im. s. 〈G poopćívānja; mn. N poopćívānja, G poopćívānjā〉 dolaženje do općega zaključka temeljem pojedinačnih primjera, izvođenje općega zaključka; sin. (generalizacija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poòpćujēm, 3. l. mn. poòpćujū, imp. poòpćūj, aor. poopćívah, imperf. poòpćīvāh, prid. r. poopćívao, prid. t. poòpćīvān〉 temeljem pojedinačnih primjera dolaziti do općega zaključka, izvoditi opći zaključak [~ tvrdnju]; sin. (generalizirati), poopćavati; vidski parnjak: poopćiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poòsobīm, 3. l. mn. poòsobē, imp. poosòbi, aor. poosòbih, prid. r. poosòbio, prid. t. poòsobljen〉 knjiž. pridati neživim pojavama ili stvarima ljudske osobine; sin. personificirati; vidski parnjak: poosobljivati

im. s. 〈G poosobljénja〉 knjiž. stilska figura u kojoj se biljke, životinje, predmeti i prirodne pojave prikazuju s ljudskim osobinama; sin. personifikacija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poosòbljujēm, 3. l. mn. poosòbljujū, imp. poosòbljūj, aor. poosobljívah, imperf. poosòbljīvāh, prid. r. poosobljívao, prid. t. poosòbljīvān〉 knjiž. pridavati neživim pojavama ili stvarima ljudske osobine; sin. personificirati; vidski parnjak: poosobiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poòštrāvām, 3. l. mn. pooštrávajū, imp. poòštrāvāj, aor. pooštrávah, imperf. poòštrāvāh, prid. r. pooštrávao, prid. t. poòštrāvān〉 činiti strožim [~ stražu u zatvoru] • pooštrávati se 〈povr.〉 postajati strožim [Nadzor se pooštrava.]; sin. pooštrivati; vidski parnjak: pooštriti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòoštrīm, 3. l. mn. pòoštrē, imp. poòštri, aor. poòštrih, prid. r. poòštrio, prid. t. poòštren〉 učiniti oštrijim, strožim [~ stražu u zatvoru] • poòštriti se 〈povr.〉 postati oštrijim, strožim [Nadzor se pooštrio.]; Vidski parnjaci: pooštravati, pooštrivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poòštrujēm, 3. l. mn. poòštrujū, imp. poòštrūj, aor. pooštrívah, imperf. poòštrīvāh, prid. r. pooštrívao, prid. t. poòštrīvān〉 usp. pooštravati

im. m. 〈G pòpa, V pȍpe; mn. N pòpovi, G pȍpōvā〉 1. rel. pravoslavni i grkokatolički svećenik 2. hist. katolički svećenik koji se u bogoslužju služio knjigama na glagoljici [~ glagoljaš] 3. razg. v. svećenik ♦ reći bobu bob, a popu ~, usp. bob

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pòpadā, 3. l. mn. pòpadajū, aor. 3. l. jd. pȍpade, prid. r. pòpadao, prid. t. pòpadān〉 1. 〈neprijel.〉 pasti jedan za drugim, pasti redom [Popadalo je lišće.] 2. 〈prijel.〉 pren. ne položiti redom, pasti sve redom [Popadao je sve ispite.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpaprīm, 3. l. mn. pòpaprē, imp. popàpri, aor. popàprih, prid. r. popàprio, prid. t. pòpapren〉 posuti paprom, dodati papar u što [~ odrezak]

im. m. 〈G pòpečka; mn. N pòpečci, G pòpečākā〉 komad mesa ili kakva drugog jela pečen na ulju [popečci od povrća]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pȍpnēm se, 3. l. mn. pȍpnū se, imp. pòpni se, aor. pòpēh se, prid. r. m. pȍpeo se, ž. pȍpēla se, s. pȍpēlo se, mn. pȍpēli se〉 1. krećući se dospjeti s nižega na viši položaj [~ na brdo; ~ na četvrti kat]; sin. uspeti se 2. premjestiti se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ na stolac]; sin. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti, uspeti se; ant. sići, spustiti se v. pod spustiti 3. 〈3. l.〉 pren. postati većim ili postupno dobivati veću vrijednost [Dug se popeo.; Plaća se popela.]; sin. povećati se v. pod povećati, narasti pren.; ant. pasti pren., smanjiti se v. pod smanjiti

im. ž. 〈G pòpijēvkē, DL pòpijēvci; mn. N pòpijēvke, G pòpjevākā/pòpijēvkā/pòpijēvkī〉 glazb., knjiž. lirska pjesma jednostavne melodije, obično jednoglasna ili dvoglasna

im. m. 〈G pòpisa; mn. N pòpisi, G pȍpīsā〉 1. sva imena ili nazivi čega napisani određenim redoslijedom [načiniti ~ stanovništva]; sin. (evidencija, registar) 2. papir na kojemu su ispisani traženi podatci [Dodaj mi popis!]; sin. (lista)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpīšēm, 3. l. mn. pòpīšū, imp. popíši, aor. popísah, prid. r. popísao, prid. t. pòpīsān〉 zapisati sve redom, sastaviti popis koga ili čega [~ robu; ~ stanovništvo; ~ učenike]; vidski parnjak: popisivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. popìsujēm, 3. l. mn. popìsujū, imp. popìsūj, aor. popisívah, imperf. popìsīvāh, prid. r. popisívao, prid. t. popìsīvān〉 zapisivati sve redom, sastavljati popis koga ili čega [~ robu; ~ stanovništvo; ~ učenike]; vidski parnjak: popisati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍpijēm, 3. l. mn. pȍpijū, imp. pòpīj, aor. pòpih, prid. r. m. pȍpio, ž. pȍpīla, s. pȍpīlo, mn. pȍpīli, prid. t. popìjen〉 1. unijeti tekućinu u usta i progutati [~ čaj; ~ limunadu]; sin. (konzumirati) 2. pijući isprazniti što do kraja [~ čašu soka]; sin. ispiti 3. uzeti kakav lijek [~ antibiotik; ~ sirup protiv kašlja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòplāćām, 3. l. mn. popláćajū, imp. pòplāćāj, aor. popláćah, prid. r. popláćao, prid. t. pòplāćān〉 platiti sve redom [~ račune za veljaču]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòplašīm, 3. l. mn. pòplašē, imp. pòplaši, aor. pòplaših, prid. r. pòplašio, prid. t. pòplašen〉 poet. v. uplašiti

im. ž. 〈G pȍplavē; mn. N pȍplave, G pȍplāvā〉 1. izlijevanje vode iz korita 2. pren. a. prodor vode u zatvorene prostorije [~ u stanu] b. veliko mnoštvo ili naglo širenje čega [~ novih ideja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòplāvīm, 3. l. mn. pòplāvē, imp. poplávi, aor. poplávih, prid. r. poplávio, prid. t. pòplāvljen〉 učiniti što plavim, obojiti što u plavo

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pòplavī, 3. l. mn. pòplavē, aor. 3. l. jd. pȍplavī, prid. r. pòplavio, prid. t. pòplavljen〉 izliti se iz korita (o tekućicama) [Sava je poplavila polje.]; vidski parnjak: poplavljivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. poplávīm, 3. l. mn. poplávē, imp. poplávi, aor. poplávjeh, prid. r. m. poplávio, ž. poplávjela, s. poplávjelo, mn. poplávjeli〉 postati plavim

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 3. l. jd. poplàvljujē, 3. l. mn. poplàvljujū, aor. 3. l. jd. poplavljíva, imperf. 3. l. jd. poplàvljīvāše, prid. r. poplavljívao, prid. t. poplàvljīvān〉 izlijevati se iz korita (o tekućicama) [Sava je poplavljivala polje.]; sin. plaviti; vidski parnjak: poplaviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poplòčām, 3. l. mn. poplòčajū, imp. poplòčāj, aor. poplòčah, prid. r. poplòčao, prid. t. pȍpločān〉 prekriti što pločama; sin. popločiti; vidski parnjaci: popločavati, popločivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poplòčāvām, 3. l. mn. popločávajū, imp. poplòčāvāj, aor. popločávah, imperf. poplòčāvāh, prid. r. popločávao, prid. t. poplòčāvān〉 prekrivati što pločama; sin. popločivati; vidski parnjak: popločiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpločīm, 3. l. mn. pòpločē, imp. poplòči, aor. poplòčih, prid. r. poplòčio, prid. t. pòpločen〉 usp. popločati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poplòčujēm, 3. l. mn. poplòčujū, imp. poplòčūj, aor. popločívah, imperf. poplòčīvāh, prid. r. popločívao, prid. t. poplòčīvān〉 usp. popločavati

im. m. 〈G pȍpluna; mn. N pȍpluni, G pȍplūnā〉 debeo pokrivač, najčešće ispunjen perjem, vatom ili vunom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpljujēm, 3. l. mn. pòpljujū, imp. pòpljūj, aor. popljùvah, prid. r. popljùvao, prid. t. pòpljuvān〉 1. više puta pljunuti na koga ili što 2. pren., razg. v. obezvrijediti

im. s. 〈skl. i neskl.; G popódnēva; mn. N popódnēva, G popódnēvā〉 1. dio dana od podneva do večeri [Radimo od popodneva do večeri]; sin. poslijepodne; ant. dopodne, prijepodne 2. 〈u pril. funkciji〉 u vrijeme od podneva do večeri [Učit ću ~ .]; sin. poslijepódne; ant. dopódne, prijepódne

gl. 〈G popódnēvnōg(a), ž. popódnēvnā, s. popódnēvnō〉 koj se odnosi na popodne [~ popodnevna predstava; ~ sastanak]; sin. poslijepodnevni; ant. prijepodnevni

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍpujēm, 3. l. mn. pȍpujū, imp. pȍpūj, aor. pȍpovah, imperf. pȍpovāh, prid. r. pȍpovao〉 razg. nametljivo savjetovati, govoriti kao pop [Nemoj mi ~!]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpratīm, 3. l. mn. pòpratē, imp. pòprati, aor. pòpratih, prid. r. pòpratio, prid. t. pòpraćen〉 prateći pridružiti čemu, izvesti što kao pratnju čemu [~ govor pljeskom]

prid. 〈G pòpratnōg(a); ž. pòpratnā, s. pòpratnō〉 koji prati što drugo [~ tekst]

im. m. 〈G pòprāvka; mn. N pòprāvci, G pòpravākā〉 1. postupak kojim se što čini ponovno ispravnim, dobrim, valjanim [~ cipela; odnijeti televizor na ~] 2. razg. v. popravni ispit pod ispit

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpravīm, 3. l. mn. pòpravē, imp. pòpravi, aor. pòpravih, prid. r. pòpravio, prid. t. pòpravljen〉 1. obaviti popravak, ukloniti kvar, učiniti što ponovno ispravnim [~ perilicu] 2. učiniti što boljim, promijeniti nabolje [~ ocjenu; ~ rukopis]; sin. poboljšati • pòpraviti se 〈povr.〉 postati boljim [Vrijeme se popravilo.]; sin. poboljšati se v. pod poboljšati; ant. pokvariti; vidski parnjak: popravljati

im. s. 〈G pòpravljānja〉 1. obavljanje popravka, uklanjanje kvarova, činjenje čega ponovno ispravnim 2. činjenje čega boljim, mijenjanje nabolje; sin. poboljšavanje 3. postajanje boljim; sin. poboljšavanje; ant. kvarenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpravljām, 3. l. mn. pòpravljajū, imp. pòpravljāj, aor. pòpravljah, imperf. pòpravljāh, prid. r. pòpravljao, prid. t. pòpravljān〉 1. obavljati popravak, uklanjati kvarove, činiti što ponovno ispravnim [~ perilicu] 2. činiti što boljim, mijenjati nabolje [~ rukopis; ~ ocjenu]; sin. poboljšavati • pòpravljati se 〈povr.〉 postajati boljim [Vrijeme se popravlja.]; sin. poboljšavati se v. pod poboljšavati; ant. kvariti; vidski parnjak: popraviti

prid. 〈G popràvljiva; odr. popràvljivī, G popràvljivōg(a); ž. popràvljiva, s. popràvljivo〉 koji se može popraviti [popravljiva šteta]; ant. nepopravljiv

prid. 〈G pòprāvnōg(a); ž. pòprāvnā, s. pòprāvnō〉 koji se odnosi na popravak

prid. 〈G pȍprečna; odr. pȍprečnī, G pȍprečnōg(a); ž. pȍprečna, s. pȍprečno〉 koji je preko cijele širine [poprečna greda]; ant. uzdužan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòprīčām, 3. l. mn. popríčajū, imp. pòprīčāj, aor. popríčah, prid. r. popríčao〉 malo ili kratko razgovarati, provesti kraće vrijeme u razgovoru [~ s učenicima]; sin. porazgovarati

pril. 1. preko cijele širine [prerezati ~] 2. najkraćim putom [Preko polja ćemo ~.] ♦ uzduž i ~, usp. uzduž

prid. 〈G poprílična; odr. popríličnī, G popríličnōg(a); ž. poprílična, s. poprílično〉 prilično velik

im. s. 〈G poprímānja〉 1. dobivanje kojega drugog obilježja 2. primanje čega kao svojega; sin. preuzimanje, prihvaćanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòprīmām, 3. l. mn. poprímajū, imp. pòprīmāj, aor. poprímah, imperf. pòprīmāh, prid. r. poprímao, prid. t. pòprīmān〉 1. dobivati koje drugo obilježje [~ drugi izraz lica] 2. primati što kao svoje [~ govor novoga kraja]; sin. preuzimati, prihvaćati; vidski parnjak: poprimiti