im. m. 〈G grijáča; mn. N grijáči, G grijáčā〉 tehn. uređaj ili dio uređaja za zagrijavanje [električni ~]

im. ž. 〈G grȉjalicē; mn. N grȉjalica, G grȉjalīcā〉 uređaj za zagrijavanje zatvorenih prostorija

im. s. 〈G grȉjala; mn. N grȉjala, G grȉjālā〉 grijaće tijelo u grijalici

im. s. 〈G grȉjānja〉 1. davanje topline čemu, činjenje da što postane toplo; sin. zagrijavanje; ant. hlađenje, rashlađivanje 2. izlaganje tijela toplini, dobivanje ili primanje topline 3. svi uređaji potrebni za provođenje istoimenoga postupka [Uvodimo centralno ~.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grȉjēm, 3. l. mn. grȉjū, imp. grȋj, aor. grȉjah, imperf. grȉjāh, prid. r. grȉjao, prid. t. grȉjān〉 1. zračiti iz sebe toplinu [Sunce grije.] 2. davati čemu toplinu, činiti da što postane toplo [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. zagrijavati; ant. hladiti, rashlađivati • grȉjati se 〈povr.〉 1. postajati toplim ili toplijim 2. izlagati tijelo toplini [Grijem se uz peć.]

im. m. 〈G grijéha; mn. N grȅhovi/grjȅhovi/grijési, G grijéhā〉 čin suprotan moralnoj ili vjerskoj normi [smrtni ~; istočni ~] ♦ upisati u ~ komu, što zamjeriti komu što, smatrati što čijom pogreškom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. grijȇšīm, 3. l. mn. grijȇšē, imp. grijéši, aor. grijéših, imperf. grijȇšāh, prid. r. grijéšio〉 1. praviti pogreške [~ u pisanju; ~ u poslu] 2. kršiti moralne ili vjerske propise

im. ž. 〈G grimàsē; mn. N grimàse, G grimásā〉 namjeran ili nesvjestan pokret mišića lica koji mijenja izraz lica, obično odražavajući raspoloženje

im. m. 〈G grȉmīza〉 1. jarka tamnocrvena boja 2. tkanina istoimene boje [obučen u ~ i svilu]

prid. 〈G grȉmīzna; odr. grȉmīznī, G grȉmīznōg(a); ž. grȉmīzna, s. grȉmīzno〉 koji je boje grimiza, koji je jarke tamnocrvene boje

im. ž. 〈G grȉnjē; mn. N grȉnje, G grȋnjā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red veoma malih paučnjaka nametnika na biljkama, životinjama i ljudima s usnim organima kojima bodu, sišu i grizu i s četirima parovima nogu 2. pripadnik istoimenoga reda

im. ž. 〈G grȉpē〉 med. zarazna virusna bolest dišnih putova; sin. (influenca)

im. m. 〈G grȋsa〉 v. pšenična krupica pod krupica

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grȉskām, 3. l. mn. grȉskajū, imp. grȉskāj, aor. grȉskah, imperf. grȉskāh, prid. r. grȉskao, prid. t. grȉskān〉 usp. grickati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grízem, 3. l. mn. grízū, imp. grízi, aor. grízoh, imperf. grízijāh, prid. r. grȉzao, prid. t. grìzen〉 1. zubima otkidati, usitnjavati ili žvakati hranu [~ meso] 2. zabadati zube u što, nanositi ozljede zubima 3. pren. biti zajedljiv, zadavati komu bol, ljutiti koga [Grize sve oko sebe.] 4. 〈3. l.〉 hvatati se na mamac [riba grize] • grȉsti se 〈povr.〉 1. međusobno si nanositi ozljede zubima 2. pren. mučiti se, biti nesretan i nezadovoljan, kajati se zbog čega [Gristi se u sebi.]

im. ž. 〈G grȉvē; mn. N grȉve, G grȋvā〉 1. zaštitna duga dlaka na glavi i vratu nekih životinja [konjska ~; lavlja ~] 2. pren. gusta i duga, obično nepočešljana, kosa

im. m. 〈G grȋza, L grízu; mn. N grȉzovi, G grȉzōvā〉 količina koja se odgriza jednim ugrizom [~ čokolade; ~ jabuke]

im. s. 〈G grízēnja〉 1. otkidanje, usitnjavanje ili žvakanje hrane zubima 2. zabadanje zuba u što, nanošenje ozljeda zubima 3. pren. a. bivanje zajedljivim, zadavanje boli komu b. mučenje, bivanje nesretnim i nezadovoljnim, kajanje zbog čega 4. hvatanje na mamac

im. s. 〈G grizòdūšja〉 bol, mučenje, ljutnja ili kajanje zbog kakva lošeg postupka; sin. grižnja

im. ž. 〈G grȉžē〉 v. dizenterija

im. ž. 〈G grížnjē〉 bol, mučenje, ljutnja ili kajanje zbog kakva lošeg postupka [~ savjesti]; sin. grizodušje

im. m. 〈G gr̀kljana; mn. N gr̀kljani, G gȑkljānā〉 anat. dio dišne cijevi smješten ispred kralježnice i ždrijela u kojemu nastaje glas

prid. 〈G grkokàtoličkōg(a); ž. grkokàtoličkā, s. grkokàtoličkō〉 rel. koji se odnosi na grkokatolike [~ obred; ~ svećenik]

im. m. 〈G grkokàtolika, V grkokàtoliče; mn. N grkokàtolici, G grkokàtolīkā〉 rel. pripadnik Katoličke Crkve koji u bogoslužju primjenjuje istočni obred

im. ž. 〈G grkokàtolikinjē; mn. N grkokàtolikinje, G grkokàtolikīnjā〉 v. grkokatolkinja

im. ž. 〈G grkokàtolkinjē; mn. N grkokàtolkinje, G grkokàtolkīnjā〉 rel. pripadnica Katoličke Crkve koja u bogoslužju primjenjuje istočni obred; sin. (grkokatolikinja)

prid. 〈G gr̀lata; odr. gr̀latī, G gr̀latōg(a); ž. gr̀lata, s. gr̀lato; komp. grlàtijī〉 1. koji ima jak glas [~ prodavač] 2. pren. koji je nametljiv, koji svraća pozornost na sebe

im. ž. 〈G gr̀latosti, I gr̀latošću/gr̀latosti〉 osobina onoga koji je grlat

prid. 〈G gr̀lena; odr. gr̀lenī, G gr̀lenōg(a); ž. gr̀lena, s. gr̀leno〉 koji se oblikuje u grlu [grleni glas]

im. ž. 〈G gȑlicē; mn. N gȑlice, G gȑlīcā〉 zool. ptica s prugom na vratu koja nalikuje ogrlici, nalik je na goluba i manja od njega [divlja ~]

im. m. 〈G gr̀lića; mn. N gr̀lići, G gȑlīćā〉 suženi dio boce kroz koji se izlijeva ili ulijeva tekućina ◇ ~ maternice anat. početak maternice

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. gȑlīm, 3. l. mn. gȑlē, imp. gȑli, aor. gȑlih, imperf. gȑljāh, prid. r. gȑlio, prid. t. gȑljen〉 obujmljivati rukama i iskazivati nježnost [~ dijete; ~ djevojku] • gȑliti se 〈povr.〉 uzajamno se obuhvaćati rukama i iskazivati nježnost

im. s. 〈G gȑla; mn. N gȑla, G gȓlā〉 1. anat. a. prednja strana vrata b. cjevasti organ u kojemu se nalaze ždrijelo, grkljan i jednjak 2. pren. uski dio čega [~ boce; ~ žarulje] 3. domaća životinja, obično stoka [imati dvadeset grla; plaćati porez po grlu] ◇ usko ~ gužva u prometu, obično prije ili nakon radnoga vremena ♦ biti do grla u dugovima imati mnogo dugova, biti zadužen (prezadužen); došlo je do grla komu što dosadilo (dozlogrdilo) je komu što, neizdrživo je komu što; grlom u jagode [srljati i sl.] olako, nespremno, neozbiljno, nepromišljeno, neoprezno [srljati i sl.]; koliko 〈koga〉 ~ nosi [vikati i sl.] na sav glas, veoma glasno [vikati i sl.]; ~ se steže (steglo, stislo i sl.) komu osjeća (osjetio je) tko tjeskobu (tugu, nelagodu); zakopčan do grla zatvoren, šutljiv, nekomunikativan, povučen

im. ž. 〈G grlòboljē〉 bol u grlu

im. s. 〈G gȑljēnja〉 1. obuhvaćanje koga rukama oko vrata ili tijela 2. uzajamno obuhvaćanje rukama i iskazivanje nježnosti

im. m. 〈G gŕma; mn. N gŕmovi, G gŕmōvā〉 bot. drvenasta niska biljka bez debla s više stabljika koje oblikuju granje; sin. (žbun) ♦ u tome grmu leži zec u tome je stvar, riječ je upravo o tome, to je dakle to

im. m. 〈G grméčka; mn. N grméčci, G gr̀mēčākā〉 hip. grm od milja; sin. grmičak

im. m. 〈G grmíčka; mn. N grmíčci, G gr̀mīčākā〉 hip. usp. grmečak

im. m. 〈G gr̀mića; mn. N gr̀mići, G gȑmīćā〉 um. mali grm

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. gr̀mīm, 3. l. mn. gr̀mē, aor. gr̀mjeh, imperf. gr̀mljāh, prid. r. m. gr̀mio, ž. gr̀mjela, s. gr̀mjelo, mn. gr̀mjeli〉 1. 〈3. l.〉 čuti se nakon munje u obliku prodornoga zvuka [Grmjelo je čitavu noć.] 2. pren. a. 〈3. l.〉 stvarati veliku buku, odašiljati jak i gromak zvuk [Topovi grme.]; sin. tutnjiti b. jako vikati; sin. rikati pren.

im. ž. 〈G gr̀mljavinē; mn. N gr̀mljavine, G gr̀mljavīnā〉 1. a. prirodna pojava, nevrijeme koje prati munja i prodoran zvuk ili prasak groma [oluja s grmljavinom] b. prodoran zvuk koji se čuje nakon munje 2. pren. tresak i tutnjava topova, pušaka i sl.

prid. 〈G gr̀mljavīnskōg(a); ž. gr̀mljavīnskā, s. gr̀mljavīnskō〉 koji je praćen grmljavinom

zb. im. s. 〈G gȓmlja〉 skup grmova; sin. (žbunje)

prid. 〈G grmòlika; odr. grmòlikī, G grmòlikōg(a); ž. grmòlika, s. grmòliko〉 koji ima oblik grma

prid. 〈G grmòvita; odr. grmòvitī, G grmòvitōg(a); ž. grmòvita, s. grmòvito; komp. grmovìtijī〉 koji je obrastao grmljem

im. ž. 〈G gr̀mušē; mn. N gr̀muše, G gȑmūšā〉 zool. ptica pjevica najčešće sive boje koja živi u grmlju

im. m. 〈G gròba; mn. N gròbovi, G grȍbōvā〉 1. jama u koju se polaže lijes i humak nad njom 2. mjesto na kojemu je pokopan čovjek [okititi ~; posjetiti ~] ♦ do groba [zahvalan, vjeran itd.] do smrti, do kraja života, uvijek, vječno [zahvalan, vjeran itd.]; okrenuo (prevrnuo) bi se u grobu tko zaprepastio bi se, ne bi mogao podnijeti što; otjerati (spremiti i sl.) koga u ~ izazvati (skriviti, prouzročiti) čiju smrt; ponijeti sa sobom u ~ što ne reći nikomu tajnu, ne odavati nikomu što; šutjeti kao ~ ništa ne govoriti, znati čuvati tajnu

im. m. 〈G gròpka; mn. N gròpci, G grȍbākā〉 hip. mali grob