im. ž. 〈G pàlačē; mn. N pàlače, G pȁlāčā〉 1. velika bogato uređena zgrada okružena perivojem, obično mjesto u kojemu živi vladar ili velikaš [vlastelinska ~]; sin. dvor, dvorac 2. velika, raskošno uređena građevina u kojoj je smještena koja javna ustanova [~ pravde]

im. ž. 〈G palačínkē, DL palačínki; mn. N palačínke, G palàčīnkā/palàčīnkī〉 slastica od smjese brašna, jaja i mlijeka koja se peče u tavi i nadijeva pekmezom, sirom, orasima i sl.

im. ž. 〈G palàmīdē; mn. N palàmīde, G palàmīdā〉 veća modra morska riba s crnim prugama cijenjena mesa

im. m. 〈G palatála; mn. N palatáli, G palatálā〉 v. nepčanik

im. ž. 〈G palatalizácijē; mn. N palatalizácije, G palatalizácījā〉 gram. glasovna promjena u kojoj se nepalatalni suglasnici k, g, h, c zamjenjuju palatalnima č, ž, š ispred e i i

prid. 〈G palàtālnōg(a); ž. palàtālnā, s. palàtālnō〉 v. nepčani

im. m. 〈G pàlčića; mn. N pàlčići, G pȁlčīćā〉 1. um. mali palac 2. zool. mala ptica pjevica kratka repa i oštra kljuna

im. ž. 〈G pàlēntē〉 jelo od kuhane kukuruzne krupice [~ s mlijekom]; sin. žganci

im. m. 〈G pȁleocēna〉 geol. prvo razdoblje tercijara

im. m. 〈G paleògrafa; mn. N paleògrafi, G paleògrāfā〉 stručnjak koji se bavi paleografijom

im. ž. 〈G paleogràfijē〉 znanost koja se bavi proučavanjem pisma starih rukopisa

prid. 〈G paleògrafskōg(a); ž. paleògrafskā, s. paleògrafskō〉 koji se odnosi na paleografe i paleografiju

im. m. 〈G paleolìtika〉 geol. starije kameno doba

im. m. 〈G paleontòloga, V paleontòlože; mn. N paleontòlozi, G paleontòlōgā〉 stručnjak koji se bavi paleontologijom

im. ž. 〈G paleontològijē〉 znanost koja proučava okamine, fosile

prid. 〈G paleontòloškōg(a); ž. paleontòloškā, s. paleontòloškō〉 koji se odnosi na paleontologiju

im. m. 〈G paleozòika〉 geol. druga era u geološkome razvoju Zemlje koja se dijeli na šest razdoblja: kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm

im. ž. 〈G pȁlicē; mn. N pȁlice, G pȁlīcā〉 izduženi štap, obično drveni, kovinski ili plastični, koji služi za igru i sport [bejzbolska ~; golfska ~; hokejska ~] ◇ igraća ~ ručica za upravljanje pokazivačem miša

im. m. ž. 〈G pàlikućē; mn. N pàlikuće, G pàlikūćā〉 1. osoba koja pali tuđe kuće [taj ~; ti palikuće] 2. žena koja pali tuđe kuće [ta ~; te palikuće]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȃlīm, 3. l. mn. pȃlē, imp. páli, aor. pálih, imperf. pȃljāh, prid. r. pálio, prid. t. pȃljen〉 1. činiti da počne gorjeti (o vatri); sin. ložiti; ant. gasiti 2. stavljati ono što može gorjeti u za to namijenjen prostor i tako održavati vatru [~ peć]; sin. ložiti; ant. gasiti 3. uništavati što vatrom i plamenom [~ korov; ~ sijeno; ~ šumu] 4. pokretati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvarati dotok energije ili stavljati što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. uključivati; ant. gasiti, isključivati ♦ žariti i ~, usp. žariti

im. ž. 〈G pȃlmē; mn. N pȃlme, G pȃlmā/pȃlmī〉 bot. jednosupnica, često visoko tropsko ili suptropsko drvo bez grana s lišćem koje čini krošnju u obliku lepeze ili dugačkih pera ◇ kokosova ~ visoka tropska palma velika okrugla smeđega ploda; sin. kokos

prid. 〈G pȃlmina; ž. pȃlmina, s. pȃlmino〉 1. koji pripada palmi [~ list] 2. koji se dobiva od palme [~ vosak; palmino ulje] 3. koji se odnosi na palme [palmina šuma]

im. m. 〈G palmitína〉 kem. ester glicerola i palmitinske kiseline, smola palmina drva

prid. 〈G palmìtīnskōg(a); ž. palmìtīnskā, s. palmìtīnskō〉 koji se odnosi na palmitin

im. ž. 〈G pàlubē; mn. N pàlube, G pȁlūbā〉 vodoravna pregrada u trupu broda

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. palùcām, 3. l. mn. palùcajū, imp. palùcāj, aor. palùcah, imperf. palùcāh, prid. r. palùcao〉 1. izbacivati i uvlačiti (o jeziku) [Zmija paluca.] 2. pren. svijetliti ili treperiti na mahove, prigušeno svijetliti [Svijeća paluca.]

im. ž. 〈G pàljbē; mn. N pàljbe, G páljbā/pàljbī〉 vojn. uzastopno pucanje iz vatrenoga oružja [počasna ~; topovska ~] ♦ otvoriti paljbu (vatru) na koga, na što napasti koga, što oštrim riječima, žestoko kritizirati koga, što, vikati na koga

im. ž. 〈G pȃljenicē; mn. N pȃljenice, G pȃljenīcā〉 hist. žrtva koja se spaljuje u čast božanstvu

im. s. 〈G páljēnja〉 1. činjenje da počne gorjeti (o vatri); sin. loženje; ant. gašenje 2. stavljanje goriva u za to namijenjen prostor i održavanje vatre; sin. loženje; ant. gašenje 3. uništavanje čega vatrom i plamenom 4. pokretanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvaranje dotoka energije ili stavljanje čega u pogon; sin. uključivanje; ant. gašenje, isključivanje ♦ imati sporo (kasno) ~ teško shvaćati, sporo zaključivati, ne razumjeti od prve

im. m. 〈G paljétka; mn. N paljétci, G pàljētākā〉 plod koji zaostane na polju nakon žetve ili u vinogradu nakon berbe [skupljati paljetke]; sin. pabirak

im. s. 〈G pàljetkovānja〉 1. kupljenje paljetaka, kupljenje onoga što ostane poslije žetve ili berbe 2. poet. skupljanje pomalo s različitih strana; sin. pabirčenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pàljetkujēm, 3. l. mn. pàljetkujū, imp. pàljetkūj, aor. pàljetkovah, imperf. pàljetkovāh, prid. r. pàljetkovao, prid. t. pàljetkovān〉 1. kupiti paljetke, kupiti ono što ostane poslije žetve ili berbe [~ klasje] 2. poet. skupljati pomalo s različitih strana; sin. pabirčiti

im. ž. 〈G pàljevinē〉 ono što gori ili je izgorjelo [miris paljevine]

im. s. 〈G pȃmćēnja; mn. N pȃmćēnja, G pȃmćēnjā〉 1. prihvaćanje i zadržavanje novih sadržaja ili spoznaja [loše ~]; sin. (memorija) 2. postojanje predodžba o kome ili čemu iz prošlosti ♦ usjeklo se (urezalo se) u ~ (pamet) komu što, usp. pamet

im. ž. 〈G pȁmēti, L paméti, I pȁmēću/pȁmēti〉 sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje ♦ biti kratke pameti biti umno ograničenim, sporo misliti; biti pri 〈zdravoj〉 pameti biti normalnim (uravnoteženim), biti duševno zdravim; doći 〈k〉 pameti postati razumnim, opametiti se; dovesti (prizivati i sl.) 〈k〉 pameti koga pomoći komu da se ponaša pametnije (razumnije); imati na pameti (umu) koga, što misliti o kome, o čemu, ne zaboraviti na koga, na što; imati više sreće nego pameti, usp. sreća; izgubiti ~ (razum) poludjeti; izgubiti ~ (razum) za kim potpuno se zaljubiti u koga; kao da je popio (posisao) svu ~ svijeta kao da je postao najpametnijim; naučiti koga pameti navesti koga da se razumno ponaša, urazumiti koga; palo je (pada) na ~ (um) komu što prisjetio se (prisjeća se) koga, čega, pomislio je (pomišlja) na koga, što; ~ u glavu opameti se; budi razumnim; pomutila se ~ komu poludio je, ostao je bez moći rasuđivanja; prosipati (prodavati) ~ praviti se pametnim; soliti komu ~ nepotrebno poučavati koga, nametati komu svoja stajališta; 〈to je〉 da ti ~ (mozak) stane neshvatljivo (nerazumljivo) je, 〈to je〉 da ne povjeruješ; 〈to je〉 izvan 〈svake〉 pameti 〈to je〉 neshvatljivo (nerazumljivo, neprihvatljivo); usjeklo se (urezalo se) u ~ (pamćenje) komu što dobro je upamtio tko što, ne može izbrisati tko što iz sjećanja; zavrtjeti komu ~ osvojiti koga, zavesti koga

prid. 〈G pȁmetna; odr. pȁmetnī, G pȁmetnōg(a); ž. pȁmetna, s. pȁmetno; komp. pamètnijī〉 1. koji ima dobru moć prosuđivanja, koji brzo shvaća i mnogo zna [~ učenik] 2. koji odražava čiju dobru moć prosuđivanja, brzo shvaćanje ili veliko znanje [~ zaključak]

pril. 〈komp. pamètnijē〉 tako da odražava čiju dobru moć prosuđivanja, brzo shvaćanje ili veliko znanje [~ zaključiti]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁmetujēm, 3. l. mn. pȁmetujū, imp. pȁmetūj, aor. pȁmetovah, imperf. pȁmetovāh, prid. r. pȁmetovao〉 praviti se pametnim; sin. mudrovati

im. ž. 〈G pȃmpē; mn. N pȃmpe, G pȃmpā/pȃmpī〉 zem. niska i prostrana travnata ravnica u Južnoj Americi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȃmtīm, 3. l. mn. pȃmtē, imp. pȃmti, aor. pȃmtih, imperf. pȃmtijāh/pȃmćāh, prid. r. pȃmtio, prid. t. pȃmćen〉 1. usvajati i zadržavati u svijesti nove sadržaje ili spoznaje [~ čije riječi; ~ melodiju]; sin. (memorirati); ant. zaboravljati 2. imati u svijesti predodžbu o kome ili čemu iz prošlosti [~ dane djetinjstva]; sin. sjećati se

im. m. 〈G pàmtivijēka〉 v. davnina, starina ♦ od pamtivijeka odavno, od davnina, oduvijek

prid. 〈G pàmučna; odr. pàmučnī, G pàmučnōg(a); ž. pàmučna, s. pàmučno〉 koji je od pamuka [pamučna haljina]

prid. 〈G pàmučnōg(a); ž. pàmučnā, s. pàmučnō〉 koji se odnosi na pamuk [pamučno sjeme]

im. m. 〈G pàmuka〉 1. bot. jednogodišnja tropska grmolika industrijska biljka s plodom koji se sastoji od sjemenka ovijenih mekim bijelim vlaknom 2. malo bijelo vlakno istoimene biljke 3. tkanina koja se dobiva od vlakna istoimene biljke

im. m. 〈G pándē; mn. N pánde, G pándā/pándī〉 sisavac iz porodice medvjeda bijelo-crna krzna koji se hrani bambusom [mali ~; veliki ~]

im. ž. 〈G pandèmijē; mn. N pandèmije, G pandèmījā〉 med. epidemija općih, svjetskih razmjera

im. ž. 〈G pàndžē; mn. N pàndže, G pándžā/pàndžī〉 zool. svinuta rožnata izraslina na prstima vodozemaca, gmazova, ptica i mnogih sisavaca; sin. (kandža) ♦ biti (naći se) u čijim pandžama (kandžama) biti (naći se) u čijoj vlasti, postati potpuno ovisnim o kome

im. m. 〈G pangermanìzma〉 pov. politički pokret nastao u Njemačkoj u 19. stoljeću s ciljem ujedinjavanja svih Nijemaca u jednu državu