im. s. 〈G prȍtutijēla; mn. N prȍtutijēla, G prȍtutijēlā〉 med. bjelančevina u krvi koja štiti organizam od djelovanja štetnih tvari izvana

prid. 〈G protuvírusnōg(a); ž. protuvírusnā, s. protuvírusnō〉 koji djeluje protiv virusa

prid. 〈G protuzákonita; odr. protuzákonitī, G protuzákonitōg(a); ž. protuzákonita, s. protuzákonito〉 koji nije u skladu sa zakonom [~ posao]; sin. (ilegalan, nelegalan), nezakonit; ant. (legalan), zakonit

pril. tako da nije u skladu sa zakonom [poslovati ~]; sin. (ilegalno, nelegalno), nezakonito; ant. (legalno), zakonito

im. s. 〈G proučávānja〉 1. stjecanje znanja o čemu 2. stjecanje novih spoznaja ili zaključaka ispitivanjem ili promatranjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proùčāvām, 3. l. mn. proučávajū, imp. proùčāvāj, aor. proučávah, imperf. proùčāvāh, prid. r. proučávao, prid. t. proùčāvān〉 1. stjecati znanje o čemu [~ povijest; ~ pravila] 2. ispitujući ili promatrajući dolaziti do novih spoznaja ili zaključaka [~ buđenje prirode; ~ smisao života]; vidski parnjak: proučiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròučīm, 3. l. mn. pròučē, imp. proùči, aor. proùčih, prid. r. proùčio, prid. t. pròučen〉 1. steći znanje o čemu [~ povijest; ~ pravila] 2. ispitujući ili promatrajući doći do novih spoznaja ili zaključaka [~ buđenje prirode; ~ smisao života]; vidski parnjak: proučavati

im. s. 〈G prouzročávānja〉 izazivanje određene pojave ili djelovanje tako da nastaju određene posljedice; sin. prouzročivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prouzròčāvām, 3. l. mn. prouzročávajū, imp. prouzròčāvāj, aor. prouzročávah, imperf. prouzròčāvāh, prid. r. prouzročávao, prid. t. prouzròčāvān〉 izazivati određenu pojavu ili djelovati tako da nastaju određene posljedice [~ nered; ~ štetu]; sin. prouzročivati, ( uzrokovati); vidski parnjak: prouzročiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proùzročīm, 3. l. mn. proùzročē, imp. prouzròči, aor. prouzròčih, prid. r. proùzročio, prid. t. proùzročen〉 izazvati određenu pojavu ili djelovati tako da nastanu određene posljedice [~ nered; ~ štetu]; sin. (uzrokovati); vidski parnjaci: prouzročavati, prouzročivati

im. s. 〈G prouzročívānja〉 usp. prouzročavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prouzròčujēm, 3. l. mn. prouzròčujū, imp. prouzròčūj, aor. prouzročívah, imperf. prouzròčīvāh, prid. r. prouzročívao, prid. t. prouzròčīvān〉 usp. prouzročavati

im. ž. 〈G prȍvalē; mn. N prȍvale, G prȍvālā〉 1. nasilan ulazak u tuđi prostor [~ u banku; ~ u stan] 2. naglo, snažno izbijanje ili izlijevanje čega [~ vulkana] 3. pren. naglo, snažno pokazivanje osjećaja [~ bijesa]; sin. izljev pren., navala pren.

im. ž. 〈G provàlijē; mn. N provàlije, G provàlījā〉 zem. otvor ili sustav pukotina kroz koje voda ponire u podzemlje; sin. ponor

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvālīm, 3. l. mn. pròvālē, imp. prováli, aor. proválih, prid. r. proválio, prid. t. pròvāljen〉 1. 〈prijel.〉 silom otvoriti što [~ bravu] 2. 〈neprijel.〉 a. nasilno ući u tuđi prostor ili područje [~ u računalni sustav; ~ u stan; ~ na susjedovo imanje]; sin. upasti pren. b. pren. pojaviti se naglo ili neočekivano [Osjećaji su provalili.]; vidski parnjak: provaljivati

prid. 〈G pròvālnōg(a); ž. pròvālnā, s. pròvālnō〉 koji se odnosi na provalu [provalno razbojstvo]

im. ž. 〈G pròvālnicē; mn. N pròvālnice, G pròvālnīcā〉 žena koja nasilno ulazi u tuđi prostor

prid. 〈G pròvālničina; ž. pròvālničina, s. pròvālničino〉 koji pripada provalnici

prid. 〈G pròvālničkōg(a); ž. pròvālničkā, s. pròvālničkō〉 koji se odnosi na provalnike

im. m. 〈G pròvālnīka, V pròvālnīče; mn. N pròvālnīci, G pròvālnīkā〉 osoba koja nasilno ulazi u tuđi prostor

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. provàljujēm, 3. l. mn. provàljujū, imp. provàljūj, aor. provaljívah, imperf. provàljīvāh, prid. r. provaljívao, prid. t. provàljīvān〉 1. 〈prijel.〉 silom otvarati što [~ bravu] 2. 〈neprijel.〉 nasilno ulaziti u tuđi prostor ili područje [~ u računalni sustav; ~ u stan; ~ na susjedovo imanje]; sin. upadati pren.; vidski parnjak: provaliti

im. ž. 〈G pròvedbē; mn. N pròvedbe, G pròvedābā/prȍvēdbā/pròvedbī〉 1. ostvarivanje kakva nauma, plana i sl. [~ godišnjega proračuna] 2. postupanje u skladu s čim [~ sudske odluke]

prid. 〈G pròvedbenōg(a); ž. pròvedbenā, s. pròvedbenō〉 koji se odnosi na provedbu [~ plan]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. provèselīm se, 3. l. mn. provèselē se, imp. provesèli se, aor. provesèlih se, prid. r. provesèlio se〉 provesti neko vrijeme veseleći se [~ u svatovima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. provèdem, 3. l. mn. provèdū, imp. provèdi, aor. provèdoh, prid. r. pròveo, prid. t. provèden〉 1. vodeći učiniti da tko prođe kroza što [~ učenike kroz muzej] 2. postupiti u skladu s čim [~ sudsku odluku]; sin. (izvršiti) 3. ostati ili proboraviti tijekom određenoga vremena na kojemu mjestu [~ blagdan s obitelji; ~ praznike na moru; ~ zimu na skijanju] 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ istragu v. istražiti • pròvesti se 〈povr.〉 razg. doživjeti ugodne trenutke [~ se na rođendanu.]; vidski parnjak: provoditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. provèzem, 3. l. mn. provèzū, imp. provèzi, aor. provèzoh, prid. r. pròvezao, prid. t. provèzen〉 vozeći prijeći određeni put [~ kamion cestom] • pròvesti se 〈povr.〉 prijeći vozeći se [~ se čamcem po jezeru; ~ se gradom]

prid. 〈G pròvidna; odr. pròvidnī, G pròvidnōg(a); ž. pròvidna, s. pròvidno; komp. provìdnijī〉 v. proziran

im. ž. 〈G provídnosti, I provídnošću/provídnosti〉 božansko upravljanje svijetom i skrb o ljudima [Božja ~]

im. ž. 〈G pròvidnosti, I pròvidnošću/pròvidnosti〉 v. prozirnost

im. m. 〈G providúra, V prȍvidūru; mn. N providúri, G providúrā〉 pov. mletački upravitelj nad Dalmacijom

im. ž. 〈G provìncijē; mn. N provìncije, G provìncījā〉 zem. 1. pol. upravno područje s više ili manje samoupravnim statusom u podjeli nekih država 2. područje koje ne pripada većim gradskim središtima 3. pov. upravna jedinica u pokorenim područjima Rimskoga Carstva

im. m. 〈G provincijálca, V prȍvincijālče; mn. N provincijálci, G provincìjālācā〉 1. stanovnik provincije 2. pren. osoba skučenih shvaćanja ili nazora

prid. 〈G provincijálčeva; ž. provincijálčeva, s. provincijálčevo〉 koji pripada provincijalcu

im. ž. 〈G provincìjālkē, DL provincìjālki; mn. N provincìjālke, G provincìjālkā/provincìjālkī〉 1. stanovnica provincije 2. pren. žena skučenih shvaćanja ili nazora

prid. 〈G provìncījskōg(a); ž. provìncījskā, s. provìncījskō〉 koji se odnosi na provinciju

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvīrīm, 3. l. mn. pròvīrē, imp. províri, aor. provírih, prid. r. provírio〉 1. vireći pogledati s kakva prikrivena ili skrovita mjesta [~ kroz prozor] 2. pren. pojaviti se tako da se vidi samo manji dio čega [Sunce je provirilo iza oblaka.]; sin. izviriti; vidski parnjak: provirivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. provìrujēm, 3. l. mn. provìrujū, imp. provìrūj, aor. provirívah, imperf. provìrīvāh, prid. r. provirívao〉 1. vireći pogledavati s kakva prikrivena ili skrovita mjesta [~ kroz prozor] 2. pren. pojavljivati se tako da se vidi samo manji dio čega [Sunce proviruje iza oblaka.]; sin. izvirivati; vidski parnjak: proviriti

im. ž. 〈G provízijē; mn. N provízije, G provízījā〉 naknada koju dobiva posrednik u određenome poslu

im. ž. 〈G prȍvjerē; mn. N prȍvjere, G prȍvjērā〉 1. postavljanje pitanja kako bi se utvrdilo znanje ili sposobnosti [~ gradiva]; sin. ispitivanje 2. utvrđivanje kakvoće ili svojstava čega [~ čistoće vode]; sin. ispitivanje, ( kontrola) 3. praćenje, pregled ili nadzor nad čim [~ računa; ~ zadaća]; sin. (kontrola)

im. s. 〈G provjerávānja〉 1. utvrđivanje ispravnosti ili istinitosti čega 2. utvrđivanje svojstava čega promatranjem; sin. (kontroliranje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. provjèrāvām, 3. l. mn. provjerávajū, imp. provjèrāvāj, aor. provjerávah, imperf. provjèrāvāh, prid. r. provjerávao, prid. t. provjèrāvān〉 1. utvrđivati ispravnost ili istinitost čega [~ putovnicu; ~ domaću zadaću] 2. promatrajući utvrđivati svojstva čega [~ čistoću vode]; sin. (kontrolirati); vidski parnjak: provjeriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvjerīm, 3. l. mn. pròvjerē, imp. pròvjeri, aor. pròvjerih, prid. r. pròvjerio, prid. t. pròvjeren〉 1. utvrditi ispravnost ili istinitost čega [~ putovnicu; ~ domaću zadaću] 2. promatrajući utvrditi svojstva čega [~ čistoću vode]; sin. (kontrolirati); vidski parnjak: provjeravati

im. s. 〈G provjetrávānja〉 v. prozračivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. provjètrāvām, 3. l. mn. provjetrávajū, imp. provjètrāvāj, aor. provjetrávah, imperf. provjètrāvāh, prid. r. provjetrávao, prid. t. provjètrāvān〉 v. prozračivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvjetrīm, 3. l. mn. provjètrē, imp. pròvjetri, aor. pròvjetrih, prid. r. pròvjetrio, prid. t. pròvjetren〉 v. prozračiti

im. s. 〈G provjetrívānja〉 v. prozračivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. provjètrujēm, 3. l. mn. provjètrujū, imp. provjètrūj, aor. provjetrívah, imperf. provjètrīvāh, prid. r. provjetrívao, prid. t. provjètrīvān〉 v. prozračivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròvlāčīm, 3. l. mn. pròvlāčē, imp. provláči, aor. provláčih, imperf. provláčijāh, prid. r. provláčio, prid. t. pròvlāčen〉 gurajući ili vukući činiti da što prođe kroza što [~ konac kroz ušicu igle; ~ žicu kroz cijev] • provláčiti se 〈povr.〉 1. prolaziti, probijati se kroz kakav prolaz ili otvor [~ se kroz rešetke na prozoru; ~ se kroz rupu na krovu] 2. pren. a. prolaziti kriomice, potajno, šuljajući se [~ se pokraj stražara] b. teško ili jedva uspijevati u čemu [~ se na ispitima]; vidski parnjak: provući