im. ž. 〈G pȍkrētnosti, I pȍkrētnošću/pȍkrētnosti〉 osobina onoga koji je pokretan; sin. (mobilnost); ant. nepokretnost

im. s. 〈G pokríća〉 1. sredstva za podmirenje kakve financijske obveze [ček bez pokrića] 2. stvarna podloga čega, činjenice koje što dokazuju [tvrdnja bez pokrića]

zb. im. s. 〈G pòkrīlja; mn. N pòkrīlja, G pòkrīljā〉 zool. gornji par tvrdih krila koja štite donji par letnih krila u kornjaša i ravnokrilaca

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍkrijēm, 3. l. mn. pȍkrijū, imp. pòkrīj, aor. pòkrih, prid. r. pòkrio, prid. t. pokrìven〉 1. staviti što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. prekriti; ant. raskriti 2. 〈pokriti〉 a. pren., sp. postaviti kakvu zaštitu [~ igrača u navali] b. pren. osigurati dovoljno novca [~ troškove školovanja] c. u gustome se sloju rasprostrijeti po čemu [Snijeg je pokrio polja]; sin. prekriti; vidski parnjak: pokrivati ( se)

im. m. 〈G pokriváča, V pȍkrivāču; mn. N pokriváči, G pokriváčā〉 1. dio posteljine kojim se tko ili što pokriva [ljetni ~] 2. ono čime je što pokriveno [biljni ~; snježni ~] 3. obrtnik koji postavlja pokrov ♦ pružiti se prema pokrivaču živjeti u skladu sa svojim mogućnostima

im. ž. 〈G pokrivàčicē; mn. N pòkrivačice, G pokrivàčīcā〉 obrtnica koja postavlja pokrov

prid. 〈G pokrivàčičina; ž. pokrivàčičina, s. pokrivàčičino〉 koji pripada pokrivačici

im. s. 〈G pokrívala; mn. N pokrívala, G pokrívālā〉 predmet kojim se što pokriva [~ za glavu]

im. s. 〈G pokrívānja〉 1. stavljanje čega preko koga ili čega; sin. prekrivanje; ant. otkrivanje 2. a. pren. postavljanje kakve zaštite b. pren. osiguravanje dovoljno novca c. rasprostiranje po čemu u gustome sloju; sin. prekrivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkrīvām, 3. l. mn. pokrívajū, imp. pòkrīvāj, aor. pokrívah, imperf. pòkrīvāh, prid. r. pokrívao, prid. t. pòkrīvān〉 1. stavljati što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. prekrivati; ant. raskrivati 2. 〈pokrívati〉 a. pren., sp. postavljati kakvu zaštitu [~ igrača u navali] b. pren. osiguravati dovoljno novca [~ troškove školovanja] c. u gustome se sloju rasprostirati po čemu [Snijeg pokriva polja.]; sin. prekrivati; vidski parnjak: pokriti ( se)

im. m. 〈G pòkrova; mn. N pòkrovi, G pȍkrōvā〉 1. ono što pokriva što, što se omotava oko čega, što se nalazi iznad čega 2. grad. završni sloj na ravnoj krovnoj konstrukciji ili na kosim stranama krovne konstrukcije ◇ biljni ~ bot. sve biljke koje pokrivaju površinu Zemlje; mrtvački ~ pokrivač kojim se pokriva pokojnikovo tijelo

im. m. 〈G pokròvitelja; mn. N pokròvitelji, G pokròvitēljā〉 tvrtka ili osoba koja financijski pomaže održavanje određenih priredaba ili djelatnosti [~ svjetskoga prvenstva]; sin. (sponzor)

im. ž. 〈G pokrovitèljicē; mn. N pokrovitèljice, G pokrovitèljīcā〉 žena koja financijski pomaže održavanje određenih priredaba ili djelatnosti [~ svjetskoga prvenstva]; sin. (sponzorica)

prid. 〈G pokrovitèljičina; ž. pokrovitèljičina, s. pokrovitèljičino〉 koji pripada pokroviteljici; sin. (sponzoričin)

prid. 〈G pokrovitèljskōg(a); ž. pokrovitèljskā, s. pokrovitèljskō〉 1. koji se odnosi na pokrovitelje i pokroviteljstvo [~ ugovor]; sin. (sponzorski) 2. koji koga štiti [~ odnos]

im. s. 〈G pokrovitèljstva〉 1. potpora koju koja utjecajna osoba daje komu; sin. (protekcija) 2. pomoć koja se daje pri održavanju određenih priredaba ili djelatnosti [pod predsjednikovim pokroviteljstvom]; sin. (sponzorstvo)

prid. 〈G pòkrōvnōg(a); ž. pòkrōvnā, s. pòkrōvnō〉 koji se odnosi na pokrov [~ sloj]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkrstīm, 3. l. mn. pòkrstē, imp. pokr̀sti, aor. pokr̀stih, prid. r. pokr̀stio, prid. t. pòkršten〉 obratiti koga na kršćansku vjeru • pokr̀stiti se 〈povr.〉 postati kršćaninom, prihvatiti kršćanstvo kao vjeru; sin. (evangelizirati); vidski parnjak: pokrštavati

im. s. 〈G pokrštávānja〉 proces u kojemu se koga pokrštava ili se tko pokrštava; sin. evangelizacija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pokr̀štāvām, 3. l. mn. pokrštávajū, imp. pokr̀štāvāj, aor. pokrštávah, imperf. pokr̀štāvāh, prid. r. pokrštávao, prid. t. pokr̀štāvān〉 obraćati koga na kršćansku vjeru • pokrštávati se 〈povr.〉 postajati kršćaninom, prihvaćati kršćanstvo kao vjeru; sin. (evangelizirati); vidski parnjak: pokrstiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkucām, 3. l. mn. pòkucajū, imp. pòkucāj, aor. pòkucah, prid. r. pòkucao〉 kucajući najaviti dolazak [~ na vrata]; sin. zakucati

im. s. 〈G pòkućstva〉 kućni namještaj

im. ž. 〈G pòkudē; mn. N pòkude, G pȍkūdā〉 iskazivanje negativnoga mišljenja komu zbog kakva lošeg postupka ili ponašanja; ant. pohvala

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkupīm, 3. l. mn. pòkupē, imp. pòkupi, aor. pòkupih, prid. r. pòkupio, prid. t. pòkupljen〉 1. kupeći dignuti ili ukloniti što [~ žito s polja; ~ jabuke sa zemlje; ~ smeće ispred kuće] 2. kupeći odvojiti što od čega [~ vrhnje s mlijeka] 3. razg. povesti koga u prolazu [~ djecu iz vrtića; ~ kolegu s posla] • pòkupiti se 〈povr.〉 razg. v. otići

im. m. 〈G pòkusa; mn. N pòkusi, G pȍkūsā〉 postupak kojim se pod određenim uvjetima namjerno izazivaju neke pojave, stanja i procesi radi znanstvenoga ispitivanja [laboratorijski ~; ~ na kunićima]; sin. (eksperiment)

prid. 〈G pòkusnōg(a); ž. pòkusnā, s. pòkusnō〉 koji se odnosi na pokuse; sin. (eksperimentalni)

im. m. 〈G pȍkušāja; mn. N pȍkušāji, G pȍkušājā〉 nastojanje da se što učini, čin u kojemu se pokušava što učiniti [~ ubojstva; prvi ~ u skakanju s motkom]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkušām, 3. l. mn. pòkušajū, imp. pòkušāj, aor. pòkušah, prid. r. pòkušao〉 uložiti napor kako bi se postigao kakav cilj [~ osvojiti nogometno prvenstvo; ~ pogoditi odgovor]; sin. probati; vidski parnjak: pokušavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pokùšāvām, 3. l. mn. pokušávajū, imp. pokùšāvāj, aor. pokušávah, imperf. pokùšāvāh, prid. r. pokušávao, prid. t. pokùšāvān〉 ulagati napor kako bi se postigao kakav cilj [~ osvojiti nogometno prvenstvo; ~ pogoditi odgovor]; sin. probati; vidski parnjak: pokušati

prid. 〈G pòkvārena; odr. pòkvārenī, G pòkvārenōg(a); ž. pòkvārena, s. pòkvāreno; komp. pokvarènijī〉 1. koji je izgubio jestiva svojstva [pokvarena hrana; pokvareno voće] 2. koji ne radi kako treba ili uopće ne radi, koji je u kvaru [~ sat; pokvareno vozilo]; sin. neispravan; ant. ispravan 3. pren. a. koji se ne ponaša u skladu s moralnim normama [~ čovjek] b. koji nije u skladu s moralnim normama [pokvarene misli]; ant. nevin pren.

im. ž. 〈G pòkvārenosti, I pòkvārenošću/pòkvārenosti〉 1. svojstvo onoga što je izgubilo jestiva svojstva 2. svojstvo onoga što ne radi kako treba ili uopće ne radi, što je u kvaru; sin. neispravnost; ant. ispravnost 3. a. osobina onoga koji se ne ponaša u skladu s moralnim normama b. svojstvo onoga što nije u skladu s moralnim normama; ant. nevinost

im. m. 〈G pokvarenjáka, V pȍkvarenjāče; mn. N pokvarenjáci, G pokvarenjákā〉 podmukla, pokvarena, nepoštena osoba; sin. gad, podlac

im. ž. 〈G pokvarenjàkinjē; mn. N pokvarenjàkinje, G pokvarenjàkīnjā〉 podmukla, pokvarena, nepoštena žena

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkvārīm, 3. l. mn. pòkvārē, imp. pokvári, aor. pokvárih, prid. r. pokvário, prid. t. pòkvāren〉 1. izazvati kvar, prouzročiti da što ne radi ispravno [~ perilicu]; ant. popraviti 2. loše utjecati na koga [~ mladež] 3. učiniti što lošijim, promijeniti na lošije [~ ocjenu; ~ rukopis]; ant. poboljšati, popraviti • pokváriti se 〈povr.〉 1. doći u neispravno stanje [Kočnice su se pokvarile.] 2. izgubiti jestiva svojstva [Meso se pokvarilo.] 3. postati lošijim, izgubiti dobra svojstva [Vrijeme se pokvarilo.]; ant. poboljšati se v. pod poboljšati, popraviti se v. pod popraviti

prid. 〈G pokvàrljiva; odr. pokvàrljivī, G pokvàrljivōg(a); ž. pokvàrljiva, s. pokvàrljivo; komp. pokvarljìvijī〉 koji se lako kvari [pokvarljiva roba]

im. ž. 〈G pokvàrljivosti, I pokvàrljivošću/pokvàrljivosti〉 svojstvo onoga što je pokvarljivo

im. ž. 〈neskl.〉 jedan od dvaju jednakih dijelova cjeline [~ kruha]; sin. pola

im. m. 〈G póla; mn. N pólovi, G pólōvā〉 1. zem. krajnja točka zamišljene osi oko koje se okreću nebeska tijela [Sjeverni ~; Južni ~] 2. suprotna točka ili strana [magnetni ~]

im. ž. 〈neskl.〉 usp. pol

prid. 〈G pòlagana; odr. pòlaganī, G pòlaganōg(a); ž. pòlagana, s. pòlagano; komp. polagànijī〉 koji u određenome razdoblju prelazi malu udaljenost [polagani hod]; ant. brz

pril. 〈komp. polagànijē〉 tako da se u određenome razdoblju prelazi mala udaljenost [~ napredovati]; sin. polako, sporo; ant. brzo

im. s. 〈G polágānja〉 1. spuštanje ili stavljanje čega u ležeći položaj 2. stavljanje čega na određeno mjesto; sin. postavljanje 3. odgovaranje na ispitu 4. davanje čega na čuvanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlāžēm, 3. l. mn. pòlāžū, imp. poláži, aor. polágah, imperf. pòlāgāh, prid. r. polágao, prid. t. pòlāgān〉 1. spuštati ili stavljati što u ležeći položaj [~ trupce na zemlju] 2. stavljati što na određeno mjesto [~ kamen temeljac]; sin. postavljati 3. odgovarati na ispitu [~ prijamni ispit] 4. davati što na čuvanje [~ novac u banku]; vidski parnjak: položiti

pril. 〈komp. pòlakšē〉 tako da se u određenome razdoblju prelazi mala udaljenost [~ napredovati]; sin. polagano, sporo; ant. brzo

im. m. 〈G polaritéta〉 fiz. svojstvo nekih fizičkih veličina (naboja, napona) da u svakome konkretnom slučaju poprimaju jedan od dvaju suprotnih predznaka ili atributa

im. ž. 〈G polarizácijē〉 1. fiz. a. uspostavljanje pravilnosti između smjera širenja svjetlosti i ravnine titranja električnoga polja u svjetlosnome elektromagnetskom valu b. koncentracija pozitivnih i negativnih električnih naboja na suprotnim stranama izolatora umetnutoga između ploča kondenzatora 2. pren. okupljanje pojedinaca, skupina ili društvenih slojeva oko dviju ideja, skupina ili osoba, obično oprečnih stajališta i djelovanja; sin. (polariziranje)

im. s. 〈G polarizírānja〉 v. polarizacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. polarìzīrām, 3. l. mn. polarizírajū, imp. polarìzīrāj, aor. polarizírah, imperf. polarìzīrāh, prid. r. polarizírao, prid. t. polarìzīrān〉 fiz. obaviti/obavljati polarizaciju • polarizírati (se) 〈prijel.〉 1. okupiti/okupljati pojedince oko dvaju ili više suprotnih stajališta 2. okupiti se/okupljati se oko dvaju ili više suprotnih stajališta