prid. 〈G cijȇnjena; odr. cijȇnjenī, G cijȇnjenōg(a); ž. cijȇnjena, s. cijȇnjeno; komp. cjenjènijī〉 1. koji uživa poštovanje drugih [~ građanin]; sin. poštovan, ( uvažen) 2. o kojemu vlada veoma dobro mišljenje [cijenjena škola] 3. koji je tražen zbog svoje kakvoće [cijenjena roba] 4. 〈odr.〉 izriče poštovanje pri obraćanju [Cijenjeni profesore!]; sin. poštovani v. pod poštovan, ( uvaženi) v. pod uvažen

im. m. 〈G cijȇpa, L cijépu; mn. N cjȅpovi, G cjȅpōvā〉 bot. grančica koja se usađuje u drugu biljku kao podlogu kako bi dobila nova svojstva [usaditi ~ na voćku]; sin. (plemka)

im. s. 〈G cijépānja; mn. N cijépānja, G cijépānjā〉 1. komadanje drva udarcima sjekire 2. dijeljenje čega na dva dijela ili više dijelova [~ atoma]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cijȇpām, 3. l. mn. cijépajū, imp. cijȇpāj, aor. cijépah, imperf. cijȇpāh, prid. r. cijépao, prid. t. cijȇpān〉 udarcima sjekire komadati drvo [~ drva] • cijépati se 〈povr.〉 dijeliti se na dva dijela ili više dijelova [Atomi se cijepaju.]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. cijȇpīm, 3. l. mn. cijȇpē, imp. cijépi, aor. cijépih, imperf. cijȇpljāh, prid. r. cijépio, prid. t. cijȇpljen〉 1. med. dati/davati komu cjepivo i tako ga učiniti/činiti otpornim na kakvu bolest [~ protiv gripe] 2. bot. nespolno razmnožiti/razmnožavati biljke [~ voćke]; sin. navrtati, navrnuti • cijépiti se 〈povr.〉 primiti/primati cjepivo protiv kakve bolesti [~ se protiv gripe]

im. s. 〈G cijépljēnja; mn. N cijépljēnja, G cijépljēnjā〉 1. davanje cjepiva komu i stvaranje otpornosti na kakvu bolest 2. bot. nespolno razmnožavanje biljaka; sin. navrtanje 3. primanje cjepiva protiv kakve bolesti

im. ž. 〈G cijȇvi, L cijévi, I cijȇvlju/cijȇvi; mn. N cijȇvi, G cijévī, DLI cijévima〉 1. izduženi šuplji valjak koji služi za protok tekućina i plinova [gumena ~; vodovodna ~] 2. dio oružja [puščana ~] ◇ Eustahijeva ~ anat. kanal koji spaja šupljinu srednjega uha sa ždrijelom; mokraćna ~ anat. završni dio mokraćnoga sustava

im. ž. 〈G cijȇvkē, DL cijȇvki; mn. N cijȇvke, G cjȅvākā/cijȇvkā/cijȇvkī〉 um. mala cijev; sin. cjevčica

usk. oponaša glasanje miša

im. s. 〈G cijúkānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na ciju, ciju

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. cìjūčē, 3. l. mn. cìjūčū, aor. 3. l. jd. cijúka, imperf. cìjūkāše, prid. r. cijúkao〉 glasati se glasom koji podsjeća na ciju, ciju [Miš cijuče.]

im. m. 〈G cȉkasa; mn. N cȉkasi, G cȉkāsā〉 bot. dvodomna golosjemenjača nalik na palmu koja na vrhu stabljike ima kožaste, sjajne, peraste i spiralno poredane vazdazelene listove, jedna od najprimitivnijih golosjemenjača

pril. više puta s jedne na drugu stranu [voziti ~]

im. ž. 〈G cȉklē; mn. N cȉkle, G cȉkālā/cȋklā/cȉklī〉 bot. 1. dvogodišnja povrtna biljka tamnocrvena korijena 2. tamnocrveni jestivi korijen istoimene biljke

im. ž. 〈G ciklámē; mn. N cikláme, G ciklámā〉 bot. 1. šumska i ukrasna biljka s otrovnim podzemnim gomoljem 2. bijeli ili ružičasti cvijet istoimene biljke; sin. (križalina)

prid. 〈G cìkličnōg(a); ž. cìkličnā, s. cìkličnō〉 v. kružni

im. m. 〈G ciklògrafa; mn. N ciklògrafi, G ciklògrāfā〉 hist., tehn. uređaj za umnožavanje teksta

im. m. 〈G ciklóna; mn. N ciklóni, G ciklónā〉 met. atmosferska nepogoda u tropskome području koju prati snažan vjetar koji se kreće u vrtlogu oko središta niskoga tlaka; sin. (orkan)

im. ž. 〈G ciklónē; mn. N ciklóne, G ciklónā〉 met. područje niskoga tlaka zraka prema kojemu se zrak vrtložno kreće od rubova prema središtu; sin. (depresija); ant. anticiklona

im. m. 〈G cìklopa; mn. N cìklopi, G cȉklōpā〉 zool. veoma mali slatkovodni jednooki račić

im. m. 〈G cìklusa; mn. N cìklusi, G cȉklūsā〉 1. biol., kem. skup mehaničkih, kemijskih i bioloških promjena u tijelu, sustavu ili organizmu koje se ponavljaju u pravilnim razmacima [menstruacijski ~] 2. cjelina sastavljena od srodnih elemenata [glazbeni ~]

im. ž. 〈G cikòrijē; mn. N cikòrije, G cikòrījā〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika 2. korijen istoimene biljke koji služi kao dodatak kavi ili zamjena za nju; sin. vodopija

im. ž. 〈G cȋlijē; mn. N cȋlije, G cȋlījā〉 zool. izdanak na površini nekih stanica koji se ritmički pomiče i omogućuje stanično kretanje; sin. trepetljika

im. m. 〈G cilìndra, I cilìndrom; mn. N cilìndri, G cilìndārā〉 1. v. valjak 2. tehn. u parnim strojevima i motorima s unutrašnjim izgaranjem komora u obliku valjka u kojoj se kreće klip 3. visok tvrd šešir u obliku valjka

im. m. 〈G cȋlja, L cílju; mn. N cȉljevi, G cȉljēvā〉 1. ono u što se gađa, što se želi pogoditi [pogoditi ~; promašiti ~]; sin. (meta) 2. mjesto do kojega treba stići u utrci; ant. start 3. pren. ono što se želi postići ili čemu se teži, svrha čega [ostvariti željeni ~]

im. s. 〈G cíljānja〉 1. nastojanje da se pogodi cilj; sin. gađanje 2. pren. nastojanje da se što postigne

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cȋljām, 3. l. mn. cíljajū, imp. cȋljāj, aor. cíljah, imperf. cȋljāh, prid. r. cíljao, prid. t. cȋljān〉 1. 〈prijel.〉 nastojati pogoditi cilj [~ metu]; sin. gađati 2. 〈neprijel.〉 pren. nastojati postići što [~ na određeno radno mjesto]

prid. 〈G cȋljnōg(a); ž. cȋljnā, s. cȋljnō〉 koji se odnosi na cilj [ciljna skupina]

im. m. 〈G cȋljnīka; mn. N cȋljnīci, G cȋljnīkā〉 dio vatrenoga oružja koje omogućuje uspješno ciljanje

im. m. 〈G cȋmbala; mn. N cȋmbali, G cȋmbālā〉 glazb. žičano glazbalo podrijetlom iz Perzije o čije se žice udara štapićima

im. m. 〈G cimbàlista, V cimbàlistu; mn. N cimbàlisti, G cimbàlīstā〉 glazbenik koji svira cimbal

im. ž. 〈G cimbàlisticē; mn. N cimbàlistice, G cimbàlistīcā〉 glazbenica koja svira cimbal

prid. 〈G cimbàlističina; ž. cimbàlističina, s. cimbàlističino〉 koji pripada cimbalistici

im. m. 〈G cìmeta〉 1. bot. vazdazeleno tropsko visoko drvo tamnozelene boje aromatičnoga lišća i kore 2. začin koji se dobiva od aromatične kore i lišća istoimenoga drveta

prid. 〈G cìnčanōg(a); ž. cìnčanā, s. cìnčanō〉 koji je od cinka [cinčana ploča]

prid. 〈G cìnična; odr. cìničnī, G cìničnōg(a); ž. cìnična, s. cìnično; komp. cinìčnijī〉 koji je pun cinizma, drzak i istodobno podrugljiv, pun prijezira [~ čovjek; ~ smijeh]

pril. 〈komp. cinìčnijē〉 s mnogo cinizma, drsko i istodobno podrugljivo, puno prijezira [smijati se ~]

im. ž. 〈G cìničnosti, I cìničnošću/cìničnosti〉 osobina onoga koji je ciničan ili svojstvo onoga što je cinično

im. m. 〈G cìnika, V cȉniče; mn. N cìnici, G cȉnīkā〉 osoba koja je cinična

im. m. 〈G cinìzma〉 1. nauk grčkih filozofa koji su odbacivali društvena pravila ponašanja i vrline života punoga odricanja 2. pren. ono što je drsko i istodobno podrugljivo, puno prijezira

im. m. 〈G cȉnka〉 kem. kemijski element (Zn), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, plavobijela kovina

prid. 〈G cȉnkova; ž. cȉnkova, s. cȉnkovo〉 kem. 1. koji pripada cinku [~ atom] 2. koji sadržava cink [cinkova mast; ~ oksid]

prid. 〈G cijéla; odr. cijȇlī, G cijȇlōg(a); ž. cijéla, s. cijȇlo〉 usp. cijel

im. m. 〈G cȉpla; mn. N cȉpli, G cȉpālā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica riba koštunjača koje se hrane životinjskim i biljnim ostatcima te žive u prostorima oko riječnih ušća 2. pripadnik istoimene porodice

im. ž. 〈G cìpelē; mn. N cìpele, G cȉpēlā〉 1. 〈mn.〉 obuća, obično od kože, s čvrstim potplatom, zatvorenim prstima i petom [niske ~; visoke ~] 2. jedan komad istoimene obuće; sin. postola zast.

im. ž. 〈G cirkulácijē〉 1. v. kruženje 2. optok krvi

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. cirkùlīrām, 3. l. mn. cirkulírajū, imp. cirkùlīrāj, aor. cirkulírah, imperf. cirkùlīrāh, prid. r. cirkulírao〉 v. kolati, kružiti

im. m. 〈G cìrkusa; mn. N cìrkusi, G cȉrkūsā〉 ograđeni kružni prostor pod šatorom u kojemu gledatelji mogu vidjeti različite vještine koje izvode akrobati, klaunovi, mađioničari i dresirane životinje