im. m. 〈G cȅnta; mn. N cȅnti, G cȇntā/cȅntī〉 stoti dio dolara i eura

im. ž. 〈G cȇntē; mn. N cȇnte, G cȇntā/cȇntī〉 zast. mjerna jedinica za masu koja ima sto osnovnih jedinica [bečka ~; njemačka ~]

im. m. 〈G cȅntra, I cȅntrom; mn. N cȅntri, G cȅntārā〉 1. v. središte 2. sp. središnji i obično najviši napadač u košarci ◇ sportski ~ objekt s više sportskih sadržaja; trgovački ~ zgrada s više različitih prodavaonica ♦ biti (naći se) u centru (središtu) pozornosti (pažnje) izazvati opće zanimanje, biti osobito važan u nekoj sredini

im. m. 〈G cèntilitra, I cèntilitrom; mn. N cèntilitri, G cèntilitārā〉 fiz. mjerna jedinica za obujam tekućina, stoti dio litre (cL)

im. m. 〈G cèntimetra, I cèntimetrom; mn. N cèntimetri, G cèntimetārā〉 fiz. mjerna jedinica za duljinu, stoti dio metra (cm) ◇ četvorni/kvadratni ~ mjerna jedinica za površinu, desettisućiti dio kvadratnoga metra (cm²); kubni ~ mjerna jedinica za obujam, milijunti dio kubnoga metra (cm³)

im. ž. 〈G centrálē; mn. N centrále, G centrálā〉 1. mjesto na kojemu se nalaze glavni uređaji neke tehničke ustanove [električna ~; telefonska ~] 2. v. središnjica

prid. 〈G centralìstičkōg(a); ž. centralìstičkā, s. centralìstičkō〉 koji se odnosi na centralizam [centralistička vlast]

im. ž. 〈G centralizácijē〉 1. pol. prijenos upravnih odluka na središnje organe vlasti; ant. decentralizacija 2. upravljanje organizacijom rada iz središnjega ureda

im. m. 〈G centralìzma〉 pol. sustav državnoga ustroja u kojemu tijela središnje vlasti donose sve odluke i zakone, prosljeđuju ih tijelima pokrajinske ili lokalne vlasti na provođenje i nadziru to provođenje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. centralìzīrām, 3. l. mn. centralizírajū, imp. centralìzīrāj, aor. centralizírah, imperf. centralìzīrāh, prid. r. centralizírao, prid. t. centralìzīrān〉 ujediniti/ujedinjavati u jednome središtu, provesti/provoditi centralizaciju

prid. 〈G cèntrālnōg(a); ž. cèntrālnā, s. cèntrālnō〉 v. središnji

prid. 〈G centralnosimètrična; odr. centralnosimètričnī, G centralnosimètričnōg(a); ž. centralnosimètrična, s. centralnosimètrično〉 mat. koji ima svojstvo da ga centralna simetrija prevodi u sama sebe [centralnosimetrične točke]

im. ž. 〈G centrifúgē, DL centrifúgi; mn. N centrifúge, G centrifúgā〉 tehn. uređaj za razdvajanje tvari različitih posebnih težina djelovanjem centrifugalne sile

prid. 〈G centrifùgālna; odr. centrifùgālnī, G centrifùgālnōg(a); ž. centrifùgālna, s. centrifùgālno〉 fiz. koji po prirodnome zakonu odvlači od središta vrtnje [centrifugalna sila]; ant. centripetalan

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. centrifùgīrām, 3. l. mn. centrifugírajū, imp. centrifùgīrāj, aor. centrifugírah, imperf. centrifùgīrāh, prid. r. centrifugírao, prid. t. centrifùgīrān〉 izvrgnuti/izvrgavati djelovanju centrifugalne sile

prid. 〈G centripètālna; odr. centripètalnī, G centripètālnōg(a); ž. centripètālna, s. centripètālno〉 fiz. koji po prirodnome zakonu privlači središtu vrtnje [centripetalna sila]; ant. centrifugalan

im. m. 〈G centrosóma; mn. N centrosómi, G centrosómā〉 biol. mjesto u citoplazmi blizu stanične jezgre koje ima važnu ulogu u diobi stanice

im. m. 〈G cȅnzora, V cȅnzore; mn. N cȅnzori, G cȅnzōrā〉 osoba koja što cenzurira

im. ž. 〈G cȅnzoricē; mn. N cȅnzorice, G cȅnzorīcā〉 žena koja što cenzurira

prid. 〈G cȅnzoričina; ž. cȅnzoričina, s. cȅnzoričino〉 koji pripada cenzorici

prid. 〈G cȅnzorskōg(a); ž. cȅnzorskā, s. cȅnzorskō〉 koji se odnosi cenzore [~ postupak]

im. ž. 〈G cenzúrē; mn. N cenzúre, G cenzúrā〉 državni nadzor nad slobodom izražavanja, djelomično skraćivanje ili potpuna zabrana knjiga i umjetničkih djela, tekstova u novinama i u drugim medijima, obično iz sigurnosnih, moralnih, vjerskih ili političko-ideoloških razloga [uvesti cenzuru]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cenzùrīrām, 3. l. mn. cenzurírajū, imp. cenzùrīrāj, aor. cenzurírah, imperf. cenzùrīrāh, prid. r. cenzurírao, prid. t. cenzùrīrān〉 obaviti/obavljati cenzuru [~ čije djelo]

im. m. 〈G cȅpelīna; mn. N cȅpelīni, G cȅpelīnā〉 hist. letjelica duguljasta oblika, velik zračni brod podijeljen na posebne odjeljke koji su ispunjeni plinom lakšim od zraka

im. ž. 〈G ceremònijē; mn. N ceremònije, G ceremònījā〉 niz svečanih radnja kojima se prati vjerski obred ♦ bez ceremonije bez nepotrebnoga prenemaganja, bez izmotavanja; izvoditi (praviti) ceremonije 1. prenemagati se, pretvarati se 2. komplicirati 〈što〉

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. cȅrīm se, 3. l. mn. cȅrē se, imp. cȅri se, aor. cȅrih se, imperf. cȅrāh se, prid. r. cȅrio se〉 1. smijati se pokazujući zube 2. podrugljivo se smijati komu

im. ž. 〈G cèstē, D cȅsti, A cȅstu; mn. N cȅste, G céstā〉 1. prometnica kojom se kreću vozila [asfaltirana ~] 2. prometnica u naseljenome mjestu kojom se kreću vozila i pješaci [glavna ~; sporedna ~]; sin. ulica ♦ baciti na cestu (ulicu) koga otpustiti koga, izbaciti koga iz stana ili kuće; biti (naći se itd.) na cesti (ulici) ostati (naći se) bez zaposlenja, biti izbačen iz stana (kuće)

im. ž. 〈G cestàrinē〉 novčana naknada koja se plaća za uporabu cesta

prid. 〈G cèstōvnōg(a); ž. cèstōvnā, s. cèstōvnō〉 koji se odnosi na ceste [~ promet]

im. m. 〈G cȇzija〉 kem. kemijski element (Cs), srebrnobijela mekana kovina koja se u prirodi nalazi samo u spojevima

prid. 〈G cȇzijeva; ž. cȇzijeva, s. cȇzijevo〉 1. koji pripada ceziju [~ atom] 2. koji sadržava cezij [~ hidroksid]

im. ž. 〈G cezúrē; mn. N cezúre, G cezúrā〉 knjiž. ritmička stanka unutar stiha

prid. 〈G cȉča; odr. cȉčī, G cȉčēg(a); ž. cȉča, s. cȉče〉 veoma hladan [ciča zima]

im. ž. 〈G cȉčē〉 zast. oštra studen, velika hladnoća [Stegnula je ~.]

im. m. → smičak

im. ž. 〈G cigárē; mn. N cigáre, G cigárā〉 uvijeni duhanski list priređen za pušenje

im. ž. 〈G cigarètē; mn. N cigarète, G cigarétā〉 sitno rezani osušeni i prerađeni listovi duhana ili kojih drugih biljaka uvijeni u tanak papir u obliku valjka

im. ž. 〈G cíglē; mn. N cígle, G cigálā/cíglā/cíglī〉 četvrtasti blok oblikovan od sušene i pečene gline, služi za gradnju zidova; sin. opeka

im. ž. 〈G ciglànē; mn. N ciglàne, G ciglánā〉 tvornica u kojoj se proizvode cigle

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cijȇdīm, 3. l. mn. cijȇdē, imp. cijédi, aor. cijédih, imperf. cijȇđāh, prid. r. cijédio, prid. t. cijȇđen〉 1. istiskivati tekućinu iz čega [~ limun; ~ rublje] 2. propuštati tekućinu ili što tekuće kroz cjedilo [~ čaj] • cijéditi se 〈povr.〉 ispuštati tekućinu ili kapi iz sebe [Rublje se cijedi.]

im. s. 〈G cijéđēnja; mn. N cijéđēnja, G cijéđēnjā〉 1. istiskivanje tekućine iz čega 2. propuštanje tekućine ili čega tekućega kroz cjedilo

prid. 〈G cijéla; odr. cijȇlī, G cijȇlōg(a); ž. cijéla, s. cijȇlo〉 1. koji ima sve dijelove, koji je potpun [cijeli dan; cijeli svijet; cijela zemlja] 2. koji je bez iznimke, u cijelosti, u potpunome obuhvatu ili količini [~ prihod; cijelo vrijeme]; sin. sav 3. koji je ostvaren u navedenome trajanju ili veličini [cijela dva sata; cijela dva kilometra]; sin. pun 4. koji ima sve dijelove, koji nije oštećen [cijeli zubi]; ant. krnj; sin. cio, čitav

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cijȇlīm, 3. l. mn. cijȇlē, imp. cijéli, aor. cijélih, imperf. cijȇljāh, prid. r. cijélio, prid. t. cijȇljen〉 liječiti ili činiti da što zaraste [~ ranu]

im. s. 〈G cijȇlōg(a)〉 cijeli broj [jedno ~]

im. ž. 〈G cijélosti, I cijélošću/cijélosti〉 svojstvo onoga što je cijelo ◇ u cijelosti potpuno [razumjeti sadržaj u cijelosti]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. cijélī, 3. l. mn. cijélē, aor. 3. l. jd. cijȇlje, imperf. 3. l. jd. cijéljāše, prid. r. m. cijélio, ž. cijéljela, s. cijéljelo, mn. cijéljeli〉 rastući se zatvarati, prekrivati se novim tkivom [Rana brzo cijeli.]; sin. zacjeljivati, zarastati, zarašćivati

im. ž. 〈G cijénē; mn. N cijéne, G cijénā〉 1. vrijednost robe izražena u novcu, označuje količinu novca koji je potreban ili koji se može dobiti za neku robu [niska ~; visoka ~] 2. pren. žrtva koja se podnosi za uspjeh [~ slave] ♦ biti na cijeni biti cijenjen (poštovan); dobiti na cijeni postići veći ugled, dobiti na ugledu, postati cijenjen; ni po (pod) koju cijenu nikako, ni na koji način, ni u kojemu slučaju; po (pod) svaku cijenu svakako, na svaki način, u svakome slučaju; znati čiju cijenu biti svjestan čije vrijednosti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cijȇnīm, 3. l. mn. cijȇnē, imp. cijéni, aor. cijénih, imperf. cijȇnjāh, prid. r. cijénio, prid. t. cijȇnjen〉 priznavati čiju vrijednost, držati do koga ili čega [~ nastavnike; ~ roditelje]; sin. poštovati