lȕtkār

im. m. 〈G lȕtkāra, V lȕtkāru/lȕtkāre; mn. N lȕtkāri, G lȕtkārā〉 1. glumac koji pokreće lutku i govori njezin tekst 2. osoba koja izrađuje lutke

lȕtkārev

prid. 〈G lȕtkāreva; ž. lȕtkāreva, s. lȕtkārevo〉 koji pripada lutkaru; sin. lutkarov

lȕtkarica

im. ž. 〈G lȕtkaricē; mn. N lȕtkarice, G lȕtkarīcā〉 1. glumica koja rukuje lutkom i govori njezin tekst 2. žena koja stvara i izrađuje lutke

lȕtkaričin

prid. 〈G lȕtkaričina; ž. lȕtkaričina, s. lȕtkaričino〉 koji pripada lutkarici

lȕtkārov

prid. 〈G lȕtkārova; ž. lȕtkārova, s. lȕtkārovo〉 usp. lutkarev

lȕtkārskī

prid. 〈G lȕtkārskōg(a); ž. lȕtkārskā, s. lȕtkārskō〉 koji se odnosi na lutkare, lutke i lutkarstvo [~ film; lutkarsko kazalište]

lutkárstvo

im. s. 〈G lutkárstva〉 proizvodnja lutaka

lútnja

im. ž. 〈G lútnjē; mn. N lútnje, G lútnjā〉 glazb. starinsko žičano glazbalo kruškasta tijela na kojemu se zvuk proizvodi trzanjem žica

luzitanìzam

im. m. 〈G luzitanìzma; mn. N luzitanìzmi, G luzitanìzāmā〉 jez. riječ portugalskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

lȕžina

im. ž. 〈G lȕžinē; mn. N lȕžine, G lȕžīnā〉 kem. vodena otopina baze

lȗžnjāk

im. m. 〈G lȗžnjāka; mn. N lȗžnjāci, G lȗžnjākā〉 bot. hrast koji raste u nizinskim močvarnim područjima na pjeskovitu i vlažnu tlu; sin. hrast lužnjak v. pod hrast

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga