im. ž. 〈G retòrikē, DL retòrici〉 vještina, umijeće i tehnika uvjerljiva govorenja; sin. govorništvo

prid. 〈G retoròmānskōg(a); ž. retoròmānskā, s. retoròmānskō〉 1. koji se odnosi na romansko stanovništvo koje živi u alpskome području jugoistočne Švicarske i sjeveroistočne Italije 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u dijelu Švicarske

im. ž. 〈G rètōrtē; mn. N rètōrte, G rètōrtā/rètōrtī〉 kruškolika posuda koja se u laboratoriju upotrebljava za kemijske reakcije

im. ž. 〈G retrospèkcijē〉 u oblikovanju književnoga ili filmskoga djela postupak u kojemu se autor vraća na prošle događaje koji se prikazuju u sadašnjosti

prid. 〈G retrospèkcījskōg(a); ž. retrospèkcījskā, s. retrospèkcījskō〉 koji se odnosi na retrospekciju

im. m. 〈G retròvīzora, I retròvīzorom; mn. N retròvīzori, G retròvīzōrā〉 ogledalo na motornome vozilu koje omogućuje vozaču pregled stanja na cesti iza njega

im. ž. 〈G rȅumē〉 med. v. reumatizam

prid. 〈G reumàtična; odr. reumàtičnī, G reumàtičnōg(a); ž. reumàtična, s. reumàtično〉 1. koji je obolio od reumatizma 2. koji je zahvaćen reumom [reumatično koljeno]

im. m. 〈G reumàtičāra, V reumàtičāru/reumàtičāre; mn. N reumàtičāri, G reumàtičārā〉 osoba koja boluje od reumatizma

prid. 〈G reumàtičāreva; ž. reumàtičāreva, s. reumàtičārevo〉 koji pripada reumatičaru; sin. reumatičarov

im. ž. 〈G reumàtičārkē, DL reumàtičārki; mn. N reumàtičārke, G reumàtičārkā/reumàtičārkī〉 žena koja boluje od reumatizma

prid. 〈G reumàtičārova; ž. reumàtičārova, s. reumàtičārovo〉 usp. reumatičarev

im. m. 〈G reumatìzma〉 med. bolest kostiju, zglobova i mišića popraćena dugotrajnim bolom i nemogućnošću normalnoga kretanja; sin. (reuma)

im. m. 〈G reumatòloga, V reumatòlože; mn. N reumatòlozi, G reumatòlōgā〉 stručnjak koji se bavi reumatologijom

im. ž. 〈G reumatològijē〉 med. grana medicine koja se bavi liječenjem reumatskih bolesti

im. ž. 〈G reumatòloginjē; mn. N reumatòloginje, G reumatòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi reumatologijom

prid. 〈G reumatòloškōg(a); ž. reumatòloškā, s. reumatòloškō〉 koji se odnosi na reumatologe i reumatologiju [~ odjel]

prid. 〈G reumàtskōg(a); ž. reumàtskā, s. reumàtskō〉 koji se odnosi na reumatizam [~ bolovi]

im. s. 〈G rèvānja〉 1. glasanje magarca 2. pren. neskladno pjevanje, pjevanje bez sluha

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rèvem, 3. l. mn. rèvū, imp. rèvi, aor. rèvah, imperf. rèvāh, prid. r. rèvao〉 1. glasati se revanjem [Magarac reve.] 2. pren. neskladno pjevati, pjevati bez sluha

im. m. 〈G revéra, I revérom; mn. N revéri, G revérā〉 donji dio ovratnika [~ kaputa]

im. ž. 〈G rȇvijē; mn. N rȇvije, G rȇvījā〉 1. smotra, predstavljanje, prikazivanje određenih sadržaja [modna ~] 2. periodični časopis, publikacija raznolika književnoga, umjetničkoga ili zabavnoga sadržaja 3. glazbeno i scenska predstava namijenjena širokoj publici bez jedinstvenoga sadržaja i radnje, s govorenim dijalozima, pjevanim točkama, solističkim i skupnim plesovima te bogatom i raskošnom dekoracijom

prid. 〈G rȇvījskōg(a); ž. rȇvījskā, s. rȇvījskō〉 koji se odnosi na reviju [~ orkestar]

im. ž. 〈G revízijē〉 provjera ili prepravljanje kakva stanja, djela, rada [~ poslovanja; ~ školskih udžbenika]

im. ž. 〈G revolúcijē; mn. N revolúcije, G revolúcījā〉 1. pol. nagla, velika i najčešće oružana promjena staroga društvenog, gospodarskog i političkog sustava [Francuska ~; industrijska revolucija] 2. nagla promjena ili preokret; sin. prevrat 3. astr. kruženje kojega svemirskog tijela oko drugoga tijela; sin. ophodnja

im. m. 〈G revolucionára, V rȅvolucionāru/rȅvolucionāre; mn. N revolucionári, G revolucionárā〉 1. osoba koja sudjeluje u revoluciji; sin. prevratnik 2. pren. osoba koja je učinila temeljite promjene u čemu

prid. 〈G rȅvolucionārna; odr. rȅvolucionārnī, G rȅvolucionārnōg(a); ž. rȅvolucionārna, s. rȅvolucionārno〉 koji je prožet idejama revolucije, koji je za korjenite promjene

prid. 〈G revolucionáreva; ž. revolucionáreva, s. revolucionárevo〉 koji pripada revolucionaru; sin. revolucionarov

im. ž. 〈G revoluciònārkē, DL revoluciònārki; mn. N revoluciònārke, G revoluciònārkā/revoluciònārkī〉 1. žena koja sudjeluje u revoluciji; sin. prevratnica 2. pren. žena koja je učinila temeljite promjene u čemu

prid. 〈G revolucionárova; ž. revolucionárova, s. revolucionárovo〉 usp. revolucionarev

im. m. 〈G revolvéra, I revolvérom; mn. N revolvéri, G revolvérā〉 vojn. lako ručno vatreno oružje s kratkom cijevi i rotirajućim spremnikom

im. m. 〈G revolveráša, V rȅvolverāšu; mn. N revolveráši, G revolverášā〉 osoba osobito vješta u gađanju iz revolvera [~ s Divljega zapada]

im. ž. 〈G revolveràšicē; mn. N revolveràšice, G revolveràšīcā〉 žena osobito vješta u gađanju iz revolvera [~ s Divljega zapada]

prid. 〈G revolveràšičina; ž. revolveràšičina, s. revolveràšičino〉 koji pripada revolverašici

prid. 〈G revolvèrāškōg(a); ž. revolvèrāškā, s. revolvèrāškō〉 koji se odnosi na revolveraše [~ obračun]

prid. 〈G revòlvērskōg(a); ž. revòlvērskā, s. revòlvērskō〉 koji se odnosi na revolver [~ hitac]

im. m. 〈G rȇza, L rézu; mn. N rȅzovi, G rȅzōvā〉 mjesto zarezano oštrim predmetom

prid. 〈G rèzāćēg(a); ž. rèzāćā, s. rèzāćē〉 koji služi za rezanje [~ pribor]

prid. 〈G rèska; odr. rȅskī, G rȅskōg(a); ž. rèska, s. rȅsko; odr. rèskijī〉 1. koji je pomalo kiseo; sin. kiselkast 2. koji je prodoran i oštar [~ ton]

im. m. 〈G rezánca; mn. N rezánci, G rèzānācā〉 1. uzak i dug komad tijesta 2. 〈mn.〉 jelo od istoimenoga tijesta

im. s. 〈G rȅzānja〉 odvajanje komada čega oštricom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȅžēm, 3. l. mn. rȅžū, imp. rȅži, aor. rȅzah, imperf. rȅzāh, prid. r. rȅzao, prid. t. rȅzān〉 oštricom odvajati dijelove čega [~ kruh; ~ platno]; sin. (narezivati)

im. ž. 〈G rezbàrijē; mn. N rezbàrije, G rezbàrījā〉 lik. lik ili ukras urezan u drvo, kamen ili kovinu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rèzbārīm, 3. l. mn. rèzbārē, imp. rezbári, aor. rezbárih, imperf. rèzbārāh, prid. r. rezbário, prid. t. rèzbāren〉 urezivati likove i ukrase u drvo, kamen ili kovinu, praviti rezbarije

im. ž. 〈G rèzērvē; mn. N rèzērve, G rèzērvā/rèzērvī〉 1. v. pričuva, zaliha 2. v. pričuva

im. ž. 〈G rezervácijē; mn. N rezervácije, G rezervácījā〉 v. predbilježba

im. m. 〈G rezerváta; mn. N rezerváti, G rezervátā〉 1. područje na kojemu su zakonom zaštićene prirodne ili kulturne vrijednosti [~ prirode] 2. područje koje je država odredila za pripadnike koje etničke skupine [indijanski ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rezèrvīrām, 3. l. mn. rezervírajū, imp. rezèrvīrāj, aor. rezervírah, imperf. rezèrvīrāh, prid. r. rezervírao, prid. t. rezèrvīrān〉 privremeno osigurati/osiguravati kakvu uslugu, obaviti/obavljati predbilježbu za što [~ sjedalo u autobusu; ~ sobu u hotelu; ~ ulaznicu za balet]