polúdjeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlūdīm, 3. l. mn. pòlūdē, imp. polúdi, aor. polúdjeh, prid. r. m. polúdio, ž. polúdjela, s. polúdjelo, mn. polúdjeli〉 1. postati umobolnim, psihički oboljeti 2. pren. postati pretjerano zanesenim kime ili čime [~ od ljubavi; ~ za automobilima]

polufinále

im. m. 〈G polufinála; mn. m. s. N polufináli/polufinála, G polufinálā〉 v. poluzavršnica

polufinàlist

im. m. 〈G polufinàlista, V polufinàlistu; mn. N polufinàlisti, G polufinàlīstā〉 osoba ili momčad koja sudjeluje u poluzavršnici

polufinàlistica

im. ž. 〈G polufinàlisticē; mn. N polufinàlistice, G polufinàlistīcā〉 žena koja sudjeluje u poluzavršnici

polufinàlističin

prid. 〈G polufinàlističina; ž. polufinàlističina, s. polufinàlističino〉 koji pripada polufinalistici

polufìnālnī

prid. 〈G polufìnālnōg(a); ž. polufìnālnā, s. polufìnālnō〉 koji se odnosi na polufinale [polufinalno natjecanje]; sin. (poluzavršni)

pòluga

im. ž. 〈G pòlugē, DL pòluzi; mn. N pòluge, G pȍlūgā〉 1. dugačka motka koja se jednim krajem stavlja pod što ili između čega da bi se pokrenulo ili pomaknulo 2. dio stroja koji pokreće kotač [~ motora] 3. pren. sila ili snaga koja što pokreće [~ napretka; ~ razvoja]

polùglas

im. m. 〈G polùglasa; mn. N polùglasi/polùglasovi, G polùglāsā/polùglasōvā〉 jez. samoglasnik koji se izgovara sa smanjenim prolazom zračne struje i titrajem glasnica [vokalizacija poluglasa]

polùglasan

prid. 〈G polùglasna; odr. polùglasnī, G polùglasnōg(a); ž. polùglasna, s. polùglasno〉 koji je izgovoren glasom tišim od uobičajenoga [~ govor]

polugòdīšte

im. s. 〈G polugòdīšta; mn. N polugòdīšta, G polugòdīštā〉 1. razdoblje od pola godine 2. jedno od dvaju jednakih razdoblja školske godine [prvo ~; drugo ~]

pȍlugrm

im. m. 〈G polugr̀ma; mn. N polugr̀movi, G polugr̀mōvā〉 bot. biljka kojoj je donji dio drvenast, a gornji zeljast

pȍlukat

im. m. 〈G pȍlukata; mn. N pȍlukatovi, G pȍlukatōvā〉 kat koji se nalazi između prizemlja i prvoga kata

polukrìžić

im. m. 〈G polukrìžića; mn. N polukrìžići, G polukrìžīćā〉 1. polovica maloga križa 2. 〈mn.〉 tehnika veza s pomoću polovica malih križeva

pȍlukrūg

im. m. 〈G pȍlukrūga; mn. N pȍlukrugovi, G pȍlukrugōvā〉 polovica kruga

pȍlukrūžnī

prid. 〈G pȍlukrūžnōg(a); ž. pȍlukrūžnā, s. pȍlukrūžnō〉 koji ima oblik polukruga

polumàjmun

im. m. 〈G polumàjmuna; mn. N polumàjmuni, G polumàjmūnā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina primata koji su građom tijela sitniji od majmuna, imaju duži rep i obično su aktivni noću 2. pripadnik istoimene skupine

polúmjer

im. m. 〈G polúmjera, I polúmjerom; mn. N polúmjeri, G polúmjērā〉 mat. 1. dužina koja spaja središte s bilo kojom točkom kružnice ili kugle; sin. (radijus) 2. duljina dužine koja spaja središte s bilo kojom točkom kružnice ili kugle

polùmjesēc

im. m. 〈G polùmjesēca; mn. N polùmjesēci, G polùmjesēcā〉 slika Mjeseca vidljiva sa Zemlje u obliku polovice kruga

pȍlumrāk

im. m. 〈G pȍlumrāka〉 1. slaba vidljivost koja nastaje kad dan prelazi u noć 2. nedovoljna vidljivost u prostoriji [Nemoj čitati u polumraku.]

polunávodnīk

im. m. 〈G polunávodnīka; mn. polunávodnīci, G polunávodnīkā〉 pravop. 1. razgodak kojim se označuje početak ili kraj teksta koji se navodi doslovce ili kojemu se daje drugo značenje, a nalazi se unutar drugoga teksta označenog navodnicima; uvijek se pojavljuje u paru (‘ ‘) 2. pravopisni znak kojim se označuje početak ili kraj značenja koje riječi; uvijek se pojavljuje u paru (‘ ‘)

poluòtočnī

prid. 〈G poluòtočnōg(a); ž. poluòtočnā, s. poluòtočnō〉 koji se odnosi na poluotok

poluòtok

im. m. 〈G poluòtoka; mn. N poluòtoci, G poluòtōkā〉 zem. dio kopna koji je s triju strana okružen vodom, a jednom stranom povezan s kontinentom

poluòtvoren

prid. 〈G poluòtvorena; odr. poluòtvorenī, G poluòtvorenōg(a); ž. poluòtvorena, s. poluòtvoreno〉 koji je napola otvoren, koji je djelomično otvoren; ant. poluzatvoren

polúpati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlūpām, 3. l. mn. polúpajū, imp. pòlūpāj, aor. polúpah, prid. r. polúpao, prid. t. pòlūpān〉 razg. v. porazbijati

polupràvac

im. m. 〈G poluprávca; mn. N poluprávci, G polùprāvācā〉 mat. dio pravca omeđen jednom točkom; sin. zraka

poluprázan

prid. 〈G poluprázna; odr. pȍluprāznī, G pȍluprāznōg(a); ž. poluprázna, s. poluprázno〉 koji je napola prazan, koji je djelomično prazan [poluprazna dvorana]

poluprègradnīk

im. m. 〈G poluprègradnīka; mn. N poluprègradnīci, G poluprègradnīkā〉 v. slivenik

poluproìzvod

im. m. 〈G poluproìzvoda; mn. N poluproìzvodi, G poluproìzvōdā〉 proizvod koji služi kao sirovina za drugi proizvod

polupròpustan

prid. 〈G polupròpusna; odr. polupròpusnī, G polupròpusnōg(a); ž. polupròpusna, s. polupròpusno〉 koji napola propušta što, koji djelomično propušta što [polupropusna membrana; polupropusni filtar]

poluravnìna

im. ž. 〈G poluravnìnē; mn. N poluravnìne, G poluravnínā〉 mat. jedan od dvaju dijelova na koje pravac dijeli ravninu

pȍlusan

im. m. 〈G pȍlusna; mn. N pȍlusni/pȍlusnovi, G pȍlusānā/pȍlusnōvā〉 stanje između sna i budnoga stanja

polusèstra

im. ž. 〈G polusèstrē; mn. N polusèstre, G polusestárā〉 ženska osoba u odnosu na ostale osobe s kojima ima samo jednoga istog roditelja

pȍlusjena

im. ž. 〈G pȍlusjenē; mn. N pȍlusjene, G pȍlusjēnā〉 1. djelomična sjena, slabo osvijetljeno mjesto 2. slabije osjenčano mjesto na slici ili crtežu

polusložènica

im. ž. 〈G polusložènicē, N polusložènice, G polusložènīcā〉 gram. riječ nastala združivanjem dviju riječi u jednu pri kojemu svaka riječ zadržava svoj morfološki i naglasni lik

pȍlusūh

prid. 〈G polusúha; odr. pȍlusūhī, G pȍlusūhōg(a); ž. polusúha, s. pȍlusūho〉 koji je napola suh [polusuha odjeća]

pòlutka

im. ž. 〈G pòlutkē, DL pòlutki; mn. N pòlutke, G pòlutākā/pȍlūtkā/pòlutkī〉 1. jedan od dvaju dijelova koji nastaje ili se zamišlja uzdužnim ili poprečnim dijeljenjem čega 2. zem. polovica Zemljine kugle podijeljene na dva dijela polutnikom ili nultim meridijanom [sjeverna ~; južna ~; istočna ~; zapadna ~] 3. anat. jedan od dvaju dijelova mozga, jedna od dviju strana mozga [desna moždana ~; lijeva moždana ~]; sin. hemisfera

pòlutnīk

im. m. 〈G pòlutnīka〉 astr., zem. zamišljena kružnica na kojoj su sve točke jednako udaljene od Sjevernoga i Južnoga pola i koja dijeli Zemlju na sjevernu i južnu polutku; sin. ekvator

pȍlutōn

im. m. 〈G pȍlutōna; mn. N pȍlutonovi, G pȍlutonōvā〉 glazb. najmanja razlika u visini između dvaju tonova u europskoj glazbenoj tradiciji

poluvòdīč

im. m. 〈G poluvodíča; mn. N poluvodíči, G poluvodíčā〉 fiz. tvar koja ima slabiju električnu vodljivost od vodiča, a veću od izolatora

poluvrijéme

im. s. 〈G polùvremena; mn. N poluvremèna, G poluvreménā〉 sp. jedan od dvaju dijelova utakmice u nogometu i rukometu

poluzàtvoren

prid. 〈G poluzàtvorena; odr. poluzàtvorenī, G poluzàtvorenōg(a); ž. poluzàtvorena, s. poluzàtvoreno〉 koji je napola zatvoren, koji je djelomično zatvoren; ant. poluotvoren

poluzávr̄šnī

prid. 〈G poluzávr̄šnōg(a); ž. poluzávr̄šnā, s. poluzávr̄šnō〉 koji se odnosi na poluzavršnicu [poluzavršno natjecanje]; sin. (polufinalni)

poluzávršnica

im. ž. 〈G poluzávršnicē; mn. N poluzávršnice, G poluzávršnīcā〉 sp. jedan krug prije završnoga natjecanja; sin. (polufinale)

pòlužica

im. ž. 〈G pòlužicē; mn. N pòlužice, G pòlužīcā〉 um. mala poluga

pȍlje

im. s. 〈G pȍlja; mn. N pòlja, G póljā, DLI pòljima〉 1. zem. ravno, obrađeno ili obradivo zemljište ◇ ~ u kršu prostrana udubina u krškome kraju prikladna za obradbu 2. površina koji ima određenu svrhu [minsko ~; šahovsko ~] 3. pren. predmet ili područje koje djelatnosti, zanimanja, posla i sl. [~ rada]

poljodjélac

im. m. 〈G poljodjélca, V pȍljodjēlče; mn. N poljodjélci, G poljòdjēlācā〉 osoba koja obrađuje zemlju, uzgaja i prodaje usjeve; sin. ratar

poljodjélčev

prid. 〈G poljodjélčeva; ž. poljodjélčeva, s. poljodjélčevo〉 koji pripada poljodjelcu; sin. ratarev, ratarov

poljòdjēlka

im. ž. 〈G poljòdjēlkē, DL poljòdjēlki; mn. N poljòdjēlke, G poljòdjēlkā/poljòdjēlkī〉 žena koja obrađuje zemlju, uzgaja i prodaje usjeve; sin. ratarica

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga