kajkavìzam

im. m. 〈G kajkavìzma; mn. N kajkavìzmi, G kajkavìzāmā〉 jez. riječ ili koji drugi element kajkavskoga narječja koji se nalazi u standardnome jeziku ili kojemu drugom narječju

kájkāvka

im. ž. 〈G kájkāvkē, DL kájkāvki; mn. N kájkāvke, G kájkāvkā/kájkāvkī〉 žena koja govori kajkavskim narječjem [turopoljska ~]

kájkavskī

prid. 〈G kájkavskōg(a); ž. kájkavskā, s. kájkavskō〉 1. koji se odnosi na narječje hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici kaj koja znači što [kajkavska književnost] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici kaj koja znači što; sin. kajkavsko narječje v. pod narječje, kajkavština razg.

kájkavština

im. ž. 〈G kájkavštinē〉 razg. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici kaj koja znači što; sin. kajkavski, kajkavsko narječje v. pod narječje

kàkao

im. m. 〈G kàkaa〉 1. smeđi prah koji se dobiva od sjemenka ploda kakaovca i služi u proizvodnji čokolade 2. slatki napitak od istoimenoga praha rastopljenoga ili skuhanoga u mlijeku [piti topli ~]

kàkaovac

im. m. 〈G kàkaōvca; mn. N kàkaōvci, G kàkaovācā〉 bot. tropsko drvo s plodom iz čijih se sjemenka dobiva kakao

kàkav

zam. 〈G kàkva, DL kàkvu, A kàkav/kàkva, I kàkvīm; ž. kàkva, s. kàkvo〉 1. (up. zam.) a. pita za svojstvo ili kakvoću koga ili čega [Kakav je on učenik?; Kakav si bicikl kupio?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim upitnim rečenicama [Reci mi ~ je on učenik.] 2. (neodr. zam.) a. označuje što neodređeno [Imaš li kakva prijatelja?]; sin. neki b. izriče iznenađenje i čuđenje [Kakva budala!]; sin. koji ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno kojih osobina [Uzmi bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ kišobran.]; sin. kakavgod 3. (odn. zam.) ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama [Kupio sam kaput ~ sam dugo želio.] ◇ ~... takav, takav... ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Kakav otac takav sin.; Takav je ~ mu je i otac bio.]

kàkavgod

neodr. zam. 〈G kàkvagod; ž. kàkvagod, s. kàkvogod〉 svejedno kojih osobina; sin. bilo kakav v. pod kakav, kakav bilo v. pod kakav, kakav god v. pod kakav, ma kakav v. pod kakav

kȁki

prid. 〈neskl.〉 1. koji je boje svijetle zemlje ili pijeska; sin. drap 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 boja svijetle zemlje ili pijeska [Više volim ~ nego smeđe.]; sin. drap

kàko

pril. 1. uvodi pitanje o načinu, na koji način [Kako si došao?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ si došao.; Reci nam ~ si došao.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ si došao.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim načinskim rečenicama, uvodi načinsku surečenicu [Radili smo ~ smo najbolje znali.]; sin. što 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama, uvodi poredbenu surečenicu [Živio je ~ je htio.]; sin. kao što v. pod što, onako... kako, ovako... kako, tako... kako ◇ bilo ~/~ bilo/~ god/ma ~ 1. na bilo koji način, svejedno na koji način [Učini to bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]; sin. kakogod 2. ima vezničku funkciju u stvarnim i mogućim dopusnim rečenicama [Kako god postupio, uvijek je netko nezadovoljan.; Kako god bi postupio, uvijek bi netko bio nezadovoljan.]; ~... tako ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Kako prostreš, tako ćeš i leći.]; sin. kao što v. pod što; ovako/tako/onako ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Napravi to ovako/tako ~ ti pokazujem.; Napravi to tako/onako ~ sam ti pokazala.]; sin. kao što v. pod što

kàko

vez. 1. uvodi subjektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Priča se ~ je Marko pametan.]; sin. da 2. uvodi objektnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Vidjela sam ~ ulaze u razred.]; sin. da, gdje 3. uvodi atributnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Složili smo se s tvrdnjom ~ ćemo pokušati ponovno.]; sin. da 4. uvodi namjernu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Otišli su u šumu ~ bi nabrali gljiva.]; sin. da, eda zast., li 5. uvodi načinsku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Radili smo ~ smo najbolje znali.]; sin. što

kàko

čest. 1. izriče visok stupanj pozitivne ili negativne osobine [Kako je lijepa!]; sin. što 2. izriče nevjericu [Kako bi ona to napravila!]; sin. gdje

kàkogod

pril. na bilo koji način, svejedno na koji način; sin. bilo kako v. pod kako, kako bilo v. pod kako, kako god v. pod kako, ma kako v. pod kako

kàko-tàko

pril. tako da se može podnijeti ili prihvatiti, na podnošljiv, prihvatljiv način [napraviti ~; To je još ~.]

kàktus

im. m. 〈G kàktusa; mn. N kàktusi, G kȁktūsā〉 bot. trajna biljka pustinjskih krajeva s debelom mesnatom stabljikom čiji su listovi preobraženi u bodljike, trnje ili dlake, veoma se često uzgaja kao ukrasna biljka

kakvòća

im. ž. 〈G kakvòćē〉 svojstvo ili osobina kojega predmeta, pojave, rada, osobe [~ zvuka; visoka ~ proizvoda]; sin. kvaliteta

kȃl

im. m. 〈G kȃla, L kálu〉 gusto, ljepljivo blato; sin. glib

kȁlavac

im. m. 〈G kȁlāvca; mn. N kȁlāvci, G kȁlavācā〉 bot. suhi plod štitarka i usnača koji se razdvaja uzdužno na najmanje dva jednosjemena dijela

kalcificírati

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. kalcifìcīrā, 3. l. mn. kalcificírajū, aor. 3. l. jd. kalcificíra, imperf. 3. l. jd. kalcifìcīrāše, prid. r. kalcificírao, prid. t. kalcifìcīrān〉 1. v. ovapnjeti 2. v. ovapnjivati

kalcifikácija

im. ž. 〈G kalcifikácijē〉 v. ovapnjenje

kȃlcij

im. m. 〈G kȃlcija〉 kem. kemijski element (Ca), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, srebrnobijela kovina, sastojak živih organizama (posebno kosti i zuba), nekih stijena i vapna

kȃlcijev

prid. 〈G kȃlcijeva; ž. kȃlcijeva, s. kȃlcijevo〉 kem. 1. koji pripada kalciju [~ atom] 2. koji sadržava kalcij [~ karbonat]

kaleidòskop

im. ž. 〈G kaleidòskopa; mn. N kaleidòskopi, G kaleidòskōpā〉 tehn. optički uređaj s pomoću kojega se mogu mijenjati slike i oblici, sastoji se od dvaju nagnutih zrcala smještenih u cijev

kalèndār

im. m. 〈G kalendára, I kalendárom/kalendárem; mn. N kalendári, G kalendárā〉 1. sustav prema kojemu se vrijeme dijeli u odsječke [gregorijanski ~; julijanski ~; Sunčev ~] 2. tablični prikaz mjeseci, tjedana i dana kojima su pridruženi odgovarajući datumi u jednoj godini [džepni ~; zidni ~]

kalèndārskī

prid. 〈G kalèndārskōg(a); ž. kalèndārskā, s. kalèndārskō〉 koji se odnosi na kalendar [kalendarska godina]

kálež

im. m. 〈G káleža, I káležom; mn. N káleži, G kálēžā〉 rel. obredna čaša u Katoličkoj Crkvi

kálif

im. m. 〈G kálifa; mn. N kálifi, G kálīfā〉 pov. vjerski i svjetovni poglavar u nekim arapskim i muslimanskim zemljama

kalìfāt

im. m. 〈G kalifáta; mn. N kalifáti, G kalifátā〉 pov. država kojom vlada kalif

kalìgraf

im. m. 〈G kalìgrafa; mn. N kalìgrafi, G kalìgrāfā〉 osoba koja vlada kaligrafijom

kaligràfija

im. ž. 〈G kalìgrafijē〉 vještina lijepoga pisanja

kalìgrafskī

prid. 〈G kalìgrafskōg(a); ž. kalìgrafskā, s. kalìgrafskō〉 koji se odnosi na kaligrafe i kaligrafiju

kalìgram

im. m. 〈G kalìgrama; mn. N kalìgrami, G kalìgrāmā〉 knjiž. pjesma u kojoj su stihovi raspoređeni u obliku geometrijskih likova, životinja, predmeta i sl.

kȃlij

im. m. 〈G kȃlija〉 kem. kemijski element (K), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, srebrnobijela je mekana kovina koja se nalazi u stijenama i sastojak je živih organizama

kȃlijev

prid. 〈G kȃlijeva; ž. kȃlijeva, s. kȃlijevo〉 kem. 1. koji pripada kaliju [~ atom] 2. koji sadržava kalij [~ karbonat; ~ nitrat]

kàlina

im. ž. 〈G kàlinē; mn. N kàline, G kȁlīnā〉 bot. grmolika biljka čiji su plodovi otrovne crne i sjajne okrugle bobice koje rastu na vrhovima grančica; sin. zimolez

kalkùlātor

im. m. 〈G kalkùlātora, I kalkùlātorom; mn. N kalkùlātori, G kalkùlātōrā〉 tehn. mali elektronički uređaj kojim se izvode temeljne računske operacije; sin. džepno računalo v. pod računalo

kalòričan

prid. 〈G kalòrična; odr. kalòričnī, G kalòričnōg(a); ž. kalòrična, s. kalòrično; komp. kalorìčnijī〉 koji sadržava mnogo kalorija [kalorična hrana]

kalorìfer

im. m. 〈G kalorìfera, I kalorìferom; mn. N kalorìferi, G kalorìfērā〉 električna grijalica koja grije i ispuhuje zrak

kàlōrija

im. ž. 〈G kàlōrijē; mn. N kàlōrije, G kàlōrījā〉 zast. mjerna jedinica za toplinu (cal)

kàlota

im. ž. 〈G kàlotē; mn. N kàlote, G kȁlōtā〉 1. anat. vrh lubanje 2. mat. dio kugle koju odsijeca ravnina 3. grad. polukružni dio kupole ili tunela

kàlotnī

prid. 〈G kàlotnōg(a); ž. kàlotnā, s. kàlotnō〉 koji se odnosi na kalotu [~ model]

kàluđer

im. m. 〈G kàluđera, V kȁluđeru; mn. N kàluđeri, G kàluđērā〉 pravoslavni redovnik

kàluđerica

im. ž. 〈G kàluđericē; mn. N kàluđerice, G kàluđerīcā〉 pravoslavna redovnica

kàluđeričin

prid. 〈G kàluđeričina; ž. kàluđeričina, s. kàluđeričino〉 koji pripada kaluđerici

kàlup

im. m. 〈G kàlupa; mn. N kàlupi, G kȁlūpā〉 1. šuplje tijelo u kojemu se oblikuju predmeti 2. predmet prema kojemu se oblikuju drugi predmeti

kalvìnist

im. m. 〈G kalvìnista, V kalvìnistu; mn. N kalvìnisti, G kalvìnīstā〉 rel. sljedbenik kalvinizma

kalvìnistica

im. ž. 〈G kalvìnisticē; mn. N kalvìnistice, G kalvìnistīcā〉 rel. sljedbenica kalvinizma

kalvìnističin

prid. 〈G kalvìnističina; ž. kalvìnističina, s. kalvìnističino〉 koji pripada kalvinistici

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga