im. ž. 〈G naprednjàkinjē; mn. N naprednjàkinje, G naprednjàkīnjā〉 žena koja je nositeljica naprednih ideja; ant. natražnjakinja

im. s. 〈G nàpredovānja〉 1. proces u kojemu tko ili što napreduje; ant. nazadovanje 2. dosezanje višega stupnja u razvoju 3. kretanje ili pomicanje naprijed 4. osvajanje neprijateljskoga područja u ratu ili bitci

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpredujēm, 3. l. mn. nàpredujū, imp. nàpredūj, aor. nàpredovah, imperf. nàpredovāh, prid. r. nàpredovao〉 1. doći/dolaziti na bolji, viši položaj ili u više zvanje [Polako je napredovao na poslu.]; ant. nazadovati 2. postići/postizati uspjeh ili napredak u kakvoj djelatnosti [~ u znanosti; ~ u školi; ~ u životu]; ant. nazadovati 3. dosegnuti/dosezati viši stupanj u razvoju [Djeca napreduju.] 4. 〈nesvrš.〉 kretati se ili pomicati se naprijed [Napredovali smo 10 km na sat.] 5. 〈nesvrš.〉 osvajati neprijateljsko područje u ratu ili bitci [Turci napreduju.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàprēgnēm, 3. l. mn. nàprēgnū, imp. naprégni, aor. naprégnuh, prid. r. naprégnuo, prid. t. nàprēgnūt〉 1. učiniti što napetim [~ žicu]; sin. napeti, nategnuti, zategnuti; ant. olabaviti, opustiti, popustiti 2. pren. a. pokušati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. napeti b. povećati što do krajnjih granica [~ državni proračun] • naprégnuti se 〈povr.〉 uložiti velik napor da se što ostvari [Napregnuti se do krajnjih granica.]; sin. napeti se v. pod napeti; ant. opustiti se v. pod opustiti; vidski parnjak: naprezati

im. ž. 〈G nàprēgnūtosti, I nàprēgnūtošću/nàprēgnūtosti〉 1. svojstvo onoga što je napeto [~ žice] 2. svojstvo onoga što je iskorišteno u punome opsegu [~ svih osjetila] 3. svojstvo onoga što je povećano do krajnjih granica [~ državnoga proračuna]

im. s. 〈G naprézānja〉 1. činjenje čega napetim; sin. napinjanje, natezanje, zatezanje; ant. opuštanje, otpuštanje, popuštanje 2. pren. a. nastojanje da se što iskoristi u punome opsegu; sin. napinjanje b. iskorištavanje ili povećavanje čega do krajnjih granica 3. ulaganje velikoga napora da se što ostvari; sin. napinjanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàprēžēm, 3. l. mn. nàprēžū, imp. napréži, aor. naprézah, imperf. nàprēzāh, prid. r. naprézao, prid. t. nàprēzān〉 1. činiti što napetim [~ žicu]; sin. napinjati, natezati, zatezati; ant. labaviti, opuštati, otpuštati, popuštati 2. pren. a. pokušavati iskoristiti što u punome opsegu [~ sva osjetila; ~ svoje umne sposobnosti; ~ uši]; sin. napinjati pren. b. povećavati što do krajnjih granica [~ državni proračun] • naprézati se 〈povr.〉 ulagati velik napor da se što ostvari [~ se do krajnjih granica]; sin. napinjati se v. pod napinjati; ant. opuštati se v. pod opuštati; vidski parnjak: napregnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàprīčām, 3. l. mn. napríčajū, imp. nàprīčāj, aor. napríčah, prid. r. napríčao, prid. t. nàprīčān〉 1. usmeno iznijeti obilje sadržaja [~ unucima mnogo priča]; sin. napripovijedati 2. izgovoriti ono što je očito izmišljeno, lažno ili nevjerojatno [Napričao mi je štošta o svojemu životu.]; sin. napripovijedati • napríčati se 〈povr.〉 razg. v. napripovijedati se pod napripovijedati

pril. 1. u smjeru kretanja [Idite ~ i skrenite lijevo.]; ant. natrag 2. pren. u budućnost, prema budućnosti [gledati ~]; ant. natrag pren. 3. a. poziv da se uđe u prostoriju, odgovor na kucanje na vratima [Naprijed!] b. poziv i bodrenje da se nastavi kao do toga trenutka [Naprijed naši!]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. napripòvijēdām, 3. l. mn. napripovijédajū, imp. napripòvijēdāj, aor. napripovijédah, prid. r. napripovijédao, prid. t. napripòvijēdān〉 1. usmeno iznijeti obilje sadržaja [~ unucima mnogo priča]; sin. napričati 2. izgovoriti ono što je očito izmišljeno, lažno ili nevjerojatno [Napripovijedao mi je štošta o svojemu životu.]; sin. napričati • napripovijédati se 〈povr.〉 mnogo i dugo pripovijedati, zasititi se pripovijedanja [~ se u autobusu]; sin. napričati se razg. v. pod napričati

pril. → jednostavno

pril. izriče da je što suprotno, upravo obratno [To je, ~, bolje.]

im. m. 〈G nàprstka; mn. N nàprstci, G nàprstākā〉 kovinska navlaka za prst kojom se pritišće igla pri šivanju; sin. napršnjak

im. m. 〈G nàpršnjāka; mn. N nàpršnjāci, G nàpršnjākā〉 usp. naprstak

im. ž. 〈G napr̀tnjačē; mn. N napr̀tnjače, G napr̀tnjāčā〉 torba koja se nosi na leđima [planinarska ~]; sin. ranac razg., ( ruksak, uprtnjača)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpucām, 3. l. mn. nàpucajū, imp. nàpucāj, aor. nàpucah, prid. r. nàpucao, prid. t. nàpucān〉 pucajući izbaciti [~ loptu]

im. ž. 〈G nàpūčenosti, I nàpūčenošću/nàpūčenosti〉 svojstvo onoga što je napučeno [slaba ~ planinskih područja]; sin. naseljenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpūčīm, 3. l. mn. nàpūčē, imp. napúči, aor. napúčih, prid. r. napúčio, prid. t. nàpūčen〉 1. seleći dovesti velik broj ljudi da trajno živi na određenome mjestu [~ gradove; ~ kraj] 2. pren. nalaziti se na kojemu prostoru u velikome broju [Zvijezde napučuju svemir.]

im. ž. 〈G nàpūćenosti, I nàpūćenošću/nàpūćenosti〉 svojstvo onoga što je napućeno

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpuknēm, 3. l. mn. nàpuknū, imp. nàpukni, aor. nàpukoh, prid. r. nàpukao, prid. t. nàpuknūt〉 v. napuknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpūćīm, 3. l. mn. nàpūćē, imp. napúći, aor. napúćih, prid. r. napúćio, prid. t. nàpūćen〉 izbočiti, istaknuti naprijed (o usnama)

im. m. 〈G napuhánca, V nȁpuhānče; mn. N napuhánca, G napùhānācā〉 razg. umišljen muškarac; sin. napuhanko razg.

prid. 〈G napuhánčeva; ž. napuhánčeva, s. napuhánčevo〉 koji pripada napuhanku; sin. napuhankov razg.

im. ž. 〈G napùhānkē, DL napùhānki; mn. N napùhānke, G napùhānkā/napùhānkī〉 razg. umišljena žena

im. m. 〈G napuhánka, V nȁpuhānko; mn. N napuhánci, G napùhānākā〉 razg. usp. napuhanac razg.

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napùhāvām, 3. l. mn. napuhávajū, imp. napùhāvāj, aor. napuhávah, imperf. napùhāvāh, prid. r. napuhávao, prid. t. napùhāvān〉 1. 〈prijel.〉 a. puniti što zrakom ili plinom [~ balon; ~ loptu] b. pren., razg. v. pretjerivati, preuveličavati 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 stvarati zrak u crijevima [Grahorice napuhavaju.] • napuhávati se 〈povr.〉 pren., razg. 1. postajati ispunjenim zrakom ili plinom 2. praviti se važnim, biti oholim; sin. napuhivati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napùhujēm, 3. l. mn. napùhujē, imp. napùhūj, aor. napuhívah, imperf. napùhīvāh, prid. r. napuhívao, prid. t. napùhīvān〉 usp. napuhavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpuhnēm, 3. l. mn. nàpuhnū, imp. napùhni, aor. napùhnuh, prid. r. napùhnuo, prid. t. nàpuhnūt〉 1. a. napuniti što zrakom ili plinom [~ balon; ~ loptu] b. pren., razg. v. pretjerati, preuveličati • napuhnuti se 〈povr.〉 pren., razg. 1. postati ispunjen zrakom ili plinom 2. napraviti se važnim, postati oholim

prid. 〈G nàpukla; odr. nàpuklī, G nàpuklōg(a); ž. nàpukla, s. nàpuklo〉 koji ima jednu ili više pukotina [napukla kost]; sin. (napuknut)

prid. 〈G nàpuknūta; odr. nàpuknūtī, G nàpuknūtōg(a); ž. nàpuknūta, s. nàpuknūto〉 v. napukao

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpuknēm, 3. l. mn. nàpuknū, imp. nàpukni, aor. nàpuknuh, prid. r. nàpuknuo, prid. t. nàpuknūt〉 malo ili djelomice puknuti [Prozor je napuknuo.]; sin. (napući)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpunīm, 3. l. mn. nàpunē, imp. nàpuni, aor. nàpunih, prid. r. nàpunio, prid. t. nàpunjen〉 1. učiniti što punim, dodati sadržaj u što [~ košaru jabukama; ~ gumu zrakom]; sin. ispuniti; ant. isprazniti 2. razg. v. navršiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpustīm, 3. l. mn. nàpustē, imp. napùsti, aor. napùstih, prid. r. napùstio, prid. t. nàpušten〉 otići i ne biti više s kim [~ djevojku; ~ muža]; sin. ostaviti; vidski parnjak: napuštati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpūštām, 3. l. mn. napúštajū, imp. nàpūštāj, aor. napúštah, imperf. nàpūštāh, prid. r. napúštao, prid. t. nàpūštān〉 odlaziti i ne biti više s kim [~ djevojku; ~ muža]; sin. ostavljati; vidski parnjak: napustiti

im. m. 〈G náputka; mn. N náputci, G náputākā〉 pisano objašnjenje o načinu uporabe ili o tome kako što treba napraviti [~ za uzimanje lijeka; ~ za sastavljanje namještaja; ~ za upis u školu]; sin. uputa

im. m. 〈G nȃra, L náru, I nȃrom/nȃrem; mn. N nȁrovi/nȃri, G nȁrōvā/nárā〉 v. šipak

im. ž. 〈G narácijē〉 v. pripovijedanje

prid. 〈G narácījskōg(a); ž. narácījskā, s. narácījskō〉 v. pripovjedni

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàrādīm se, 3. l. mn. nàrādē se, imp. narádi se, aor. narádih se, prid. r. narádio se〉 zasititi se rada, umoriti se radeći [~ u polju]

im. m. 〈G nàrāmka; mn. N nàrāmci, G nàramākā〉 teret složen za nošenje u ruci ili na ramenu [~ drva; nositi ~ granja]

im. ž. 〈G nàramenicē; mn. N nàramenice, G nàramenīcā〉 vrpca koja ide preko ramena i pridržava odjeću

im. ž. 〈G nàrānčē; mn. N nàrānče, G nàranāčā/nàrānčā/nàrānčī〉 bot. 1. vazdazelena suptropska voćka okrugla slatkokisela ploda 2. okrugao mesnat slatkokiseo narančast plod istoimene voćke

im. ž. 〈G narančádē; mn. N narančáde, G narančádā〉 osvježavajuće piće od narančina soka

prid. 〈G nàrānčasta; odr. nàrānčastī, G nàrānčastōg(a); ž. nàrānčasta, s. nàrānčasto; komp. narančàstijī〉 1. koji je boje naranče, mrkve ili marelice 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja naranče, mrkve ili marelice [Više volim narančasto nego crveno.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. narástem, 3. l. mn. narástū, imp. narásti, aor. narástoh, prid. r. nàrāstao〉 1. rastući postati višim ili dužim [Drvo će ~.; Brada će ponovno ~.] 2. povećati razinu vodostaja [Rijeka je narasla.]; sin. nabujati 3. 〈3. l.〉 postati višim [Temperatura je narasla.; Voda je narasla.]; sin. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti, popeti se pren., povisiti se v. pod povisiti, porasti; ant. sniziti se v. pod sniziti, spustiti se v. pod spustiti 4. pren. postati većim ili postupno dobivati veću vrijednost [Dug je narastao.; Plaće su narasle.]; sin. povećati se v. pod povećati; ant. pasti pren., popeti se pren., smanjiti se v. pod smanjiti

im. m. 〈G nȁraštāja; mn. N nȁraštāji, G nȁraštājā〉 svi pripadnici neke zajednice koji su iste ili slične dobi; sin. (generacija, pokoljenje)

prid. 〈G nȁraštājnōg(a); ž. nȁraštājnā, s. nȁraštājnō〉 koji se odnosi na naraštaj; sin. (generacijski)

im. ž. 〈G náravi; mn. N náravi, G náravī〉 način ponašanja i reagiranja na vanjske i unutrašnje podražaje svojstven pojedincu; sin. (ćud), temperament