, 3. l. mn. zaglédajū, imp. zàglēdāj, aor. zaglédah, imperf. zàglēdāh, prid. r. zaglédao〉 povremeno gledati u što [~ u tuđe dvorište]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàgledām se, 3. l. mn. zàgledajū se, imp. zàgledāj se, aor. zàgledah se, prid. r. zàgledao se, prid. t. zàgledān〉 1. uprijeti pogled u što, zadržati pogled na čemu [~ u zrcalo] 2. početi voljeti koga [~ u djevojku; ~ u momka]; sin. zaljubiti se

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàglībīm, 3. l. mn. zàglībē, imp. zaglíbi, aor. zaglíbih, prid. r. zaglíbio〉 1. upasti u glib [kotači su zaglibili] 2. pren. naći se u teškome ili bezizlaznome položaju [Zaglibio je u dugovima.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. zàgnojī se, 3. l. mn. zàgnojē se, aor. 3. l. jd. zȁgnoji se, prid. r. zagnòjio se, prid. t. zàgnojen〉 napuniti se gnojem, postati gnojan [Rana se zagnojila.]

gl. svrš. prijel. → zaroniti, uroniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagolìcām, 3. l. mn. zagolìcajū, imp. zagolìcāj, aor. zagolìcah, prid. r. zagolìcao, prid. t. zȁgolicān〉 nadražiti kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ bradom]; sin. poškakljati ◇ ~ maštu pobuditi u kome kakvo djelovanje, zanimanje za što ili raspoloženje

prid. 〈G zȁgonētna; odr. zȁgonētnī, G zȁgonētnōg(a); ž. zȁgonētna, s. zȁgonētno; komp. zagonètnijī〉 1. koji krije neku tajnu [zagonetna žena]; sin. tajnovit 2. kojemu se ne zna uzrok [zagonetna smrt] 3. koji je povezan s kakvom tajnom [~ događaj]; sin. tajanstven

im. ž. 〈G zȁgonētkē, DL zȁgonētki/zȁgonētci; mn. N zȁgonētke, G zȁgonetākā/zȁgonētkā/zȁgonētkī〉 1. ono što treba pogoditi na temelju opisa koji namjerno upućuje na više različitih odgovora, ono što treba odgonetnuti [narodna ~; nagradna ~] 2. pren. pojava koju je teško objasniti ili shvatiti [Svemir je velika ~.]; sin. (enigma)

im. ž. 〈G zȁgorē; mn. N zȁgore, G zȁgōrā〉 zem. prostor iza gore ili planine

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagòrčāvām, 3. l. mn. zagorčávajū, imp. zagòrčāvāj, aor. zagorčávah, imperf. zagòrčāvāh, prid. r. zagorčávao, prid. t. zagòrčāvān〉 1. činiti što gorkim 2. pren. stvarati komu poteškoće, činiti što teškim, napornim, mučnim [~ komu život]; sin. zagorčivati; vidski parnjak: zagorčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgorčīm, 3. l. mn. zàgorčē, imp. zagòrči, aor. zagòrčih, prid. r. zagòrčio, prid. t. zàgorčen〉 1. učiniti što gorkim 2. pren. stvoriti komu poteškoće, učiniti što teškim, napornim, mučnim [~ komu život]; Vidski parnjaci: zagorčavati, zagorčivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagòrčujēm, 3. l. mn. zagòrčujū, imp. zagòrčūj, aor. zagorčívah, imperf. zagòrčīvāh, prid. r. zagorčívao, prid. t. zagòrčīvān〉 usp. zagorčavati

im. s. 〈G zágōrja〉 zem. padine uzvisine okrenute prema sjevernoj ili manje osunčanoj strani; sin. osoj; ant. prigorje, prisoj

prid. 〈G zágorskōg(a); ž. zágorskā, s. zágorskō〉 1. koji se odnosi na zagorje, padine gorja okrenute prema sjevernoj ili manje osunčanoj strani; sin. osojni; ant. prigorski, prisojni 2. koji se odnosi na Zagorce i Zagorje

im. m. 〈G zagovàratelja; mn. N zagovàratelji, G zagovàratēljā〉 osoba koja što zagovara

im. ž. 〈G zagovaratèljicē; mn. N zagovaratèljice, G zagovaratèljīcā〉 žena koja što zagovara

prid. 〈G zagovaratèljičina; ž. zagovaratèljičina, s. zagovaratèljičino〉 koji pripada zagovarateljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagòvārām, 3. l. mn. zagovárajū, imp. zagòvārāj, aor. zagovárah, imperf. zagòvārāh, prid. r. zagovárao, prid. t. zagòvārān〉 boriti se za koga ili što, raditi u čiju korist [~ prava slabijih]

im. ž. 〈G zàgovornicē; mn. N zàgovornice, G zàgovornīcā〉 žena koja zagovara, zastupa koga, koja se zalaže za što; sin. borkinja, ( pobornica)

prid. 〈G zàgovorničina; ž. zàgovorničina, s. zàgovorničino〉 koji pripada zagovornici; sin. borkinjin; ( poborničin)

im. m. 〈G zàgovornīka, V zȁgovornīče; mn. N zàgovornīci, G zàgovornīkā〉 osoba koja zagovara, zastupa koga, koja se zalaže za što; sin. borac, ( pobornik)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrabīm, 3. l. mn. zàgrabē, imp. zàgrabi, aor. zàgrabih, prid. r. zàgrabio, prid. t. zàgrabljen〉 grabeći izdvojiti iz cjeline (o čemu tekućem ili sipkom) [~ vodu]

im. ž. 〈G zàgradē; mn. N zàgrade, G zȁgrādā〉 1. pravop. a. razgodak kojim se označuje dopunjavanje, objašnjavanje i posebno isticanje jednoga dijela teksta; uvijek se pojavljuje u paru /( )/ [vitičasta ~; okrugla ~] b. pravopisni znak koji služi za skraćeno označivanje dvostrukih likova istoznačnih riječi; uvijek se pojavljuje u paru /( )/ 2. mat. znak kojim se označuje kako treba združivati računske operacije; uvijek se pojavljuje u paru [otvorena ~; zatvorena ~]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàgrcnēm se, 3. l. mn. zàgrcnū se, imp. zàgrcni se, aor. zàgrcnuh se, prid. r. zàgrcnuo se〉 naglo ostati bez zraka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagrèbām, 3. l. mn. zagrèbajū, imp. zagrèbāj, aor. zagrèbah, prid. r. zagrèbao, prid. t. zȁgrebān〉 v. zagrepsti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zagrèbem, 3. l. mn. zagrèbū, imp. zagrèbi, aor. zagrèboh, prid. r. zagrèbao, prid. t. zagrèben〉 1. 〈prijel.〉 napraviti ogrebotinu čime oštrim [~ koga noktom]; sin. ogrepsti, ( zagrebati) 2. 〈neprijel.〉 početi grepsti [~ po površini]

prid. 〈G zàgrijāna; odr. zàgrijānī, G zàgrijānōg(a); ž. zàgrijāna, s. zàgrijāno; komp. zagrijànijī〉 1. kojemu je grijanjem povišena temperatura [~ zrak; zagrijana voda] 2. pren. koji je pun želje i volje da što učini, koji je spreman sudjelovati u čemu [~ za igru]; sin. zainteresiran; ant. nezainteresiran

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrijēm, 3. l. mn. zàgrijū, imp. zàgrīj, aor. zàgrijah, prid. r. zàgrijao, prid. t. zàgrijān〉 1. grijući učiniti toplim [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. ugrijati; ant. ohladiti, rashladiti 2. radom ili gibanjem učiniti spremnim za uporabu ili kakvu aktivnost [~ motor]; sin. ugrijati 3. pren., razg. v. zainteresirati • zàgrijati se 〈povr.〉 1. postati toplim [~ se na suncu]; sin. ugrijati se v. pod ugrijati 2. pren. v. zainteresirati se pod zainteresirati; vidski parnjak: zagrijavati

im. s. 〈G zagrijávānja〉 1. davanje topline čemu, činjenje da što postane toplo; sin. grijanje; ant. hlađenje, rashlađivanje 2. pren., razg. a. poticanje koga na što, izazivanje zanimanja za što b. početak zanimanja za što 3. postajanje toplim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagrìjāvām, 3. l. mn. zagrijávajū, imp. zagrìjāvāj, aor. zagrijávah, imperf. zagrìjāvāh, prid. r. zagrijávao, prid. t. zagrìjāvān〉 1. davati čemu toplinu, činiti da što postane toplo [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. grijati; ant. hladiti, rashlađivati 2. razg. poticati u komu zanimanje za što [~ učenike za košarku] • zagrijávati se 〈povr.〉 1. postajati toplim [~ se na suncu] 2. pren., razg. početi osjećati zanimanje za što [~ se za nogomet; ~ se za djevojku]; ant. hladiti se pren., razg. v. pod hladiti; vidski parnjak: zagrijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zagrízem, 3. l. mn. zagrízū, imp. zagrízi, aor. zagrízoh, prid. r. zàgrīzao, prid. t. zagrìzen〉 zahvatiti što zubima [~ jabuku]

im. m. 〈G zàgriza; mn. N zàgrizi, G zȁgrīzā〉 1. zahvaćanje čega zubima 2. med. nalijeganje gornje na donju čeljust [nepravilan ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrlīm, 3. l. mn. zàgrlē, imp. zàgrli, aor. zàgrlih, prid. r. zàgrlio, prid. t. zàgrljen〉 obujmiti rukom ili rukama i iskazati nježnost [~ dijete; ~ djevojku] • zàgrliti se 〈povr.〉 uzajamno se obuhvatiti rukama i iskazati nježnost

im. m. 〈G zȁgrljāja; mn. N zȁgrljāji, G zȁgrljājā〉 međusobno obuhvaćanje rukama u znak pozdrava, nježnosti ili ljubavi ♦ pasti u ~ (naručje), usp. naručje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàgrmīm, 3. l. mn. zàgrmē, aor. zagr̀mjeh, prid. r. m. zagr̀mio, ž. zagr̀mjela, s. zagr̀mjelo, mn. zagr̀mjeli〉 1. početi grmjeti, kratko grmjeti [Noćas je zagrmjelo.] 2. pren. a. oglasiti se prodornim, glasnim zvukom [Topovi su zagrmjeli.] b. jako viknuti; sin. riknuti