im. m. 〈G didàktičāra, V dìdàktičāru/didàktičāre; mn. N didàktičāri, G didàktičārā〉 stručnjak koji se bavi didaktikom

prid. 〈G didàktičāreva; ž. didàktičāreva, s. didàktičārevo〉 koji pripada didaktičaru; sin. didaktičarov

im. ž. 〈G didàktičārkē, DL dìdàktičārke/didàktičārki; mn. N didàktičārke, G didàktičārkā/didàktičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi didaktikom

prid. 〈G didàktičārova; ž. didàktičārova, s. didàktičarovo〉 usp. didaktičarev

prid. 〈G didàktičkōg(a); ž. didàktičkā, s. didàktičkō〉 koji se odnosi na didaktiku

im. ž. 〈G didàktikē, DL didàktici〉 znanost o nastavi

im. ž. 〈G didaskàlijē; mn. N didaskàlije, G didaskàlījā〉 kaz. pisana uputa u dramskome tekstu o tome kako što treba izvesti na pozornici

im. ž. v. razlika

im. ž. 〈G diftèrijē〉 med. zarazna bolest dušnika, ždrijela i nosa koja se širi kapljično

prid. 〈G dȉfūzna; odr. dȉfūznī, G dȉfūznōg(a); ž. dȉfūzna, s. dȉfūzno; komp. difùznijī〉 v. raspršen pod raspršiti

im. ž. 〈G difúzijē; mn. N difúzije, G difúzījā〉 fiz., kem. prodiranje čestica različitih tvari iz područja veće koncentracije na područje manje koncentracije

prid. 〈G dȉgitālna; odr. dȉgitālnī, G dȉgitālnōg(a); ž. dȉgitālna, s. dȉgitālno〉 1. koji je zapisan brojkama [digitalni zapis; digitalni podatci]; sin. brojčani 2. koji podatke prikazuje brojevima [digitalna kamera; digitalno računalo]; ant. analogan

im. ž. 〈G digitalizácijē〉 inform. pretvaranje u digitalni oblik; sin. (digitaliziranje)

im. s. 〈G digitalizírānja〉 v. digitalizacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. digitalìzīrām, 3. l. mn. digitalizírajū, imp. digitalìzīrāj, aor. digitalizírah, imperf. digitalìzīrāh, prid. r. digitalizírao, prid. t. digitalìzīrān〉 inform. pretvoriti/pretvarati u digitalni oblik [~ sliku]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȉgnēm, 3. l. mn. dȉgnū, imp. dȉgni, aor. dȉgnuh, prid. r. dȉgnuo, prid. t. dȉgnūt, pril. p. dȉgnūvši〉 1. pomaknuti, premjestiti što s nižega na viši položaj [~ knjigu na policu]; sin. podignuti; ant. skinuti, spustiti 2. pomaknuti, premjestiti što iz vodoravnoga u uspravni položaj ili prema uspravnomu položaju, uspraviti, usmjeriti prema gore [~ brklju]; sin. podignuti; ant. spustiti 3. pokrenuti, potaknuti koga da što učini [~ ljude na pobunu]; sin. podignuti 4. stvoriti kopanjem temelja i zidanjem [~ kuću]; sin. izgraditi, podignuti, sagraditi; ant. srušiti 5. preuzeti od koga novac, novčane papire ili kakvu dokumentaciju [~ nalaze; ~ plaću]; sin. podignuti 6. učiniti što višim ili većim, povećati čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. podignuti, povisiti; ant. oboriti, sniziti, spustiti • dȉgnuti se 〈povr.〉 1. ustati iz kreveta nakon buđenja [~ se u osam] 2. ustati i napustiti koje mjesto [~ se od stola] 3. premjestiti se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ se na stolac]; sin. podignuti se v. pod podignuti, popeti se, uspeti se; ant. sići, spustiti se v. pod spustiti 4. a. 〈3. l.〉 postati višim [Dignula se temperatura.; Dignula se voda.]; sin. narasti, podignuti se v. pod podignuti, povisiti se v. pod povisiti, porasti; ant. sniziti se v. pod sniziti, spustiti se v. pod spustiti b. 〈3. l.〉 naglo nastati [Dignula se oluja.]; sin. podignuti se v. pod podignuti c. započeti pobunu ili ustanak, suprotstaviti se čemu [~ se na ustanak; ~ se protiv agresora]; sin. podignuti se v. pod podignuti, ustati pren.; sin. (dići); vidski parnjak: dizati

im. m. 〈G dìgrama; mn. N dìgrami, G dȉgrāmā〉 v. dvoslov

im. ž. 〈G digrèsijē; mn. N digrèsije, G digrèsījā〉 udaljavanje od osnovne misli, od glavne teme

im. ž. 〈G díhalicē; mn. N díhalice, G díhalīcā〉 savitljiva cijev kroz koju se diše pod vodom, donji se dio drži u ustima, dok se gornji nalazi iznad vode

im. m. 〈G dijabètesa〉 med. poremećaj metabolizma zbog povišene razine glukoze u krvi pri čemu dolazi do oštećenja različitih organa i dijelova tijela; sin. šećerna bolest v. pod bolest

im. m. 〈G dijabètičāra, V dijabètičāru/dijabetičāre; mn. N dijabètičāri, G dijabètičārā〉 osoba koja boluje od dijabetesa; sin. šećeraš razg.

prid. 〈G dijabètičāreva; ž. dijabètičāreva, s. dijabètičārevo〉 koji pripada dijabetičaru; sin. dijabetičarov, šećerašev razg.

im. ž. 〈G dijabètičārkē, DL dijabètičārki; mn. N dijabètičārke, G dijabètičārkā/dijabètičārkī〉 žena koja boluje od dijabetesa; sin. šećerašica razg.

prid. 〈G dijabètičārkina; ž. dijabètičārkina, s. dijabètičārkino〉 koji pripada dijabetičarki; sin. šećerašičin razg.

prid. 〈G dijabètičārova; ž. dijabètičārova, s. dijabètičārovo〉 usp. dijabetičarev

prid. 〈G dijabètičkōg(a); ž. dijabètičkā, s. dijabètičkō〉 koji se odnosi na dijabetes

im. m. 〈G dijadéma; mn. N dijadémi, G dijadémā〉 ukras za glavu u obliku prednjega dijela krune

im. m. 〈G dȉjafilma; mn. N dȉjafilmovi, G dȉjafilmōvā〉 niz slika uzastopno snimljenih na filmsku vrpcu

im. ž. 〈G dijafràgmē; mn. N dijafràgme, G dijafrágmā/dijafràgmī〉 1. anat. mišićna pregrada između prsne i trbušne šupljine; sin. ošit 2. med. mehaničko kontracepcijsko sredstvo, gumena polukugla s elastičnim kovinskim rubom koja se stavlja na grlić maternice radi sprečavanja trudnoće

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dijagnostìcīrām, 3. l. mn. dijagnosticírajū, imp. dijagnostìcīrāj, aor. dijagnosticírah, imperf. dijagnostìcīrāh, prid. r. dijagnosticírao, prid. t. dijagnostìcīrān〉 1. postaviti/postavljati stručno liječničko mišljenje o bolesti na temelju anamneze, pretraga i postojećih simptoma [~ bolest] 2. pren. utvrditi postojanje [~ gospodarsku krizu]; sin. (dati dijagnozu) v. pod dati, (davati dijagnozu) v. pod davati, (postaviti dijagnozu) v. pod postaviti, (postavljati dijagnozu) v. pod postavljati

prid. 〈G dijagnòstičkōg(a); ž. dijagnòstičkā, s. dijagnòstičkō〉 koji se odnosi na dijagnostiku [dijagnostičke metode]

im. ž. 〈G dijagnòstikē, DL dijagnòstici〉 med. grana medicine koja se bavi otkrivanjem bolesti na temelju potvrđenih simptoma

im. ž. 〈G dijagnózē; mn. N dijagnóze, G dijagnózā〉 med. stručno liječničko mišljenje o bolesti na temelju anamneze, pretraga i postojećih simptoma

im. ž. 〈G dijagonálē; mn. N dijagonále, G dijagonálā〉 mat. dužina koja spaja dva vrha mnogokuta koji nisu susjedni

im. m. 〈G dȉjagrama; mn. N dȉjagrami, G dȉjagrāmā〉 grafički prikaz koji pokazuje suodnos promjenjivih veličina; sin. grafikon ◇ ~ tijeka grafički prikaz ustroja programa ili tijeka razvoja postupka

prid. 〈G dijakrìtičkōg(a); ž. dijakrìtičkā, s. dijakrìtičkō〉 koji služi za razlikovanje čega od čega sličnoga [~ znakovi]

im. m. 〈G dijàlekta; mn. N dijàlekti, G dijàlekātā/dijàlēktā〉 jez. skupina govora koji po nekim zajedničkim kriterijima čine cjelinu

im. m. 〈G dijalektìzma; mn. N dijalektìzmi, G dijalektìzāmā〉 jez. riječ iz kojega od narječja u standardnome jeziku

prid. 〈G dijàlektnōg(a); ž. dijàlektnā, s. dijàlektnō〉 koji se odnosi na dijalekt

im. m. 〈G dijalektòloga, V dijalektòlože; mn. N dijalektòlozi, G dijalektòlōgā〉 jezikoslovac koji se bavi dijalektologijom

im. ž. 〈G dijalektològijē〉 jez. jezikoslovna grana koja proučava i opisuje mjesne govore, skupine govora, dijalekte i narječja kojega jezika

im. ž. 〈G dijalektòloginjē; mn. N dijalektòloginje, G dijalektòlogīnjā〉 jezikoslovka koja se bavi dijalektologijom

im. ž. 〈G dijalízē〉 med. uklanjanje štetnih tvari iz bolesnikove krvi

im. m. 〈G dijàloga; mn. N dijàlozi, G dijàlōgā〉 1. razgovor dviju ili više osoba 2. kaz., knjiž. a. razgovor likova na kojemu se temelji dramsko djelo; ant. monolog b. književno ili filozofsko djelo u obliku istoimenoga razgovora

prid. 〈G dijalòškōg(a); ž. dijalòškā, s. dijalòškō〉 koji je u obliku dijaloga, koji se odnosi na dijalog [~ tekst]; ant. monološki

im. m. 〈G dijàmanta; mn. N dijàmanti, G dijàmanātā〉 najtvrđi dragi kamen ili dragulj koji se upotrebljava za izradbu skupocjena nakita [brušeni ~]

im. m. 〈G dìjametra, I dìjametrom; mn. N dìjametri, G dìjametārā〉 v. promjer

im. m. 〈G dȉjapozitīva; mn. N dȉjapozitīvi, G dȉjapozitīvā〉 pozitiv fotografije na prozirnoj podlozi koji se povećava i prenosi na platno