gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèstūpām, 3. l. mn. prestúpajū, imp. prèstūpāj, aor. prestúpah, imperf. prèstūpāh, prid. r. prestúpao, prid. t. prèstūpān〉 1. koračajući prelaziti preko čega [~ prag] 2. činiti prijestupe, prekoračivati odraznu ili graničnu crtu [~ u skoku u dalj]; vidski parnjak: prestupiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèstūpīm, 3. l. mn. prèstūpē, imp. prestúpi, aor. prestúpih, prid. r. prestúpio, prid. t. prèstūpljen〉 1. koračajući prijeći preko čega [~ prag] 2. učiniti prijestup [~ u skoku]; vidski parnjak: prestupati

im. ž. 〈G prȅsudē; mn. N prȅsude, G prȅsūdā〉 prav. rješenje sudskoga postupka, odluka koju donosi sud na kraju sudskoga postupka [~ prvostupanjskoga suda; pravomoćna ~]

prid. 〈G prèsudna; odr. prèsudnī, G prèsudnōg(a); ž. prèsudna, s. prèsudno〉 u kojemu se donosi odluka, o kojemu sve ovisi [~ ispit]; sin. odlučan, odlučujući

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsūdīm, 3. l. mn. prèsūdē, imp. presúdi, aor. presúdih, prid. r. presúdio, prid. t. prèsūđen〉 1. donijeti presudu [Sud će ~ tko je u pravu.] 2. pren. odrediti konačan ishod čega [Rezultat utakmice presudio je o jesenskome prvaku.]; sin. odlučiti; vidski parnjak: presuđivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. presùđujēm, 3. l. mn. presùđujū, imp. presùđūj, aor. presuđívah, imperf. presùđīvāh, prid. r. presuđívao〉 1. donositi presude [Sud presuđuje tko je u pravu.] 2. pren. određivati konačan ishod čega [Rezultati utakmica presuđuju o jesenskome prvaku.]; sin. odlučivati; vidski parnjak: presuditi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. prèsūšī, 3. l. mn. prèsūšē, aor. 3. l. jd. prȅsūšī, prid. r. presúšio, prid. t. prèsūšen〉 ostati bez dotoka vode, izgubiti vodu [Potok je presušio.] • presúšiti se 〈povr.〉 previše se osušiti, postati presuhim [Pršut se presušio.]; vidski parnjak: presušivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. presùšujē, 3. l. mn. presùšujū, aor. 3. l. jd. presušíva, imperf. 3. l. jd. presùšīvāše, prid. r. presušívao, prid. t. presùšīvān〉 ostajati bez dotoka vode, gubiti vodu [Potok presušuje.] • presušívati se 〈povr.〉 previše se sušiti, postajati presuh [Pršut se presušuje.]; vidski parnjak: presušiti

prid. 〈G prȅsvijētlōg(a); ž. prȅsvijētlā〉 〈u im. funkciji〉 zast. riječ s kojom se iz poštovanja oslovljava svjetovni dostojanstvenik [Presvijetli kneže!]

im. s. 〈G presvláčēnja〉 1. stavljanje presvlake, mijenjanje posteljine 2. svlačenje jednoga i oblačenje drugoga (o odjevnome predmetu); sin. preodijevanje 3. mijenjanje košuljice, skidanje vanjskoga sloja kože (o zmiji)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèsvlāčīm, 3. l. mn. prèsvlāčē, imp. presvláči, aor. presvláčih, imperf. presvláčijāh, prid. r. presvláčio, prid. t. prèsvlāčen〉 1. stavljati presvlake, mijenjati posteljinu [~ kauč kožom; ~ krevet] 2. svlačiti jedno i oblačiti drugo (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • presvláčiti (se) 〈prijel.〉 mijenjati odjeću, svlačiti jednu i oblačiti drugu odjeću [~ dijete; ~ se svaki dan]; sin. preodijevati; presvláčiti se 〈povr.〉 mijenjati košuljicu, skidati vanjski sloj kože (o zmiji); vidski parnjak: presvući

im. ž. 〈G prȅsvlakē, DL prȅsvlaci; mn. N prȅsvlake, G prȅsvlākā〉 1. rublje koje se presvlači 2. prekrivač od tkanine, kože i sl. kojim se za zaštitu ili ukras prekrivaju namještaj, sjedala u automobilu i dr.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. presvúčem, 3. l. mn. presvúkū, imp. presvúci, aor. presvúkoh, prid. r. prèsvūkao, prid. t. presvùčen, pril. p. prèsvūkāvši〉 1. staviti presvlake, promijeniti posteljinu [~ kauč kožom; ~ krevet] 2. svući jedno i oblačiti drugo (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • prèsvūći (se) 〈prijel.〉 promijeniti odjeću, svući jednu i obući drugu odjeću; sin. preodjenuti; prèsvūći se 〈povr.〉 promijeniti košuljicu, skinuti vanjski sloj kože [Zmija se presvukla.]; vidski parnjak: presvlačiti

im. ž. 〈G prȅšē; mn. N prȅše, G prȇšā〉 v. tijesak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅšām, 3. l. mn. prȅšajū, imp. prȅšāj, aor. prȅšah, imperf. prȅšāh, prid. r. prȅšao, prid. t. prȅšān〉 v. tiještiti

prid. 〈G preširòka; odr. prešìrokī, G prešìrokōg(a); ž. preširòka, s. preširòko〉 koji je širi od onoga što je potrebno ili očekivano [preširoka ramena]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prešùćujēm, 3. l. mn. prešùćujū, imp. prešùćūj, aor. prešućívah, imperf. prešùćīvāh, prid. r. prešućívao, prid. t. prešùćīvān〉 ne kazivati komu ono što bi mu trebalo kazati [~ istinu; ~ roditeljima loše ocjene]; vidski parnjak: prešutjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèšūtīm, 3. l. mn. prèšūtē, imp. prešúti, aor. prešútjeh, prid. r. m. prešútio, ž. prešútjela, s. prešútjelo, mn. prešútjeli, prid. t. prèšūćen〉 ne kazati komu ono što bi mu trebalo kazati [~ roditeljima loše ocjene; ~ istinu]; vidski parnjak: prešućivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prètāčēm, 3. l. mn. prètāčū, imp. pretáči, aor. pretákah, imperf. prètākāh, prid. r. pretákao, prid. t. prètākān〉 izlijevati što iz jedne posude u drugu (o tekućini) [~ vino iz jedne bačve u drugu]; sin. prelijevati; vidski parnjak: pretočiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prètāpām, 3. l. mn. pretápajū, imp. prètāpāj, aor. pretápah, imperf. prètāpāh, prid. r. pretápao, prid. t. prètāpān〉 zagrijavanjem ili topljenjem davati čemu topljivom drugi oblik [~ mast] • pretápati se 〈povr.〉 pren. prelaziti u drukčije stanje, mijenjati se, pretvarati se u što drugo [Šare se pretapaju.; Život i smrt pretapaju se jedno u drugo.]; vidski parnjak: pretopiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pretèčem/prèteknēm, 3. l. mn. pretèkū/prèteknū, imp. pretèci/prètekni, aor. pretèkoh, prid. r. prètekao, prid. t. pretèčen, pril. p. prètekāvši〉 krećući se nastojati naći se ispred čega drugoga [~ automobil]; sin. prestići; ant. zaostati; vidski parnjak: pretjecati¹

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pretèče/prèteknē, 3. l. mn. pretèkū/prèteknū, aor. 3. l. jd. prȅteče, prid. r. prètekao, pril. p. prètekāvši〉 ostati od čega kao višak nakon trošenja [Preteklo nam je novca.]; vidski parnjak: pretjecati

prid. 〈G prȅtenciōzna; odr. prȅtenciōznī, G prȅtenciōznōg(a); ž. prȅtenciōzna, s. prȅtenciōzno; komp. pretenciòznijī〉 v. preuzetan

im. ž. 〈G pretencióznosti, I pretencióznošću/pretencióznosti〉 v. preuzetnost

im. m. 〈G pretèndenta; mn. N pretèndenti, G pretèndenātā〉 osoba koja teži čemu

im. ž. 〈G pretèndenticē; mn. N pretèndentice, G pretèndentīcā〉 žena koja teži čemu

prid. 〈G pretèndentičina; ž. pretèndentičina, s. pretèndentičino〉 koji pripada pretendentici

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pretèndīrām, 3. l. mn. pretendírajū, imp. pretèndīrāj, aor. pretendírah, imperf. pretèndīrāh, prid. r. pretendírao〉 v. težiti

im. ž. 〈G pretènzijē; mn. N pretènzije, G pretènzījā〉 isticanje prava na što

prid. 〈G prétežnōg(a); ž. prétežna, s. prétežno〉 koji preteže, koji je veći po broju, važnosti i sl. [~ dio dana; pretežna većina]; sin. pretežit

prid. 〈G prétežita; odr. prétežitī, G prétežitōg(a); ž. prétežita, s. prétežito〉 usp. pretežan

pril. najvećim dijelom [Vrijeme će biti ~ sunčano.]; sin. pretežno, uglavnom

im. ž. 〈G prétežitosti, I prétežitošću/prétežitosti〉 svojstvo onoga što je pretežno; sin. pretežnost

pril., usp. pretežito

im. ž. 〈G prétežnosti, I prétežnošću/prétežnosti〉 usp. pretežitost

im. ž. 〈G prethìstōrijē〉 v. prapovijest

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèthodīm, 3. l. mn. prèthodē, imp. prethòdi, aor. prethòdih, imperf. prèthođāh, prid. r. prethòdio〉 zbivati se prije čega [Grmljavina prethodi oluji.]

prid. 〈G prèthodnōg(a); ž. prèthodnā, s. prèthodnō〉 koji prethodi čemu, koji se dogodio neposredno prije onoga o čemu je riječ [~ dan; prethodna večer; prethodne obveze]

im. ž. 〈G prèthodnicē; mn. N prèthodnice, G prèthodnīcā〉 1. žena koja ide ispred ostalih 2. žena koja je obavljala koju dužnost prije koga drugoga

im. ž. 〈G prèthodnicē; mn. N prèthodnice, G prèthodnīcā〉 vojn. dio vojnih postrojba koji ide ispred glavnine u izviđanje

prid. 〈G prèthodničina; ž. prèthodničina, s. prèthodničino〉 1. koji pripada prethodnici, ženi koja ide ispred ostalih 2. koji pripada prethodnici, ženi koja je obavljala koju dužnost prije koga drugoga

im. m. 〈G prèthodnīka, V prèthodnīče; mn. N prèthodnīci, G prèthodnīkā〉 1. osoba koja ide ispred ostalih 2. osoba koja je obavljala koju dužnost prije koga drugoga

im. ž. 〈G prètilosti, I prètilošću/prètilosti〉 osobina onoga koji je pretio; sin. debljina; ant. mršavost

im. m. 〈G prètīnca; mn. N prètīnci, G prètinācā〉 dio, odjeljak police ili manji prostor koji je čime odijeljen od cjeline kojoj pripada [poštanski ~; ~ za ključ; ~ za rukavice]

prid. 〈G prètila; odr. prètilī, G prètilōg(a); ž. prètila, s. prètilo; komp. prȅtljī/pretìlijī〉 koji je teži od normalne, prosječne težine; sin. debeo; ant. mršav

im. m. 〈G prètīska; mn. N prètīsci, G prètisākā〉 ponovni neizmijenjeni otisak istoga izdanja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prètisnēm, 3. l. mn. prètisnū, imp. prètisni, aor. prètisnuh, prid. r. prètisnuo, prid. t. prètisnūt〉 ponovno otisnuti isto izdanje bez ikakvih promjena [~ gramatiku]

im. s. 〈G prètjecānja〉 kretanje kojemu je cilj da se što nađe ispred čega drugoga; sin. prestizanje; ant. zaostajanje