prvòstūpnīk

im. m. 〈G prvòstūpnīka, V pȑvostūpnīče; mn. N prvòstūpnīci, G prvòstūpnīkā〉 osoba koja je završila tri godine visokoškolskoga obrazovanja

prvòsvībanjskī

prid. 〈G prvòsvībanjskōg(a); ž. prvòsvībanjskā, s. prvòsvībanjskō〉 koji se odnosi na 1. svibnja [prvosvibanjska proslava]

pr̀votan

prid. 〈G pr̀votna; odr. pr̀votnī, G pr̀votnōg(a); ž. pr̀votna, s. pr̀votno〉 koji je bio u početku; sin. primaran

prvòtisak

im. m. 〈G prvòtīska; mn. N prvòtīsci, G prvòtisākā〉 prva tiskana knjiga koje nacionalne kulture

pȑžēnje

im. s. 〈G pȑžēnja〉 1. pripremanje namirnica na vrućemu ulju ili masti 2. pren. isijavanje velike topline 3. razg. izlaganje jakomu suncu

pȑžilica

im. ž. 〈G pȑžilicē; mn. N pȑžilice, G pȑžilīcā〉 inform. uređaj za zapisivanje podataka na CD i DVD

pȑžina

im. ž. 〈G pȑžinē; mn. N pȑžine, G pȑžīnā〉 pijesak s dna mora

pržiònica

im. ž. 〈G pržiònicē; mn. N pržiònice, G pržiònīcā〉 mjesto na kojemu se što prži [~ kave]

pȑžiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȑžīm, 3. l. mn. pȑžē, imp. pȑži, aor. pȑžih, imperf. pȑžāh, prid. r. pȑžio, prid. t. pȑžen〉 1. pripremati namirnice na vrućemu ulju ili masti [~ krumpire; ~ slaninu] 2. pren. jako ugrijati, isijavati veliku toplinu [Sunce je pržilo.]; sin. pripeći • pȑžiti se 〈povr.〉 razg. izlagati se jakomu suncu [~ se na plaži]

psȁlam

im. m. 〈G psȃlma; mn. N psȃlmi, G psȁlāmā〉 rel. starozavjetna religiozna pjesma

psȅćī

prid. 〈G psȅćēg(a); ž. psȅćā, s. psȅćē〉 koji se odnosi na pse, koji pripada psima [pseća hrana]

psȅto

im. s. 〈G psȅta; mn. N psȅta, G psȇtā〉 pogr. v. pas

pseudònīm

im. m. 〈G pseudoníma; mn. N pseudoními, G pseudonímā〉 izmišljeno ime koje prikriva osobu koja se ne želi služiti svojim pravim imenom

psȉć

im. m. 〈G psȉća; mn. N psȉći, G psȋćā〉 um. mali pas

psȉha

im. ž. 〈G psȉhē, DL psȉhi; mn. N psȉhe, G psȋhā〉 ukupnost čijih unutrašnjih osobina

psȉha²

im. ž. 〈G psȉhē, DL psȉhi; mn. N psȉhe, G psȋhā〉 toaletni stolić sa zrcalom

psȉhičkī

prid. 〈G psȉhičkōg(a); ž. psȉhičkā, s. psȉhičkō〉 koji se odnosi na psihu

psihìjātar

im. m. 〈G psihìjātra, V psihìjātre; mn. N psihìjātri, G psihìjātārā〉 liječnik koji se bavi liječenjem psihičkih bolesti

psihìjātrica

im. ž. 〈G psihìjātricē; mn. N psihìjātrice, G psihìjātrīcā〉 liječnica koja se bavi liječenjem psihičkih bolesti

psihìjātričin

prid. 〈G psihìjātričina; ž. psihìjātričina, s. psihìjātričino〉 koji pripada psihijatrici

psihijàtrija

im. ž. 〈G psihijàtrijē〉 med. grana medicine koji se bavi proučavanjem i liječenjem psihičkih bolesti

psihijàtrījskī

prid. 〈G psihijàtrījskōg(a); ž. psihijàtrījskā, s. psihijàtrījskō〉 koji se odnosi na psihijatre i psihijatriju

psihìjātrov

prid. 〈G psihìjātrova; ž. psihìjātrova, s. psihìjātrovo〉 koji pripada psihijatru

psihoàktīvan

prid. 〈G psihoàktīvna; odr. psihoàktīvnī, G psihoàktīvnōg(a); ž. psihoàktīvna, s. psihoàktīvno〉 koji djeluje na psihičku aktivnost [psihoaktivna droga]

psihoanalìtičār

im. m. 〈G psihoanalìtičāra, V psihoanalìtičāru/psihoanalìtičāre; mn. N psihoanalìtičāri, G psihoanalìtičārā〉 stručnjak koji se bavi psihoanalizom

psihoanalìtičārev

prid. 〈G psihoanalìtičāreva; ž. psihoanalìtičāreva, s. psihoanalìtičārevo〉 koji pripada psihoanalitičaru; sin. psihoanalitičarov

psihoanalìtičārka

im. ž. 〈G psihoanalìtičārkē, DL psihoanalìtičārki; mn. N psihoanalìtičārke, G psihoanalìtičārkā/psihoanalìtičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi psihoanalizom

psihoanalìtičārov

prid. 〈G psihoanalìtičārova; ž. psihoanalìtičārova, s. psihoanalìtičārovo〉 usp. psihoanalitičarev

psihoanalìtičkī

prid. 〈G psihoanalìtičkōg(a); ž. psihoanalìtičkā, s. psihoanalìtičkō〉 koji se odnosi na psihoanalitičare i psihoanalizu [psihoanalitičke teorije]

psihoanalíza

im. ž. 〈G psihoanalízē〉 med. znanstveni postupak i metoda liječenja psihičkih poremećaja na temelju proučavanja psihičkih zbivanja i ponašanja pacijenta

psihòlog

im. m. 〈G psihòloga, V psihòlože; mn. N psihòlozi, G psihòlōgā〉 1. osoba koja se bavi psihologijom kao strukom 2. pren. osoba koja dobro procjenjuje ljudsku narav i ponašanje

psihològija

im. ž. 〈G psihològijē〉 1. znanost koja proučava psihičke procese, njihovo nastajanje i očitovanje 2. nastavni predmet u kojemu se uče temelji istoimene znanosti

psihòloginja

im. ž. 〈G psihòloginjē; mn. N psihòloginje, G psihòlogīnjā〉 žena koja se bavi psihologijom kao strukom

psihòloškī

prid. 〈G psihòloškōg(a); ž. psihòloškā, s. psihòloškō〉 koji se odnosi na psihologiju i psihologe

psihoterapèut

im. m. 〈G psihoterapèuta; mn. N psihoterapèuti, G psihoterapèūtā〉 liječnik koji primjenjuje psihoterapiju

psihoterapèutkinja

im. ž. 〈G psihoterapèutkinjē; mn. N psihoterapèutkinje, G psihoterapèutkīnjā〉 liječnica koja primjenjuje psihoterapiju

psihoterapèutskī

prid. 〈G psihoterapèutskōg(a); ž. psihoterapèutskā, s. psihoterapèutskō〉 1. koji se odnosi na psihoterapeute 2. v. psihoterapijski

psihoteràpija

im. ž. 〈G psihoteràpijē; mn. N psihoteràpije, G psihoteràpījā〉 med. metoda liječenja psihološkim postupcima

psihoteràpījskī

prid. 〈G psihoteràpījskōg(a); ž. psihoteràpījskā, s. psihoteràpījskō〉 koji se odnosi na psihoterapiju; sin. (psihoterapeutski)

psihóza

im. ž. 〈G psihózē; mn. N psihóze, G psihózā〉 med. teška psihička bolest prouzročena poremećajima u mozgu

psȉna

im. ž. 〈G psȉnē; mn. N psȉne, G psȋnā〉 uv. veliki pas ◇ velika bijela ~ zool. morski pas dug od četiri do šest metara, najveći morski grabežljivac mesožder

psȉna²

im. ž. 〈G psȉnē; mn. N psȉne, G psȋnā〉 ružan postupak kojemu je cilj uvrijediti koga ili mu nanijeti štetu [Učinio joj je niz psina.]; sin. nepodopština

psòvānje

im. s. 〈G psòvānja〉 1. napadanje koga oštrim riječima 2. izgovaranje psovka, govorenje nepristojnih riječi

psòvati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. psȕjēm, 3. l. mn. psȕjū, imp. psȗj, aor. psòvah, imperf. psȍvāh, prid. r. psòvao, prid. t. psȍvān〉 1. 〈prijel.〉 oštrim riječima napadati koga [~ neposlušne] 2. 〈neprijel.〉 izgovarati psovke, govoriti nepristojne riječi; sin. kleti

psȏvka

im. ž. 〈G psȏvkē, DL psȏvki; mn. N psȏvke, G psȍvākā/psȏvkā/psȏvkī〉 nepristojne riječi koje se izgovaraju u ljutnji, mržnji ili kao sastavni dio nepristojnoga govora; sin. kletva

pst

usk. zahtijeva tišinu [Pst, čut će nas tko!]

pšènica

im. ž. 〈G pšènicē〉 bot. 1. žitarica s malim žutosmeđim duguljastim jestivim zrnatim plodovima 2. mali duguljasti zrnati plodovi istoimene žitarice čijim se mljevenjem dobiva brašno

pšèničnī

prid. 〈G pšèničnōg(a); ž. pšèničnā, s. pšèničnō〉 koji se odnosi na pšenicu [pšenično brašno]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga