im. m. 〈G jȅdrenīka; mn. N jȅdrenīci, G jȅdrenīkā〉 gram. suglasnik koji se tvori tako da stražnji dio jezika djelomično ili potpuno dodiruje meko nepce; sin. (stražnjonepčanik, velar)

im. m. 〈G jedrenjáka; mn. N jedrenjáci, G jedrenjákā〉 pom. veći brod na jedra čija je osnovna pogonska snaga vjetar

im. s. 〈G jȅdrēnja; mn. N jȅdrenja, G jȅdrēnjā〉 1. plovidba s pomoću jedara, plovidba na jedra 2. sp. sportska disciplina, natjecanje u vožnji jedrilicama

im. ž. 〈G jȅdrilicē; mn. N jȅdrilice, G jȅdrilīcā〉 1. pom. čamac ili brodica koji plovi s pomoću jedara 2. sp. letjelica koja leti bez motora

im. m. 〈G jȅdriličāra, V jȅdriličāru/jȅdriličāre; mn. N jȅdriličāri, G jȅdriličārā〉 osoba koja se bavi jedrenjem

prid. 〈G jȅdriličāreva; ž. jȅdriličāreva, s. jȅdriličārevo〉 koji pripada jedriličaru; sin. jedriličarov

im. ž. 〈G jȅdriličārkē, DL jȅdriličārki; mn. N jȅdriličārke, G jȅdriličārkā/jȅdriličārkī〉 žena koja se bavi jedrenjem

prid. 〈G jȅdriličārova; ž. jȅdriličārova, s. jȅdriličārovo〉 usp. jedriličarev

prid. 〈G jȅdriličārskōg(a); ž. jȅdriličārskā, s. jȅdriličārskō〉 koji se odnosi na jedriličare [jedriličarsko natjecanje]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȅdrīm, 3. l. mn. jȅdrē, imp. jȅdri, aor. jȅdrih, imperf. jȅdrāh, prid. r. jȅdrio〉 ploviti s pomoću jedara, ploviti na jedra

im. s. 〈G jȅdra; mn. N jȅdra, G jedárā/jȇdrā〉 platno razapeto na brodskome jarbolu kojim se s pomoću snage vjetra pokreće plovilo [razapeti jedra] ♦ 〈ploviti〉 punim jedrima djelovati svom snagom, napredovati bez prepreke

pril. s naporom, s velikom mukom [~ proći razred] ♦ ~ jedvice jedva, teško, s naporom

prid. 〈G jȅftina; odr. jȅftinī, G jȅftinōg(a); ž. jȅftina, s. jȅftino; komp. jeftìnijī; sup. najjeftìnijī〉 1. koji ima nisku cijenu, koji ne stoji mnogo novca [~ automobil; jeftina knjiga]; ant. skup 2. pren. čija je vrijednost mala [jeftina isprika]

pril. 〈komp. jeftìnijē〉 po niskoj cijeni, s malo novca [~ platiti]; ant. skupo

im. ž. 〈G jeftinòćē〉 stanje pruzročeno niskim, malim cijenama

im. ž. 〈G jèguljē; mn. N jègulje, G jȅgūljā〉 zool. zmijolika riba koja uglavnom živi u slatkoj vodi, a mrijesti se u moru ◇ električna ~ zool. zmijolika riba u čijemu se repu nalaze električni organi kojima usmrćuje manje životinje

im. m. 〈G jȇka, L jéku〉 1. kratak prodoran zvuk 2. pun zamah [u jeku sezone]

im. ž. 〈G jȅkē, DL jȅci; mn. N jȅke, G jȇkā〉 povratak zvuka do kojega dolazi kad se zvučni valovi odbiju od koje površine

im. ž. 〈G jékavicē〉 razg. v. jekavski

prid. 〈G jékavskōg(a); ž. jékavskā, s. jékavskō〉 jez. 1. koji se odnosi na govore u kojima se jat izgovara kao je [~ refleks; ~ govor] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 govor hrvatskoga jezika u kojemu se jat izgovara kao je; sin. jekavica razg.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jȇknēm, 3. l. mn. jȇknū, imp. jékni, aor. jéknuh, prid. r. jéknuo〉 1. ispustiti nejasan glas 2. oglasiti se jekom; vidski parnjak: ječati

im. ž. 〈G jélē; mn. N jéle, G jélā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina visokih i tankih stabala iz porodice borova koja rastu u umjereno hladnim područjima, plod im je valjkasti češer koji raste uvis na igličastoj grani 2. pripadnica istoimene skupine [bijela ~; obična ~]; sin. jelka razg. ♦ vitka kao ~ veoma vitka, visoka i vitka

im. m. 〈G jȅlena; mn. N jȅleni, G jȅlēnā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica životinja iz skupine dvopapkara, šumski preživači čiji mužjaci imaju razgranato rogovlje koje svake godine ponovno raste 2. pripadnik istoimene skupine [crveni ~; obični ~]

im. m. 〈G jelénka; mn. N jelénci, G jèlēnākā〉 1. zool. kornjaš čije je tijelo prekriveno čvrstim i glatkim hitinskim oklopom crnosmeđe boje čiji mužjak ima svinute čeljusti i živi u hrastovim šumama [obični ~] 2. bot. paprat koja raste u bukovim šumama [primorski ~]

prid. 〈G jèlenjēg(a); ž. jèlenjā, s. jèlenjē〉 koji se odnosi na jelene [~ rogovi]

im. ž. 〈G jélkē, DL jélki; mn. N jélke, G jélkā/jélkī〉 razg. 1. v. bor 2. v. jela

im. s. 〈G jȅla; mn. N jȅla, G jȇlā〉 priređena hrana [kuhano ~; hladno ~; ~ po narudžbi; glavno ~] ◇ gotovo ~ pripremljeno i konzervirano jelo namijenjeno prodaji u trgovini

prid. 〈G jȅlova; ž. jȅlova, s. jȅlovo〉 1. koji pripada jeli [jelova grana] 2. koji se odnosi na jele [jelova šuma]

im. ž. 〈G jelòvinē〉 jelovo drvo kao građa

im. m. 〈G jelovníka; mn. N jelovníci, G jelovníkā〉 1. izbor jela 2. popis jela s cijenama koji se u restoranima i hotelima postavlja na stolove, a često je i istaknut na ulazu; sin. (meni)

vez. uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (zavisna surečenica dolazi iza glavne) [Nećemo ići na izlet ~ pada kiša.]; sin. s obzirom na to da v. pod obzir, s obzirom na to što v. pod obzir, stoga jer v. pod jer, zato jer v. pod jer, zbog toga jer v. pod jer, zbog toga što v. pod što, zato što v. pod što ◇ radi toga ~, stoga ~, zato ~, zbog toga ~ v. stoga što pod što, zato što pod što, zbog toga što pod što

im. ž. 〈G jȅseni, L jesèni; mn. N jȅseni, G jesènī, DLI jesènima〉 godišnje doba koje počinje 23. rujna i traje do 21. prosinca [rana ~; kasna ~] ◇ ~ života kasno životno doba, doba zrelosti i starosti

pril. prošle ili ove jeseni; ant. proljetos

prid. 〈G jȅsēnskōg(a); ž. jȅsēnskā, s. jȅsēnskō〉 koji se odnosi na jesen, koji se događa u jesen [jesenska sjetva; jesenske kiše]; sin. jesenji

prid. 〈G jèsēnjēg(a); ž. jèsēnjā, s. jèsēnjē〉 usp. jesenski

im. ž. 〈G jèsetrē; mn. N jèsetre, G jȅsētrā/jèsetrī〉 zool. riba koja se iz mora seli u rijeke u kojima se mrijesti

im. ž. 〈G jȅsnosti, I jȅsnošću/jȅsnosti〉 gram. svojstvo onoga što je jesno; ant. niječnost

prid. 〈G jèsna; odr. jȅsnī, G jȅsnōg(a); ž. jèsna, s. jȅsno〉 gram. kojim se što potvrđuje [jesna čestica; jesna rečenica]; ant. niječan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. jȅdēm, 3. l. mn. jȅdū, imp. jȅdi, aor. jȅdoh/jȅh, imperf. jȅđāh, prid. r. jȅo, prid. t. jȅden, pril. s. jȅdūći, pril. p. jȇvši〉 1. 〈prijel.〉 a. žvakati i gutati jelo [~ sendvič]; sin. (konzumirati), papati hip., razg. b. uzimati obrok [~ ručak]; sin. (blagovati, konzumirati) 2. 〈neprijel.〉 uzimati hranu [~ bez teka; dobro ~]; sin. hraniti se v. pod hraniti, (uzeti hranu) v. pod uzeti, (uzimati hranu) v. pod uzimati, klopati žarg.

prid. 〈G jèstiva; odr. jèstivī, G jèstivōg(a); ž. jèstiva, s. jèstivo; komp. jestìvijī; sup. najjestìvijī〉 koji se može jesti, koji nije otrovan ni štetan za zdravlje [jestiva gljiva; jestivi plod]; ant. nejestiv

im. ž. 〈G jèstivosti, I jèstivošću/jèstivosti〉 svojstvo onoga što je jestivo; ant. nejestivost

im. ž. 〈G jȅtrē; mn. N jȅtre, G jȅtārā/jȇtrā/jȅtrī〉 anat. najveća žlijezda smještena u trbušnoj šupljini koja ima glavnu ulogu u izmjeni i preradbi tvari; sin. (jetra im. pl. t. s.)

im. pl. t. s. 〈G jȅtārā〉 v. jetra im. ž. ♦ ići na jetra komu živcirati (nervirati) koga, iritirati koga, smetati komu

prid. 〈G jètrenōg(a); ž. jètrenā, s. jètrenō〉 koji se odnosi na jetru [jetrene probe]

im. ž. 〈G jètrēnkē, DL jètrēnci; mn. N jètrēnke, G jètrēnkā/jètrēnkī〉 bot. rana proljetna zeljasta biljka listopadnih šuma svijetlomodrih cvjetova

im. ž. 〈G jètrvē; mn. N jètrve, G jȅtr̄vā〉 žena muževa brata; sin. šogorica razg.

im. ž. 〈G jézē; mn. N jéze, G jézā〉 1. osjećaj hladnoće ili studeni praćen drhtanjem tijela; sin. (srh) 2. osjećaj velike nelagode i straha; sin. groza, strava, užas

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jézdīm, 3. l. mn. jézdē, imp. jézdi, aor. jézdih, imperf. jézdijāh/jézđāh, prid. r. jézdio〉 zast. v. jahati