| fȏkus | im. m. 〈G fȏkusa; mn. N fȏkusi, G fȏkūsā〉 v. žarište |
| fokusírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. fokùsīrām, 3. l. mn. fokusírajū, imp. fokùsīrāj, aor. fokusírah, imperf. fokùsīrāh, prid. r. fokusírao, prid. t. fokùsīrān〉 upraviti/upravljati fokus na što, izložiti/izlagati djelovanju zraka u fokusu • fokusírati se 〈povr.〉 1. v. usredotočavati se pod usredotočavati 2. v. usredotočiti se pod usredotočiti |
| fȏlija | im. ž. 〈G fȏlijē; mn. N fȏlije, G fȏlījā〉 1. tanak list kovine ili plastike koji služi za zamatanje hrane i različitih predmeta [aluminijska ~; plastična ~] 2. v. prozirnica |
| fòlklōr | im. m. 〈G folklóra, I folklórom〉 kulturna baština naroda kojega kraja ili zemlje koja je sačuvana u pričama, vjerovanjima, glazbi, plesu, nošnjama, likovnome stvaralaštvu [festival folklora] |
| fòlklōrnī | prid. 〈G fòlklōrnōg(a); ž. fòlklōrnā, s. fòlklōrnō〉 koji se odnosi na folklor [~ ples] |
| fȍnd | im. m. 〈G fȍnda; mn. N fȍndovi, G fȍndōvā〉 zaliha prikupljenih materijalnih dobara ili novca namijenjenih određenoj svrsi |
| fònēm | im. m. 〈G fonéma; mn. N fonémi, G fonémā〉 jez. najmanja jedinica izraza koja nema svoje značenje, ali ima razlikovnu vrijednost |
| fònēmskī | prid. 〈G fònēmskōg(a); ž. fònēmskā, s. fònēmskō〉 koji se odnosi na foneme [~ sastav] |
| fonètičār | im. m. 〈G fonètičāra, V fonètičāru/fonètičāre; mn. N fonètičāri, G fonètičārā〉 stručnjak koji se bavi fonetikom |
| fonètičārka | im. ž. 〈G fonètičārkē, DL fonètičārki; mn. N fonètičārke, G fonètičārkā/fonètičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi fonetikom |
| fonètika | im. ž. 〈G fonètikē, DL fonètici〉 znanost koja se bavi proučavanjem govora |
| fonològija | im. ž. 〈G fonològijē〉 gram. grana gramatike koja proučava glasove kao razlikovne jedinice jezika; sin. glasoslovlje |
| fonòloškī | prid. 〈G fonòloškōg(a); ž. fonòloškā, s. fonòloškō〉 koji se odnosi na fonologiju; sin. glasoslovni |
| fonotéka | im. ž. 〈G fonotékē, DL fonotéci; mn. N fonotéke, G fonotékā〉 zbirka zvukovnih zapisa |
| fȍnt | im. m. 〈G fȍnta; mn. N fȍntovi, G fȍntōvā〉 inform. skup znakova i simbola koji se od drugih takvih skupova ne razlikuje značenjem znakova nego izgledom, veličinom, razmakom među slovima i sl. |
| forènzičār | im. m. 〈G forènzičāra, V forènzičāru/forènzičar̀e; mn. N forènzičāri, G forènzičārā〉 stručnjak određene struke koji sudjeluje u kriminalističkoj obradbi |
| forènzičārev | prid. 〈G forènzičāreva; ž. forènzičāreva, s. forènzičārevo〉 koji pripada forenzičaru; sin. forenzičarov |
| forènzičārka | im. ž. 〈G forènzičārkē, DL forènzičārki; mn. N forènzičārke, G forènzičārkā/forènzičārkī〉 stručnjakinja određene struke koja sudjeluje u kriminalističkoj obradbi |
| forènzičārov | prid. 〈G forènzičārova; ž. forènzičārova, s. forènzičārovo〉 usp. forenzičarev |
| forènzičkī | prid. 〈G forènzičkōg(a); ž. forènzičkā, s. forènzičkō〉 koji se odnosi na forenzičare i forenziku |
| forènzika | im. ž. 〈G forènzikē, DL forènzici〉 djelatnost prikupljanja dokaza u kriminalističkoj obradbi [računalna ~] |
| fȏrma | im. ž. 〈G fȏrmē; mn. N fȏrme, G fȏrmā/fȏrmī〉 v. oblik ♦ biti u formi 1. biti dobro pripremljen za što 2. biti odlično raspoložen, dobro se osjećati |
| fòrmālan | prid. 〈G fòrmālna; odr. fòrmālnī, G fòrmālnōg(a); ž. fòrmālna, s. fòrmālno; komp. formàlnijī〉 v. služben |
| formálnōst | im. ž. 〈G formálnosti, I formálnošću/formálnosti; mn. N formálnosti, G formálnostī〉 1. postupak koji je u skladu s uobičajenim obrascima, propisani postupak [carinske formalnosti] 2. postupak koji se mora obaviti, a nema stvarnu vrijednost [To je samo ~.] 3. 〈jd.〉 suzdržano ophođenje s ljudima; ant. neformalnost |
| formírānje | im. s. 〈G formírānja; mn. N formírānja, G formírānjā〉 1. v. oblikovanje, uobličavanje 2. v. osnivanje |
| formírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. fòrmīrām, 3. l. mn. formírajū, imp. fòrmīrāj, aor. formírah, imperf. fòrmīrāh, prid. r. formírao, prid. t. fòrmīrān〉 1. v. oblikovati, uobličavati, uobličivati 2. v. uobličiti 3. v. osnovati 4. v. osnivati • formírati se 〈povr.〉 v. oblikovati se pod oblikovati, uobličavati se pod uobličavati, uobličiti se pod uobličiti, uobličivati se pod uobličivati |
| fȏrmula | im. ž. 〈G fȏrmulē; mn. N fȏrmule, G fȏrmūlā〉 1. kratko pravilo koje sadržava kakvu istinu ili zakonitost i koje se u određenim uvjetima može primijeniti u velikome broju slučajeva 2. mat. tvrdnja izražena matematičkim znakovima ◇ ~ 1 sp. 1. najbrži trkaći automobil za jednoga vozača 2. najvažnije brzinsko natjecanje otvorenih trkaćih automobila za jednoga vozača; kemijska ~ kem. prikaz sustava molekula s pomoću simbola kemijskih elemenata i indeksa koji označuje broj atoma |
| formùlār | |
| formulírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. formùlīrām, 3. l. mn. formulírajū, imp. formùlīrāj, aor. formulírah, imperf. formùlīrāh, prid. r. formulírao, prid. t. formùlīrān〉 izreći/izricati što sustavno, izraziti/izražavati kakav iskaz u određenome obliku [~ prijedlog] |
| fórum | im. m. 〈G fóruma; mn. N fórumi, G fórūmā〉 1. pov. starorimski trg, središte javnoga života u gradovima 2. stvarni ili virtualni skup na kojemu se može izreći svoje mišljenje o kojoj temi [internetski ~; ~ o zaštiti životinja] 3. izabrano ili imenovano tijelo koje ima ovlasti i zadaću da što ocjenjuje ili rješava [stručni ~] |
| fòsfāt | im. m. 〈G fosfáta; mn. N fosfáti, G fosfátā〉 kem. sol fosforne kiseline |
| fȍsfor | im. m. 〈G fȍsfora, I fȍsforom〉 kem. kemijski element (P), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, nekovina, važan sastojak biljnih i životinjskih stanica |
| fȍsfōrnī | prid. 〈G fȍsfōrnōg(a); ž. fȍsfōrnā, s. fȍsfōrnō〉 koji se odnosi na fosfor [fosforna kiselina] |
| fȍsforov | prid. 〈G fȍsforova; ž. fȍsforova, s. fȍsforovo〉 kem. 1. koji pripada fosforu 2. koji sadržava fosfor [~ bromid] |
| fòsīl | im. m. 〈G fosíla; mn. G fosíli, G fosílā〉 geol. ostatak organizma iz davnih razdoblja Zemljine prošlosti; sin. okamina |
| fosilizácija | im. ž. 〈G fosilizácijē〉 geol. proces kojim se organizam nakon ugibanja pretvara u fosil |
| fosilizírati se | gl. dvov. povr. 〈prez. 3. l. jd. fosilìzīrā se, 3. l. mn. fosilizírajū se, aor. 3. l. jd. fosilizíra se, imperf. 3. l. jd. fosilìzīrāše se, prid. r. fosilizírao se, prid. t. fosilìzīrān〉 pretvoriti se/pretvarati se u fosil okamenjivanjem, pougljenjivanjem ili konzerviranjem |
| fòsīlnī | prid. 〈G fòsīlnōg(a); ž. fòsīlnā, s. fòsīlnō〉 koji se odnosi na fosile [fosilno gorivo] |
| fotèlja | im. ž. 〈G fotèljē; mn. N fotèlje, G fotéljā〉 v. naslonjač |
| fotoapàrāt | im. m. 〈G fotoaparáta; mn. N fotoaparáti, G fotoaparátā〉 tehn. fotografski aparat, optički uređaj kojim se fotografskim snimanjem pravi svjetlosni zapis [digitalni ~] |
| fotoćèlija | im. ž. 〈G fotoćèlijē; mn. N fotoćèlije, G fotoćèlījā〉 fiz. uređaj u kojemu osvjetljivanje izaziva emisiju elektrona s površine elektrode |
| fotoelèment | im. m. 〈G fotoelèmenta; mn. N fotoelèmenti, G fotoelèmenātā〉 tehn. optički element koji pod utjecajem svjetlosti stvara električni napon |
| fotogèničan | prid. 〈G fotogènična; odr. fotogèničnī, G fotogèničnōg(a); ž. fotogènična, s. fotogènično; komp. fotogenìčnijī〉 koji dobro izgleda na fotografijama [fotogenična djevojka] |
| fotogèničnōst | im. ž. 〈G fotogèničnosti, I fotogèničnošću/fotogèničnosti〉 osobina onoga koji je fotogeničan ili svojstvo onoga što je fotogenično |
| fotògraf | im. m. 〈G fotògrafa; mn. N fotògrafi, G fotògrāfā〉 obrtnik ili umjetnik koji snima i izrađuje fotografije |
| fotogràfija | im. ž. 〈G fotogràfijē; mn. N fotogràfije, G fotogràfījā〉 snimka napravljena fotoaparatom [stara ~; ~ u boji]; sin. (slika) |
| fotografírānje | im. s. 〈G fotografírānja; mn. N fotografírānja, G fotografírānjā〉 izradba slike s pomoću fotoaparata; sin. slikanje |
| fotografírati |