prid. 〈G kȉšnōg(a); ž. kȉšnā, s. kȉšnō〉 koji se odnosi na kišu [kišni oblak; kišna kabanica]

im. ž. 〈G kȉšnicē; mn. N kȉšnice, G kȉšnīcā〉 voda dobivena skupljanjem kiše

im. m. 〈G kȉšobrāna; mn. N kȉšobrāni, G kȉšobrānā〉 naprava od nepromočive tkanine učvršćene na kovinske šipke koja se s pomoću dugačkoga drška nosi iznad glave kao zaštita od kiše

prid. 〈G kišòvita; odr. kišòvitī, G kišòvitōg(a); ž. kišòvita, s. kišòvito; komp. kišovìtijī〉 koji obiluje kišom, u kojemu pada mnogo kiše [~ dan; kišovita godina; kišovito vrijeme]; sin. kišan

im. m. 〈G kìta; mn. N kìtovi, G kȉtōvā〉 zool. 1. golemi morski sisavac plavosive boje koji se obično hrani planktonom 2. a. 〈mn.〉 red golemih morskih sisavaca plodvaša vretenasta tijela bez dlake čiji su prednji udovi preobraženi u peraje, stražnji udovi potpuno nestali i koji dišu plućima b. pripadnik istoimenoga reda ◇ ~ usan 〈mn.〉 1. skupina golemih morskih sisavaca iz istoimenoga reda koji imaju usi 2. pripadnik istoimene skupine ◇ ~ zuban 〈mn.〉 1. skupina morskih sisavaca mesoždera iz istoimenoga reda koji u čeljustima imaju zube 2. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G kȉtē; mn. N kȉte, G kȋtā〉 cvijeće vezano u snop [~ ljubica]

im. ž. 〈G kȉticē; mn. N kȉtice, G kȉtīcā〉 1. um. mala kita; sin. stručak 2. knjiž. skupina stihova međusobno povezanih određenim metrom, ritmom i sadržajem; sin. (strofa)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȉtīm, 3. l. mn. kȉtē, imp. kȉti, aor. kȉtih, imperf. kȉćāh, prid. r. kȉtio, prid. t. kȉćen〉 1. stavljati nakit na koga ili što [~ bor; ~ se za izlazak]; sin. (resiti) 2. (kȉtiti) pren. dodavati u pričanju više nego što treba [~ rečenice]

im. m. 〈G kȉtnjāka; mn. N kȉtnjāci, G kȉtnjākā〉 bot. hrast koji raste na kiselome tlu u brežuljkastim krajevima; sin. hrast kitnjak v. pod hrast

prid. 〈G kȉtnjasta; odr. kȉtnjastī, G kȉtnjastōg(a); ž. kȉtnjasta, s. kȉtnjasto〉 koji je pretjerano ukrašen

im. m. 〈G kȋvija; mn. N kȋviji, G kȋvījā〉 1. zool. novozelandska ptica iz skupine nojevka, krupna tijela, bez repa i s perjem nalik na dlake 2. bot. sočni jestivi plod kivike smeđe dlakave kore i zelenoga mesa bogat vitaminom C

im. ž. 〈G kìvikē, DL kìviki; mn. N kìvike, G kȉvīkā〉 bot. drvenasta dvodomna biljka penjačica koja raste u tropskome i mediteranskome podneblju; sin. (aktinidija)

im. ž. 〈G klȁdē; mn. N klȁde, G klȃdā〉 kratak debeo komad drva za loženje ♦ spavati (zaspati) kao ~ (top), usp. top

im. ž. 〈G kladiònicē; mn. N kladiònice, G kladiònīcā〉 mjesto na kojemu se uplaćuje novac za oklade [sportska ~]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. klȁdīm se, 3. l. mn. klȁdē se, imp. klȁdi se, aor. klȁdih se, imperf. klȁđāh se, prid. r. klȁdio se〉 1. dogovoriti okladu 2. uplatiti novac u kladionici 3. 〈1. l. prez.〉 pren. biti siguran da će se što dogoditi [Kladim se da on neće sutra doći u školu.]

im. s. 〈G klȁdīva; mn. N klȁdīva, G klȁdīvā〉 sp. kugla s drškom koju atletičar baca u daljinu [bacanje kladiva]

im. s. 〈G klȁđēnja〉 1. dogovaranje oklade 2. uplaćivanje novca u kladionici

im. ž. 〈G klàmīdijē〉 biol. bakterija koja može zaraziti sluznicu muškoga i ženskoga spolovila i mokraćnoga kanala

im. m. 〈G klánca; mn. N klánci, G klȃnācā〉 zem. uzak, dubok i strm usjek; sin. (gudura)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. klȁnjām se, 3. l. mn. klȁnjajū se, imp. klȁnjāj se, aor. klȁnjah se, imperf. klȁnjāh se, prid. r. klȁnjao se〉 1. sagibati gornji dio tijela pri pozdravu ili u znak zahvalnosti [Glumci se klanjaju publici.] 2. spuštati se na koljena u znak štovanja Boga [~ pred oltarom]

im. s. 〈G klánja〉 ubijanje presijecanjem grkljana oštrim hladnim oružjem

im. ž. 〈G klaònicē; mn. N klaònice, G klaònīcā〉 pogon za klanje stoke

im. ž. 〈G klȁpē; mn. N klȁpe, G klȃpā〉 1. skupina ljudi koji se povremeno ili trajno druže ili udružuju; sin. društvo, družba, družina 2. skupina koja pjeva dalmatinske pučke pjesme

im. ž. 〈G klȁpē; mn. N klȁpe, G klȃpā〉 naprava kojom se označuje početak snimanja novoga filmskog kadra

im. m. 〈G klarinéta; mn. N klarinéti, G klarinétā〉 glazb. drveno puhaće glazbalo po registru dublje od oboe, a više od fagota

im. m. 〈G klarinètista, V klarinètistu; mn. N klarinètisti, G klarinètīstā〉 glazbenik koji svira klarinet

im. ž. 〈G klarinètisticē; mn. N klarinètistice, G klarinètistīcā〉 glazbenica koja svira klarinet

prid. 〈G klarinètističina; ž. klarinètističina, s. klarinètističino〉 koji pripada klarinetistici

im. ž. 〈G klarìsē; mn. N klarìse, G klarísā〉 rel. redovnica koja pripada ženskomu franjevačkom redu sv. Klare

im. m. 〈G klȃsa, L klásu; mn. N klȁsovi, G klȁsōvā〉 bot. grozdast cvat žitarica i krmnoga bilja

im. ž. 〈G klàsē; mn. N klàse, G klásā〉 1. v. razred 2. sloj ljudi u strukturi društva koji imaju jednak ili sličan društveno-ekonomski položaj

im. s. 〈G klàsānja〉 bot. nastajanje klasa

prid. 〈G klȁsasta; odr. klȁsastī, G klȁsastōg(a); ž. klȁsasta, s. klȁsasto〉 koji je u klasovima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. klàsā, 3. l. mn. klàsajū, aor. 3. l. jd. klȁsa, imperf. 3. l. jd. klàsāše, prid. r. klàsao〉 bot. dobivati klasove [Pšenica klasa.]

im. m. 〈G klasìcista, V klasìcistu; mn. N klasìcisti, G klasìcīstā〉 umjetnik ili književnik koji pripada razdoblju klasicizma

im. ž. 〈G klasìcisticē; mn. N klasìcistice, G klasìcistīcā〉 umjetnica ili književnica koji pripada razdoblju klasicizma

prid. 〈G klasìcističina; ž. klasìcističina, s. klasìcističino〉 koji pripada klasicistici

prid. 〈G klasicìstičkōg(a); ž. klasicìstičkā, s. klasicìstičkō〉 koji se odnosi na klasiciste i klasicizam

im. m. 〈G klasicìzma〉 umj. umjetnički stil u talijanskoj arhitekturi 16. stoljeća te umjetnički stil i stilsko razdoblje u ostalim umjetnostima koje traje od sredine 17. stoljeća do početka 19. stoljeća (između baroka i romantizma), označuje ga oponašanje tradicionalnih oblika klasične grčke i rimske umjetnosti

prid. 〈G klàsična; odr. klàsičnī, G klàsičnōg(a); ž. klàsična, s. klàsično〉 koji je uzoran, uobičajen ili tipičan [~ primjer; klasična ljepota]

prid. 〈G klàsičnōg(a); ž. klàsičnā, s. klàsičnō〉 koji se odnosi na klasiku, na antičku kulturu i umjetnost [klasična gimnazija; klasični jezici]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. klasifìcīrām, 3. l. mn. klasificírajū, imp. klasifìcīrāj, aor. klasificírah, imperf. klasifìcīrāh, prid. r. klasificírao, prid. t. klasifìcīrān〉 svrstati/svrstavati što u razrede

im. ž. 〈G klasifikácijē; mn. N klasifikácije, G klasifikácījā〉 v. razredba

prid. 〈G klasifikácījskōg(a); ž. klasifikácījskā, s. klasifikácījskō〉 v. razredbeni

im. ž. 〈G klàsikē, DL klàsici〉 1. umj. umjetnost i kultura antike 2. djela trajne i neupitne vrijednosti 3. glazb. stilsko razdoblje u klasicizmu [bečka ~]

zb. im. s. 〈G klȃsja〉 skup klasova

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȍljēm, 3. l. mn. kȍljū, imp. kòlji, aor. klȁh, imperf. klȃh/kȍljāh, prid. r. klȁo, prid. t. klȃn, pril. s. kȍljūći, pril. p. klȃvši〉 ubijati presijecanjem grkljana oštrim hladnim oružjem

im. s. 〈G klátna; mn. N klátna, G klátnā〉 1. dio zvona ili zidnog sata koji slobodno visi i može se njihati 2. v. njihalo