im. ž. 〈G dijàsporē; mn. N dijàspore, G dijàspōrā〉 v. iseljeništvo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dijȇlīm, 3. l. mn. dijȇlē, imp. dijéli, aor. dijélih, imperf. dijȇljāh, prid. r. dijélio, prid. t. dijȇljen〉 1. rastavljati cjelinu na više dijelova ili komada, rastavljati što na dva dijela ili komada [~ troškove; Hodnik dijeli sobu od kupaonice.] 2. razlikovati jedno od drugoga [~ dobro od zla]; sin. lučiti, odvajati 3. a. činiti da što dobije više vlasnika ili korisnika [~ telefonske priključke kućanstvima]; sin. (distribuirati) b. davati bez novčane naknade [~ djeci bombone] 4. imati što zajedničko s kim ili čim, zajednički podnositi što [~ s kim drugo mjesto; ~ stan s prijateljem; Mi dijelimo iste osjećaje.; ~ dobro i zlo] 5. mat. izvoditi operaciju dijeljenja; ant. množiti • dijéliti se 〈povr.〉 međusobno se razgraničivati u pravima na imovinu [~ se s braćom]

im. s. 〈G dijéljēnja; mn. N dijéljēnja, G dijéljēnjā〉 1. rastavljanje cjeline na više dijelova 2. razlikovanje jednoga od drugoga; sin. lučenje, odvajanje 3. a. davanje većemu broju vlasnika ili korisnika b. davanje bez novčane naknade 4. posjedovanje čega zajedničkoga s kim ili čim, zajedničko podnošenje čega 5. uzimanje svojega dijela, razgraničivanje u pravima na imovinu 6. 〈jd.〉 mat. računska operacija obratna od operacije u kojoj se jedan broj ponovljeno pribraja sam sebi onoliko puta koliko to određuje drugi broj; ant. množenje

im. ž. 〈G dijétē; mn. N dijéte, G dijétā〉 poseban način prehrane u kojemu se smanjuje unos kalorija ili u kojemu se zbog bolesti izbjegavaju određene namirnice

im. s. 〈G djèteta〉 1. čovjek od rođenja do početka sazrijevanja 2. sin ili kći bez obzira na godine starosti ◇ nezakonito ~ dijete koje nije rođeno u braku; zakonito ~ dijete koje je rođeno u braku ♦ ne budi ~ ne ponašaj se neozbiljno (neodgovorno), ne ponašaj se djetinjasto; razbježati se (razići se) kao rakova djeca razbježati se (razići se) na sve strane, otići svatko na svoju stranu

prid. 〈G dȉjētnōg(a); ž. dȉjētnā, s. dȉjetnō〉 koji se odnosi na dijetu [dijetna prehrana; ~ proizvodi]

im. ž. 〈G díkē, DL díci, V dȋko; mn. N díke, G díkā〉 pokr. 1. ono čime se tko diči; sin. ponos 2. draga osoba

im. m. 〈G dȉkobrāza; mn. N dȉkobrāzi, G dȉkobrāzā〉 zool. glodavac biljožder s jakim pandžama i dugačkim crnim i bijelim bodljikama na leđima i repu

im. m. 〈G diktáta; mn. N diktáti, G diktátā〉 1. tekst koji tko govori ili čita da bi ga tko drugi zapisao 2. v. nalog, naredba, zapovijed

im. m. 〈G dìktātora, V dìktātore; mn. N dìktātori, G dìktātōrā〉 1. pol. osoba u čijim se rukama nalazi nelegalno uspostavljena i neograničena vlast 2. pren. osoba neograničene vlasti koja nikomu ne odgovara za svoje postupke

im. ž. 〈G diktatúrē〉 pol. 1. nedemokratska vladavina pojedinca, skupine ljudi ili političke stranke 2. pren. doba istoimene vlasti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dìktīrām, 3. l. mn. diktírajū, imp. dìktīrāj, aor. diktírah, imperf. dìktīrāh, prid. r. diktírao, prid. t. dìktīrān〉 1. čitati ili govoriti tekst koji tko drugi treba zapisati 2. neograničeno čime upravljati, neograničeno što nadzirati [~ politiku tvrtke]

im. ž. 〈G dilémē; mn. N diléme, G dilémā〉 v. dvojba

im. m. 〈G dilètanta; mn. N dilètanti, G dilètanātā〉 nestručnjak koji misli da djeluje ili prosuđuje stručno

im. ž. 〈G dilètanticē; mn. N dilètantice, G dilètantīcā〉 nestručnjakinja koja misli da djeluje ili prosuđuje stručno

prid. 〈G dilètantičina; ž. dilètantičina, s. dilètantičina〉 koji pripada diletantici

im. m. 〈G diletantìzma〉 nestručno djelovanje ili prosuđivanje

prid. 〈G diletàntskōg(a); ž. diletàntskā, s. diletàntskō〉 koji se odnosi na diletante i diletantizam [~ postupak]

im. m. 〈G dìlūvija〉 geol. prvo, najduže razdoblje kvartara; sin. pleistocen

pril. po cijeloj širini [putovati ~ domovine]; sin. širom

im. m. 〈G dȉma, L dìmu; mn. N dȉmovi, G dȉmōvā〉 1. plin koji nastaje i diže se u zrak kad što gori 2. pov. kućanstvo kao jedinica po kojoj se obračunavaju porezi ♦ otići (pretvoriti se) u ~ nestati, iščeznuti, potpuno se izgubiti

im. ž. 〈G dimènzijē; mn. N dimènzije, G dimènzījā〉 svaka od triju veličina, duljina, širina ili visina, kojima se mjeri prostor koji zauzima tijelo

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȉmīm, 3. l. mn. dȉmē, imp. dȉmi, aor. dȉmih, imperf. dȉmljāh, prid. r. dȉmio, prid. t. dȉmljen〉 1. 〈prijel.〉 sušiti što na dimu [~ meso] 2. 〈neprijel.〉 ispuštati dim [Peć dimi.] • dȉmiti se 〈povr.〉 izlaziti u obliku dima [Iz peći se dimi.]; sin. pušiti se v. pod pušiti

im. m. 〈G dȉmnjačāra; mn. N dȉmnjačāri, G dȉmnjačārā〉 obrtnik koji čisti dimnjake i peći

prid. 〈G dȉmnjačāreva; ž. dȉmnjačāreva, s. dȉmnjačārevo〉 koji pripada dimnjačaru; sin. dimnjačarov

prid. 〈G dȉmnjačārova; ž. dȉmnjačārova, s. dȉmnjačārovo〉 usp. dimnjačarev

im. m. 〈G dȉmnjāka; mn. N dȉmnjāci, G dȉmnjākā〉 odvod kojim dim odlazi u zrak [brodski ~; tvornički ~]

im. ž. 〈G dínē; mn. N díne, G dínā〉 zem. reljefni oblik koji nastaje kad vjetar podigne, prenese i nataloži pijesak; sin. (sipina)

prid. 〈G dinàmična; odr. dinàmičnī, G dinàmičnōg(a); ž. dinàmična, s. dinàmično; komp. dinamìčnijī〉 koji ne stoji, koji se kreće, koji ne miruje; ant. statičan

prid. 〈G dinàmičkōg(a); ž. dinàmičkā, s. dinàmičkō〉 koji se odnosi na dinamiku; ant. statički

im. ž. 〈G dinàmikē, DL dinàmici〉 1. svojstvo onoga što se giba, mijenja i sl. 2. fiz. grana fizike, dio mehanike koji proučava zakone gibanja tijela, a raznovrsne promjene gibanja objašnjava kao posljedice sila koje djeluju na tijelo [~ materijalne točke; ~ krutih tijela; ~ tekućina; ~ plinova]; ant. statika

im. m. 〈G dinamíta〉 eksploziv velike razorne moći

prid. 〈G dinàmītnōg(a); ž. dinàmītnā, s. dinàmītnō〉 koji se odnosi na dinamit

im. m. 〈G dȉnamometra, I dȉnamometrom; mn. N dȉnamometri, G dȉnamometārā〉 tehn. uređaj za mjerenje mehaničkih sila

im. m. 〈G dȉnāra, I dȉnārom/dȉnārem; mn. N dȉnāri, G dȉnārā〉 1. novčana jedinica u mnogim zemljama 2. hist. novčana jedinica u bivšoj Jugoslaviji i u Republici Hrvatskoj prije uvođenja kune

im. ž. 〈G dinàstijē; mn. N dinàstije, G dinàstījā〉 vladarska obitelj ili vladarska loza, niz vladara koji potječu iz iste obitelji ili od iste loze

im. m. 〈G dȉngāča〉 1. plavac koji se uzgaja na predjelu Dingač na južnoj strani Pelješca 2. vino od istoimenoga grožđa

im. m. 〈G dȉnga; mn. N dȉngi, G dȋngā〉 zool. australski divlji pas

im. m. 〈G dinosàura, I dinosàurom; mn. N dinosàuri, G dinosàūrā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina golemih izumrlih gmazova koji su živjeli u mezozoiku 2. pripadnik istoimene skupine [leteći ~; kopneni ~; morski ~]

gl. nesvrš. prijel. → pirjati

im. ž. 〈G dȉnjē; mn. N dȉnje, G dȋnjā〉 bot. 1. jednogodišnja povrtna zeljasta biljka 2. slatki žuti jestivi plod istoimene biljke

im. m. 〈G dijéla; mn. N dijélovi, G dijélōvā〉 sastavnica koja pripada cjelini [~ grada; ~ tijela; ~ knjige]; sin. (segment) ♦ lavovski ~ najveći i najbolji dio

im. ž. 〈G diòbē; mn. N diòbe, G dióbā〉 rastavljanje koje cjeline na dijelove; sin. podjela, razdioba

prid. 〈G dȉobenōg(a); ž. dȉobenā, s. dȉobenō〉 koji se odnosi na diobu [~ spor; diobeno vreteno]

im. ž. 〈G diódē; mn. N dióde, G diódā〉 fiz. elektronički element s katodom i anodom koji propušta struju samo u jednome smjeru

im. m. 〈G dȉoksīda; mn. N dȉoksīdi, G dȉoksīdā〉 kem. anorganski spoj jednoga atoma kojega elementa s dvama atomima kisika ◇ sumporov ~ bezbojni plin (SO2) prepoznatljiva mirisa koji nastaje izgaranjem sumpora na zraku ili pečenjem sulfidnih ruda; ugljikov ~ bezbojni plin (CO2) koji nastaje izgaranjem ugljika i organskih spojeva

im. m. 〈G dióla; mn. N dióli, G diólā〉 kem. dvovalentni alkohol, gusta tekućina slatkasta okusa; sin. (glikol)

im. ž. 〈G dȉonicē; mn. N dȉonice, G dȉonīcā〉 1. gosp. vrijednosni papir koji dokazuje vlasništvo nad dijelom imovine koje tvrtke; sin. (akcija) 2. dio ceste ili željezničke pruge između dvaju odredišta 3. glazb. dio u izvedbi glazbenoga djela koje svira jedno glazbalo ili više istovrsnih glazbala