pàničan

prid. 〈G pànična; odr. pàničnī, G pàničnōg(a); ž. pànična, s. pànično〉 koji je prožet panikom [~ strah]

pànika

im. ž. 〈G pànikē, DL pànici〉 stanje nekontroliranoga straha

panírānje

im. s. 〈G panírānja〉 stavljanje komada mesa ili povrća u brašno, jaja i krušne mrvice i njegovo pripremanje za prženje; sin. pohanje

panírati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pànīrām, 3. l. mn. panírajū, imp. pànīrāj, aor. panírah, imperf. pànīrāh, prid. r. panírao, prid. t. pànīrān〉 staviti/stavljati komad mesa ili povrća u brašno, jaja i krušne mrvice i tako pripremiti za prženje; sin. pohati

pànō

im. m. 〈G panòa; mn. N panòi, G panóā〉 veća, obično privremeno postavljena površina koja se može prenositi, ploča koja služi za izlaganje čega ili kao pregrada [reklamni ~]

pantéra

im. ž. 〈G pantérē; mn. N pantére, G pantérā〉 zool. 1. 〈mn.〉 rod životinja iz porodice mačaka, glasaju se rikom, pripadaju mu tigar, lav, leopard i jaguar 2. pripadnik istoimenoga roda ◇ crna ~ leopard ili katkad jaguar crnoga krzna

pȃnj

im. m. 〈G pánja; mn. N pánjevi, G pánjēvā〉 1. dio drveta koji ostaje uz korijen kad se stablo piljenjem sruši 2. komad debla koji služi za različitu svrhu [mesarski ~; ~ za cijepanje drva]

pȃpa

im. m. 〈G pȃpē; mn. N pȃpe, G pȃpā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov rimskoga biskupa i vrhovnoga poglavara Katoličke Crkve 2. osoba s istoimenim naslovom; sin. Sveti Otac v. pod otac

papàgāj

im. m. → papiga

pápak

im. m. 〈G pápka; mn. N pápci, G pȃpākā〉 zool. 1. rožnata zaštitna izraslina koja pokriva vrhove prsta papkara 2. prst u papkara

pàpar

im. m. 〈G pàpra, I pàprom〉 bot. 1. tropska biljka povijuša srcolikih listova i cvjetova združenih u klas 2. sitan plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin [bijeli ~; crni ~; mljeveni ~; ~ u zrnu]

pȁpati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁpām, 3. l. mn. pȁpajū, imp. pȁpāj, aor. pȁpah, imperf. pȁpāh, prid. r. pȁpao, prid. t. pȁpān〉 hip., razg. v. jesti

pàpiga

im. ž. 〈G pàpigē, DL pàpigi; mn. N pàpige, G pȁpīgā〉 zool. ptica šarena perja i svinuta kljuna koja može oponašati ljudski glas ♦ ponavljati kao ~ ponavljati isto bez razumijevanja

papìlōm

im. m. 〈G papilóma; mn. N papilómi, G papilómā〉 med. dobroćudni tumor kože i sluznica

pȃpīnskī

prid. 〈G pȃpīnskōg(a); ž. pȃpīnskā, s. pȃpīnskō〉 koji se odnosi na papu; sin. apostolski

pàpīr

im. m. 〈G papíra, I papírom; mn. N papíri, G papírā〉 1. 〈jd.〉 gradivo koje se dobiva od drva, tkanine i sl. 2. tanak list od istoimenoga gradiva po kojemu se piše, crta, na kojemu se što tiska ili kojim se što zamata, briše i sl. [~ za pisanje; novinski ~; toaletni ~] 3. razg. isprava ili dokument [osobni papiri] ◇ biblijski ~ papir koji je iznimno fin i tanak; lakmusov ~ kem. papirnata vrpca natopljena lakmusovom otopinom koja služi kao indikator [crveni lakmusov ~; plavi lakmusov ~]; sin. (lakmus-papir); ukrasni ~ papir za umatanje darova; vrijednosni ~ dokument koji ima određenu novčanu vrijednost; sin. vrijednosnica ♦ baciti (staviti) što na ~ zapisati što, pribilježiti što

papìrnat

prid. 〈G papìrnata; odr. papìrnatī, G papìrnatōg(a); ž. papìrnata, s. papìrnato〉 koji je napravljen od papira [~ omot; papirnata kutija]

pàpīrnī

prid. 〈G pàpīrnōg(a); ž. pàpīrnā, s. pàpīrnō〉 koji se odnosi na papir [~ otpad]

papírnica

im. ž. 〈G papírnicē; mn. N papírnice, G papírnīcā〉 prodavaonica papira i papirnate robe

pàpirus

im. m. 〈G pàpirusa; mn. N pàpirusi, G pàpirūsā〉 1. bot. tropska močvarna biljka 2. tanki listovi dobiveni od istoimene biljke, obično služe za pisanje ili crtanje

pȁpkār

im. m. 〈G pȁpkāra, I pȁpkārom/pȁpkārem; mn. N pȁpkāri, G pȁpkārā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina plodvaša koji imaju rožnatu zaštitnu izraslinu koja im pokriva vrhove prsta 2. pripadnik istoimene skupine

pȁpkārskī

prid. 〈G pȁpkārskōg(a); ž. pȁpkārskā, s. pȁpkārskō〉 koji se odnosi na papkare

pȁprāt

im. ž. 〈G pȁprāti, I pȁprāću/pȁprāti; mn. N pȁprāti, G pȁprātī〉 bot. 1. 〈mn.〉 razred vazdazelenih niskih grmolikih biljaka koje rastu iz kratke ili pužuće podzemne stabljike, imaju guste velike perasto razdijeljene listove bez cvijeta i ploda 2. pripadnik istoimenoga razreda [vodena ~]

papràtnjača

im. ž. 〈G papràtnjačē; mn. N papràtnjače, G papràtnjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina nižih stablašica koje imaju pravi korijen, provodne žile, stabljiku i list, čine ih paprati, preslice i crvotočine 2. pripadnica istoimene skupine

pàprika

im. ž. 〈G pàprikē, DL pàprici; mn. N pàprike, G pȁprīkā〉 bot. 1. jednogodišnja povrtna biljka uspravne razgranate stabljike s mnogo listova i sitnim bijelim, žućkastim ili tamnoljubičastim cvjetovima 2. jestivi mesnati šuplji višesjemeni plod istoimene biljke, slatkasta ili ljuta okusa [crvena ~; zelena ~; kisela ~] ◇ crvena ~ začin koji se dobiva od sasušenih crvenih plodova istoimene biljke ♦ crven kao ~ crven u licu od ljutnje ili uzbuđenja; pocrvenjeti kao ~ jako pocrvenjeti u licu od ljutnje ili uzbuđenja

pàpuča

im. ž. 〈G pàpučē; mn. N pàpuče, G pȁpūčā〉 1. 〈mn.〉 obuća koja se nosi po kući [obuti papuče; izuti papuče] 2. jedan komad istoimene obuće 3. istaknuti dio na donjemu dijelu vrata vlaka, tramvaja ili automobila na koji se staje kad se ulazi u vozilo ♦ biti (živjeti) pod 〈čijom〉 papučom biti u podređenome položaju, biti pokoran; držati koga pod papučom držati koga u podređenome položaju

pàpučica

im. ž. 〈G pàpučicē; mn. N pàpučice, G pàpučīcā〉 1. um. mala papuča 2. usp. pedala 3. zool. praživotinja, mikroorganizam iz koljena trepetljikaša koji oblikom tijela podsjeća na papuču

pȃr

im. m. 〈G pȃra, L páru, I pȃrom/pȃrem; mn. N pȁrovi, G pȁrōvā〉 1. dva predmeta koji čine uporabnu cjelinu [~ cipela; ~ rukavica] 2. dvije životinje koje zajedno rade [~ volova] 3. zajednica mužjaka i ženke [~ golubova; ~ kunića] 4. dvije osobe koje su obično zajedno, rade zajedno ili čine zajednicu [bračni ~; ljubavni ~] ♦ nema para komu, čemu nitko (ništa) se ne može usporediti s kim, s čim

pȃr

pril. razg. označuje malu količinu ili mjeru [~ godina; ~ kilograma]

pàra

im. ž. 〈G pàrē; mn. N pàre, G párā〉 1. sitan novac, obično stoti dio jedinice nekoga novca 2. 〈mn.〉 žarg. v. novac ♦ biti bez prebijene pare biti bez novca, nemati sredstava za život; do posljednje pare [potrošiti, dati itd.] sav novac [potrošiti, dati itd.]; ležati (spavati) na parama (novcu), usp. novac; ne vrijedi ni prebijene pare (pet para) ništa ne vrijedi; plivati (valjati se) u parama (novcu i sl.), usp. novac

pȁra

im. ž. 〈G pȁrē〉 fiz. plinovito stanje u koje prelazi čvrsta ili tekuća tvar pri zagrijavanju [vodena ~] ♦ pod parom pripit, u pripitome stanju; punom parom [raditi i sl.] svom snagom [raditi i sl.]

paràbola

im. ž. 〈G paràbolē; mn. N paràbole, G paràbōlā〉 1. knjiž. a. 〈jd.〉 prozna književna vrsta moralnoga ili poučnoga sadržaja koja se temelje na usporedbi jednoga događaja s već poznatim ili istinitim događajem; sin. prispodoba b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [sedam Isusovih parabola]; sin. prispodoba 2. mat. krivulja kojoj su točke jednako udaljene od određene točke i određenoga pravca

paráda

im. ž. 〈G parádē; mn. N paráde, G parádā〉 svečana povorka [sudjelovati na paradi; gledati paradu]

pàrādnī

prid. 〈G pàrādnōg(a); ž. pàrādnā, s. pàrādnō〉 koji se odnosi na paradu

paràdoks

im. m. 〈G paràdoksa; mn. N paràdoksi, G paràdōksā〉 oblik zaključivanja u kojemu nijedan zaključak nije valjan jer su dijelovi zaključka međusobno proturječni

pȁradoksālan

prid. 〈G pȁradoksālna; odr. pȁradoksālnī, G pȁradoksālnōg(a); ž. pȁradoksālna, s. pȁradoksālno〉 koji uključuje suprotnost i proturječje [paradoksalna tvrdnja]

paradoksálnōst

im. ž. 〈G paradoksálnosti, I paradoksálnošću/paradoksálnosti〉 svojstvo onoga što je paradoksalno

paràfīn

im. m. 〈G parafína〉 kem. čvrsta bijela smjesa krutih alkana slična vosku koja se dobiva preradbom nafte i mrkoga ugljena, a upotrebljava se za izradbu svijeća, maziva i voštanoga papira

paràfīnskī

prid. 〈G paràfīnskōg(a); ž. paràfīnskā, s. paràfīnskō〉 koji se odnosi na parafin

paralèla

im. ž. 〈G paralèlē; mn. N paralèle, G paralélā〉 1. mat. pravac koji je usporedan s kojim drugim pravcem, koji se s njim nikad ne siječe; sin. (usporednica) 2. zem. zamišljena kružnica koja okružuje Zemlju usporedno s polutnikom; sin. usporednica zem. 3. v. usporedba

pȁralēlan

prid. 〈G pȁralēlna; odr. pȁralēlnī, G pȁralēlnōg(a); ž. pȁralēlna, s. pȁralēlno〉 1. v. usporedan 2. mat. koji se nikad ne siječe; sin. usporedan

paralelògram

im. m. 〈G paralelògrama; mn. N paralelògrami, G paralelògrāmā〉 mat. četverokut kojemu su nasuprotne stranice usporedne

paralíza

im. ž. 〈G paralízē; mn. N paralíze, G paralízā〉 med. potpuna uzetost mišića zbog oštećenja živca, mozga ili moždine [dječja ~]

pȁrametar

im. m. 〈G pȁrametra, I pȁrametrom; mn. N pȁrametri, G pȁrametārā〉 veličina ili mjerilo prema kojemu se što mjeri ili određuje

pȃran

prid. 〈G pȃrna; odr. pȃrnī, G pȃrnōg(a); ž. pȃrna, s. pȃrno〉 1. koji se pojavljuje u paru [parni kraci; parni kromosomi; parni organ] 2. koji je djeljiv s brojem dva [parni broj]; ant. neparan

paràngāl

im. m. 〈G parangála; mn. N parangáli, G parangálā〉 naprava za hvatanje riba u obliku dugačke niti na koju su u razmacima privezane udice

paranòja

im. ž. 〈G paranòjē〉 med. psihička bolest pri kojoj bolesnik misli da ga svi progone

parasimpàtikus

im. m. 〈G parasimpàtikusa; mn. N parasimpàtikusi, G parasimpàtikūsā〉 anat. dio vegetativnoga živčanog sustava koji djeluje na tijelo u stanju mirovanja i spavanja; ant. simpatikus

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga