gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsādīm, 3. l. mn. prèsādē, imp. presádi, aor. presádih, prid. r. presádio, prid. t. prèsāđen〉 1. prenijeti s jednoga na drugo mjesto i tamo posaditi [~ bor; ~ ružu] 2. med. operativnim zahvatom prenijeti organ, dio organa ili tkivo na drugo mjesto na istome tijelu ili na drugo tijelo [~ bubreg; ~ kožu]; sin. (transplantirati); vidski parnjak: presađivati

im. s. 〈G presađívānja〉 1. bot. iskapanje biljke s jednoga mjesta i njezino ponovno sađenje na drugo mjesto 2. med. operativni zahvat kojim se organ, dio organa ili tkivo iste jedinke premješta na drugo mjesto ili na drugu jedinku; sin. (transplantacija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. presàđujēm, 3. l. mn. presàđujū, imp. presàđūj, aor. presađívah, imperf. presàđīvāh, prid. r. presađívao, prid. t. presàđīvān〉 1. iskapati biljku iz jednoga mjesta i saditi je na drugo mjesto [~ bor; ~ ružu] 2. med. operativnim zahvatom prenositi organ, dio organa ili tkivo na drugo mjesto na istome tijelu ili na drugo tijelo [~ bubreg; ~ kožu]; sin. (transplantirati); vidski parnjak: presaditi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. presàvījām, 3. l. mn. presavíjajū, imp. presàvījāj, aor. presavíjah, imperf. presàvījāh, prid. r. presavíjao, prid. t. presàvījān〉 svijati jedan dio čega preko drugoga [~ rub na hlačama; ~ ubrus] • presavíjati se 〈povr.〉 1. svijati se preko čega [Biljka se presavija preko debla.] 2. svijati što prema dolje [~ se u struku]; vidski parnjak: presaviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅsavijēm, 3. l. mn. prȅsavijū, imp. presàvīj, aor. presàvih, prid. r. presàvio, prid. t. presavìjen〉 sviti jedan dio čega preko drugoga [~ rub na hlačama; ~ ubrus] • presàviti se 〈povr.〉 1. sviti se preko čega [Biljka se presavila preko debla.] 2. sviti što prema dolje [~ se u struku]; vidski parnjak: presavijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèselīm, 3. l. mn. prèselē, imp. presèli, aor. presèlih, prid. r. presèlio, prid. t. prèseljen〉 1. seleći pomaknuti, prenijeti što s jednoga mjesta na drugo [~ knjige sa stola na policu; ~ namještaj u sobi]; sin. premjestiti 2. seleći dopremiti s jednoga mjesta na drugo [~ rodbinu iz Splita u Zagreb] • presèliti se 〈povr.〉 seleći se dospjeti s jednoga mjesta na drugo, promijeniti stan, kuću ili mjesto stalnoga boravka ili rada [~ se iz Splita u Zagreb; ~ se na drugi kat; ~ se iz jedne tvrtke u drugu]; sin. premjestiti se v. pod premjestiti; vidski parnjak: preseljavati

im. s. 〈G preseljávānja〉 proces u kojemu se koga ili što seli ili se tko seli; sin. premještanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. presèljāvām, 3. l. mn. preseljávajū, imp. presèljāvāj, aor. preseljávah, imperf. presèljāvāh, prid. r. preseljávao, prid. t. presèljāvān〉 1. seleći pomicati, prenositi što s jednoga mjesta na drugo [~ knjige sa stola na policu; ~ namještaj u sobi]; sin. premještati 2. seleći dopremati s jednoga mjesta na drugo [~ rodbinu iz Splita u Zagreb] • preseljávati se 〈povr.〉 seleći se dospijevati s jednoga mjesta na drugo, mijenjati stan, kuću ili mjesto stalnoga boravka ili rada [~ se iz Splita u Zagreb; ~ se na drugi kat; ~ se iz jedne tvrtke u drugu]; sin. premještati se v. pod premještati; vidski parnjak: preseliti

im. s. 〈G preseljénja〉 rezultat preseljavanja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. presìjāvā se, 3. l. mn. presijávajū se, aor. 3. l. jd. presijáva se, imperf. 3. l. jd. presìjāvāše se, prid. r. presijávao se〉 zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Srebrno se posuđe presijava na stolu.; Zlatni se lončić presijava.; Na vratu joj se presijava zlatni lančić.]; sin. blistati se v. pod blistati, sjajiti se v. pod sjajiti, sjati se v. pod sjati

im. s. 〈G presijécānja〉 1. proces u kojemu se što presijeca 2. proces u kojemu se koga presijeca u čemu; sin. prekidanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsijēcām, 3. l. mn. presijécajū, imp. prèsijēcāj, aor. presijécah, imperf. prèsijēcāh, prid. r. presijécao, prid. t. prèsijēcān〉 1. sijekući čime oštrim rastavljati što na dva dijela [~ drva] 2. pren. a. prelaziti poprijeko [~ cestu] b. postavljati kakvu prepreku [~ komu put; ~ riječni tok] c. onemogućivati koga u čemu [~ koga u govoru; ~ komunikaciju]; sin. prekidati pren.; vidski parnjak: presjeći

im. ž. 〈G prèsječnicē; mn. N prèsječnice, G prèsječnīcā〉 mat. pravac koji siječe druge pravce ili plohe; sin. transverzala

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. presijéčem, 3. l. mn. presijékū, imp. presijéci, aor. prèsjekoh, prid. r. prèsjekao, prid. t. presjèčen〉 1. sijekući čime oštrim rastaviti što na dva dijela [~ konopac] 2. pren. a. prijeći poprijeko [~ cestu] b. postaviti kakvu prepreku [~ komu put; ~ riječni tok] c. onemogućiti koga u čemu [~ koga u govoru; ~ komunikaciju]; sin. prekinuti pren.; vidski parnjak: presijecati

im. m. 〈G présjeka; mn. N présjeci, G présjēkā〉 1. mjesto na kojemu je što presječeno 2. mat. a. zajednički dio dvaju ili više skupova b. točka u kojoj se sijeku pravci ili plohe 3. pren. pregled glavnih pojava ili zbivanja [~ dnevnih događaja]

im. s. 〈G preskákānja〉 proces u kojemu se što preskače

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèskāčēm, 3. l. mn. prèskāčū, imp. preskáči, aor. preskákah, imperf. prèskākāh, prid. r. preskákao, prid. t. prèskākān〉 1. skakati preko čega [~ plotove] 2. izostavljati što ili prelaziti na što drugo [~ stranice pri čitanju; ~ koga u popisu] 3. pren. napredovati u poslu ili položaju preko reda [~ razrede; ~ stepenice u karijeri]; vidski parnjak: preskočiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèskočīm, 3. l. mn. prèskočē, imp. preskòči, aor. preskòčih, prid. r. preskòčio, prid. t. prèskočen〉 1. skočiti preko čega [~ plot] 2. izostaviti što ili prijeći na što drugo [~ stranicu pri čitanju; ~ koga u popisu] 3. pren. napredovati u poslu ili položaju preko reda [~ razred; ~ stepenicu u karijeri]; vidski parnjak: preskakati

im. m. 〈G préskoka; mn. N préskoci, G préskōkā〉 sp. premetanje tijela odrazom nogu preko koje sprave za vježbanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèslāžēm, 3. l. mn. prèslāžū, imp. presláži, aor. preslágah, imperf. prèslāgāh, prid. r. preslágao, prid. t. prèslāgān〉 ponovno ili drukčije što slagati [~ parket]; sin. preslagivati; vidski parnjak: presložiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preslàgujēm, 3. l. mn. preslàgujū, imp. preslàgūj, aor. preslagívah, imperf. preslàgīvāh, prid. r. preslagívao, prid. t. preslàgīvān〉 usp. preslagati

im. ž. 〈G prȅslicē; mn. N prȅslice, G prȅslīcā〉 1. naprava za predenje 2. bot. a. 〈mn.〉 skupina nižih jednogodišnjih papratnjača s tankim listovima i člankovitom razgranatom stabljikom b. pripadnica istoimene skupine [poljska ~] c. jestiva gljiva dugačke stapke i smećkastoga rebrastog klobuka

im. ž. 〈G prèslikē, DL prèslici; mn. N prèslike, G prȅslīkā〉 1. tekst izvornika umnožen rukom ili fotokopiran [~ domovnice]; sin. fotokopija, kopija razg. 2. ono što je vjerno prepisano ili preslikano [blijeda ~]; sin. kopija

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèslikām, 3. l. mn. prèslikajū, imp. prèslikāj, aor. prèslikah, prid. r. prèslikao, prid. t. prȅslikān〉 1. proizvesti vjernu kopiju (o umjetničkome djelu) [~ portret žene]; sin. kopirati 2. izraditi kopiju s pomoću posebnoga stroja [~ dokumente]; sin. fotokopirati, kopirati razg., umnožiti 3. mat. pridružiti objektima jednoga skupa objekte drugoga skupa; vidski parnjak: preslikavati

im. s. 〈G preslikávānja〉 1. stvaranje vjerne kopije (o umjetničkome djelu); sin. kopiranje 2. izradba kopije s pomoću posebnoga stroja; sin. fotokopiranje, kopiranje razg., umnažanje, umnožavanje 3. mat. pridruživanje objekata jednoga skupa objektima drugoga skupa

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preslìkāvām, 3. l. mn. preslikávajū, imp. preslìkāvāj, aor. preslikávah, imperf. preslìkāvāh, prid. r. preslikávao, prid. t. preslìkāvān〉 1. proizvoditi vjernu kopiju (o umjetničkome djelu) [~ portret žene]; sin. kopirati 2. izrađivati kopije s pomoću posebnoga stroja [~ dokumente]; sin. fotokopirati, kopirati razg., umnažati, umnožavati 3. mat. pridruživati objektima jednoga skupa objekte drugoga skupa; vidski parnjak: preslikati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsložīm, 3. l. mn. prèsložē, imp. preslòži, aor. preslòžih, prid. r. preslòžio, prid. t. prèsložen〉 ponovno ili drukčije što složiti [~ parket]; vidski parnjaci: preslagati, preslagivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèslušām, 3. l. mn. prèslušajū, imp. prèslušāj, aor. prèslušah, prid. r. prèslušao, prid. t. prèslušān〉 1. pozorno i u cijelosti što odslušati [~ novi CD] 2. prav. službeno ispitati koga u kakvu postupku [~ osumnjičenika; ~ svjedoka]; vidski parnjak: preslušavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preslùšāvām, 3. l. mn. preslušávajū, imp. preslùšāvāj, aor. preslušávah, imperf. preslùšāvāh, prid. r. preslušávao, prid. t. preslùšāvān〉 1. više puta ili uzastopce što slušati [~ novi CD] 2. prav. službeno ispitivati koga u kakvu postupku [~ osumnjičenika; ~ svjedoka]; vidski parnjak: preslušati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsolīm, 3. l. mn. prèsolē, imp. presòli, aor. presòlih, prid. r. presòlio, prid. t. prèsoljen〉 učiniti što preslanim [~ juhu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèspāvām, 3. l. mn. prespávajū, imp. prèspāvāj, aor. prespávah, imperf. prèspāvāh, prid. r. prespávao, prid. t. prèspāvān〉 1. provesti noć na kojemu mjestu [~ u hotelu]; sin. prenoćiti 2. ne probuditi se u određeno vrijeme te zbog toga propustiti što [~ doručak] 3. provesti neko vrijeme spavajući [~ pola puta; ~ zimu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsretnēm, 3. l. mn. prèsretnū, imp. prèsretni, aor. prèsretoh, prid. r. prèsreo, prid. t. prèsretnūt〉 negdje dočekati ili zaustaviti koga ili što [~ neprijatelja; ~ poruku]; vidski parnjak: presretati

prid. 〈G prèsretna; odr. prèsretnī, G prèsretnōg(a); ž. prèsretna, s. prèsretno〉 koji je jako sretan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsrećēm, 3. l. mn. prèsrećū, imp. prèsreći, aor. prèsretah, imperf. prèsretāh, prid. r. prèsretao, prid. t. prèsretān〉 dočekivati ili zaustavljati koga ili što [~ neprijatelje; ~ poruke]; vidski parnjak: presresti

im. s. 〈G prèstajānja〉 završavanje kakva djelovanja, okončavanje kakva stanja ili ostajanje bez kakvih osjećaja

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèstajēm, 3. l. mn. prèstajū, imp. prèstāj, aor. prèstajah, imperf. prèstajāh, prid. r. prèstajao〉 1. završavati kakvo djelovanje [~ raditi] 2. okončavati kakvo stanje [~ spavati] 3. ostajati bez kakvih osjećaja [~ voljeti] 4. 〈3. l.〉 privoditi se kraju [Prestaju bolovi.; Prestaje škola.]; ant. počinjati, začinjati zast., započinjati; vidski parnjak: prestati

im. m. 〈G prèstānka; mn. N prèstānci, G prèstanākā〉 obustavljanje neke radnje, okončanje zbivanja ili stanja [~ putovanja; ~ rada motora; raditi bez prestanka]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèstanēm, 3. l. mn. prèstanū, imp. prèstani, aor. prèstah/prèstadoh, prid. r. prèstao〉 1. završiti kakvo djelovanje [~ raditi] 2. okončati kakvo stanje [~ spavati] 3. ostati bez kakvih osjećaja [~ voljeti] 4. 〈3. l.〉 privesti se kraju [Prestali su bolovi.; Prestala je škola.]; ant. početi, započeti; vidski parnjak: prestajati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prédem, 3. l. mn. prédū, imp. prédi, aor. prédoh, imperf. prédijāh, prid. r. prȅo, prid. t. prèden, pril. s. prédūći〉 1. 〈prijel.〉 a. praviti niti ili pređu od vune, lana ili konoplje [~ ovčju vunu] b. praviti paučinu (o pauku) 2. 〈neprijel.〉 pren. zadovoljno se glasati ujednačenim muklim zvukom [Mačka prede.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèstignēm, 3. l. mn. prèstignū, imp. prèstigni, aor. prèstigoh, prid. r. prèstigao, prid. t. prèstignūt, pril. p. prèstigāvši〉 1. krećući se naći se ispred čega drugoga [~ automobile]; sin. preteći; ant. zaostati 2. pren. postići uspjeh brže, biti uspješnijim i boljim od ostalih [~ starije kolege]; vidski parnjak: prestizati

im. s. 〈G prèstizānja〉 1. kretanje kojemu je cilj da se što nađe ispred čega drugoga; sin. pretjecanje; ant. zaostajanje 2. pren. brže postizanje uspjeha, bivanje uspješnijim i boljim od ostalih

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèstižēm, 3. l. mn. prèstižū, imp. prèstiži, aor. prèstizah, imperf. prèstizāh, prid. r. prèstizao, prid. t. prèstizān〉 1. krećući se nastojati naći se ispred čega drugoga [~ automobile]; sin. pretjecati; ant. zaostajati 2. pren. postizati uspjeh brže, biti uspješnijim i boljim od ostalih [~ starije kolege]; vidski parnjak: prestići

im. m. 〈G prestíža; mn. N prestíži, G prestížā〉 nadmoć koja se zasniva na ugledu, utjecaju ili važnosti

prid. 〈G prèstīžna; odr. prèstīžnī, G prèstīžnōg(a); ž. prèstīžna, s. prèstīžno〉 koji donosi prestiž [prestižno radno mjesto]

prid. 〈G prèstrašena; odr. prèstrašenī, G prèstrašenōg(a); ž. prèstrašena, s. prèstrašeno〉 1. koji osjeća strah [prestrašena djeca] 2. koji izražava strah [~ pogled]; sin. uplašen

im. ž. 〈G prèstrašenosti, I prèstrašenošću/prèstrašenosti〉 osobina onoga koji je prestrašen ili svojstvo onoga što je prestrašeno; sin. uplašenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèstrašīm, 3. l. mn. prèstrašē, imp. prèstraši, aor. prèstraših, prid. r. prèstrašio, prid. t. prèstrašen〉 izazvati strah u kome [~ djecu]; sin. zastrašiti • prèstrašiti se 〈povr.〉 osjetiti strah, biti u strahu zbog koga ili čega [~ se mraka]; sin. preplašiti, uplašiti

im. m. → prijestup