gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mobilìzīrām, 3. l. mn. mobilizírajū, imp. mobilìzīrāj, aor. mobilizírah, imperf. mobilìzīrāh, prid. r. mobilizírao, prid. t. mobilìzīrān〉 1. pozvati/pozivati vojne obveznike u vojsku, provoditi/provesti mobilizaciju 2. pren. pokrenuti/pokretati više ljudi na zajednički posao

im. ž. 〈G mobílnosti, I mobílnošću/mobílnosti〉 v. pokretnost

im. m. 〈G mòbitela; mn. N mòbiteli, G mòbitēlā〉 tehn. bežični prijenosni telefon

im. ž. 〈G mòcijē; mn. N mòcije, G mȍcījā〉 gram. tvorba imenica ženskoga roda izvođenjem od oblika za muški rod s pomoću tvorbenih sufiksa

prid. 〈G mòcījskōg(a); ž. mòcījskā, s. mòcījskō〉 koji se odnosi na mociju [~ parnjak]

im. s. 〈G mòčēnja〉 držanje čega u tekućini; sin. (kvašenje), namakanje; ant. sušenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mòčīm, 3. l. mn. mòčē, imp. mòči, aor. mòčih, imperf. mòčāh, prid. r. mòčio, prid. t. mȍčen〉 držati što u tekućini, činiti što mokrim [~ rublje]; sin. (kvasiti), namakati; ant. sušiti

im. ž. 〈G mòčvarē; mn. N mòčvare, G mȍčvārā〉 zem. velika površina tla prekrivena stajaćom vodom i obrasla močvarnim raslinjem, npr. šašem, trskom i mahovinom

im. ž. 〈G mòčvaricē; mn. N mòčvarice, G mòčvarīcā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red iz razreda ptica vodootpornoga perja s plivaćim kožicama na stopalu koje uglavnom žive u močvarnim područjima 2. pripadnik istoimenoga reda

prid. 〈G mòčvārnōg(a); ž. mòčvārnā, s. mòčvārnō〉 koji se odnosi na močvare [močvarno tlo]

im. ž. 〈G mȍći, L mòći, I mȍću/mȍći; mn. N mȍći, G mòćī, DLI mòćima〉 1. sposobnost vladanja čime, mogućnost upravljanja, npr. poslom, državom, ljudima i sl. [imati ~ u državi] 2. prirodna sposobnost [~ govora]; sin. dar

prid. 〈G mòćna; odr. mòćnī, G mòćnōg(a); ž. mòćna, s. mòćno; komp. mòćnijī〉 1. koji ima veliku tjelesnu moć, snagu i sl. 2. koji ima vlast i veliki utjecaj u društvu

im. pl. t. ž. 〈G mòćī〉 rel. tvarni ostatci svetaca ili mučenika iz njihova zemaljskoga života koje vjernici štuju; sin. (relikvija)

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mògu/mȍgnēm, 3. l. jd. mȍže/mȍgnē, 3. l. mn. mògū/mȍgnū, imp. mȍgni, aor. mògoh, imperf. mȍgāh, prid. r. m. mȍgao, ž. mògla, s. mòglo, mn. mògli〉 1. 〈nesvrš.〉 a. imati snagu, sposobnost, uvjete što učiniti ili izdržati [Mogu nositi teške stvari.; Svi zajedno možemo mnogo napraviti.] b. imati, izražavati neku mogućnost [Mogu i doći ako želite.; Može biti tako kako govoriš.; Može se ovdje dobro živjeti.] c. razg. v. smjeti 2. zast. 〈svrš.〉 〈prez. 1. l. jd. mognem, 3. l. mn. mognu〉 a. izriče predbuduće vrijeme [Kad mogneš, dođi.; Mogneš li doći, bit će nam drago.; Učinit ćemo što mognemo.] b. izriče prošlo vrijeme [Ona se ne mogne više suzdržati.]

im. ž. 〈G módē; mn. N móde, G módā〉 određen način života, odijevanja ili ponašanja svojstven određenomu razdoblju, društvu ili skupini ljudi ♦ biti u modi biti moderan, suvremen ili prihvaćen; izići iz mode prestati biti moderan ili suvremen, zastarjeti; ući u modu postati moderan ili suvremen

prid. 〈G mòdra; odr. mȍdrī, G mȍdrōg(a); ž. mòdra, s. mòdro; komp. mòdrijī〉 koji je boje vedra neba, koji je intenzivne plave boje [modre usnice; modro nebo]

im. m. 〈G modèla, V mȍdelu; mn. N modèli, G modélā〉 1. uzorak prema kojemu se izrađuju ostali proizvodi 2. umanjeni prikaz kojega predmeta ili objekta [~ učionice] 3. određeni tip ili oblik proizvoda koji se pojavljuje na tržištu [najnoviji ~ automobila] 4. osoba prema kojoj umjetnik stvara svoje djelo 5. osoba koja se bavi manekenstvom i poziranjem za časopise i reklame

im. m. 〈G modelára, V mȍdelāru/mȍdelāre; mn. N modelári, G modelárā〉 osoba koja se bavi modelarstvom

prid. 〈G modeláreva; ž. modeláreva, s. modelárevo〉 koji pripada modelaru; sin. modelarov

im. ž. 〈G modelàricē; mn. N modelàrice, G modelàrīcā〉 žena koja se bavi modelarstvom

prid. 〈G modelàričina; ž. modelàričina, s. modelàričino〉 koji pripada modelarici

prid. 〈G modelárova; ž. modelárova, s. modelárovo〉 usp. modelarev

prid. 〈G modèlārskōg(a); ž. modèlārskā, s. modèlārskō〉 koji se odnosi modelare i modelarstvo [~ klub]

im. s. 〈G modelárstva〉 izradba umanjenih modela automobila, brodova i zrakoplova

im. m. 〈G modéma; mn. N modémi, G modémā〉 inform., tehn. elektronički uređaj koji služi za prijenos podataka između udaljenih računala s pomoću telefonske veze pretvarajući digitalni niz bitova u analogni signal i obratno

prid. 〈G mòdēmskōg(a); ž. mòdēmskā, s. mòdēmskō〉 koji se odnosi na modem [~ ulaz]

prid. 〈G mȍdērna; odr. mȍdērnī, G mȍdērnōg(a); ž. mȍdērna, s. mȍdērno; komp. modèrnijī〉 1. koji je u modi, koji je u skladu s modom [~ šešir; moderne cipele]; ant. staromodan 2. v. suvremen

pril. glazb. oznaka za umjereno brz tempo

im. ž. 〈G mȍdērnē〉 knjiž. pokret u hrvatskoj književnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće koji označuje sloboda i estetika pjesničkoga izraza

im. m. 〈G modernìzma〉 umj. ukupnost novih težnja i ostvarenja u umjetnosti 20. stoljeća, umjetničko razdoblje između realizma i postmodernizma

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. modernìzīrām, 3. l. mn. modernizírajū, imp. modernìzīrāj, aor. modernizírah, imperf. modernìzīrāh, prid. r. modernizírao, prid. t. modernìzīrān〉 1. v. posuvremeniti 2. v. posuvremenjivati

pril. 〈komp. modèrnijē〉 tako da je u skladu s modom [~ se odijevati]; ant. staromodno

im. s. 〈G modificírānja〉 1. v. mijenjanje 2. v. preinačavanje, preinačivanje, preinaka, preoblika, preoblikovanje, preobrazba

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. modifìcīrām, 3. l. mn. modificírajū, imp. modifìcīrāj, aor. modificírah, imperf. modifìcīrāh, prid. r. modificírao, prid. t. modifìcīrān〉 1. v. izmijeniti, promijeniti 2. v. mijenjati 3. v. preinačavati, preinačivati, preinačiti, preoblikovati, preobraziti, preobražavati

im. ž. 〈G modifikácijē; mn. N modifikácije, G modifikácījā〉 1. v. preinaka, preoblika, preobrazba 2. biol. nenasljedna tjelesna promjena kojega organizma pod utjecajem okoline

im. m. 〈G mòdista, V mòdistu; mn. N mòdisti, G mȍdīstā〉 obrtnik koji izrađuje ženske šešire i modne ukrase

im. ž. 〈G mòdisticē; mn. N mòdistice, G mòdistīcā〉 obrtnica koja izrađuje ženske šešire i modne ukrase

prid. 〈G mòdističina; ž. mòdističina, s. mòdističino〉 koji pripada modistici

prid. 〈G mȏdnōg(a); ž. mȏdnā, s. mȏdnō〉 koji se odnosi na modu [~ časopis]

im. ž. 〈G mòdricē; mn. N mòdrice, G mȍdrīcā〉 modra mrlja na tijelu koja je nastala od udarca ili jakoga pritiska; sin. masnica razg., šljiva razg.

im. ž. 〈G modrìnē〉 svojstvo onoga što je modre boje [~ neba]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mòdrīm, 3. l. mn. mòdrē, imp. mòdri, aor. mòdrih, imperf. mòdrijāh, prid. r. mòdrio, prid. t. mȍdren〉 bojiti što u modro, činiti modrim

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mòdrīm, 3. l. mn. mòdrē, imp. mòdri, aor. mòdrjeh, imperf. mòdrijāh, prid. r. m. mòdrio, ž. mòdrjela, s. mòdrjelo, mn. mòdrjeli〉 postajati modrim [Usne modre od hladnoće.] • mòdrjeti se 〈povr.〉 isticati se modrom bojom [Između oblaka modri se more.]

prid. 〈G modroljùbičasta; odr. modroljùbičastī, G modroljùbičastōg(a); ž. modroljùbičasta, s. modroljùbičasto〉 koji je boje između modre i ljubičaste

prid. 〈G modrozelèna; odr. modrozèlenī, G modrozèlenōg(a); ž. modrozelèna, s. modrozelèno〉 koji je boje između modre i zelene

im. m. 〈G modrúlja; mn. N modrúlji, G modrúljā〉 morski pas koji živi u istočnome i sjevernome Atlantiku i Sredozemlju

im. ž. 〈G modulácijē; mn. N modulácije, G modulácījā〉 1. postupak kojim se jedna značajka neke veličine mijenja u skladu s promjenom druge veličine 2. dizanje i spuštanje glasa u govoru 3. glazb. promjena tonaliteta

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. modùlīrām, 3. l. mn. modulírajū, imp. modùlīrāj, aor. modulírah, imperf. modùlīrāh, prid. r. modulírao, prid. t. modùlīrān〉 izvesti/izvoditi modulaciju