im. ž. 〈G relaksácijē〉 v. opuštanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. relàksīrām, 3. l. mn. relaksírajū, imp. relàksīrāj, aor. relaksírah, imperf. relàksīrāh, prid. r. relaksírao, prid. t. relàksīrān〉 1. v. opustiti 2. v. opuštati

prid. 〈G rȅlatīvna; odr. rȅlatīvnī, G rȅlatīvnōg(a); ž. rȅlatīvna, s. rȅlatīvno〉 1. koji se mijenja ovisno i čemu drugome [relativna vrijednost]; ant. apsolutan 2. koji nije ostvaren u punoj mjeri [~ uspjeh]

prid. 〈G rȅlatīvnōg(a); ž. rȅlatīvnā, s. rȅlatīvnō〉 v. odnosni

pril. uvjetno, ovisno o drugome; ant. apsolutno

im. ž. 〈G relatívnosti, I relatívnošću/relatívnosti〉 svojstvo onoga što je relativno

im. m. 〈G reléja, I reléjom; mn. N reléji, G reléjā〉 1. sklopka kojom se upravlja električnim putem 2. radiopostaja koja služi za uspostavu veze među točkama koje nisu u dosegu izravnih radiovalova

im. ž. 〈G relìgijē; mn. N relìgije, G relìgījā〉 sustav vjerovanja u Boga ili bogove, obredi i načela kojima se izražava odnos čovjeka prema Bogu [kršćanska ~; židovska ~; islamska ~]; sin. (vjera)

prid. 〈G relìgījskōg(a); ž. relìgījskā, s. relìgījskō〉 koji se odnosi na religiju [~ simboli]; sin. (religiozan), vjerski

prid. 〈G rȅligiōzna; odr. rȅligiōznī, G rȅligiōznōg(a); ž. rȅligiōzna, s. rȅligiōzno; komp. religiòznijī〉 1. v. nabožan, pobožan 2. v. religijski

im. ž. 〈G religióznosti, I religióznošću/religióznosti〉 v. nabožnost, pobožnost

im. m. 〈G rèlikta; mn. N rèlikti, G rèlikātā/rȅlīktā〉 1. biol. skupina organizama koja je u prošlosti bila rasprostranjena, ali se do danas održala samo na ograničenome prostoru 2. pren. ono što je preživjelo, preostalo iz prošlosti; sin. prežitak

im. ž. 〈G relìkvijē; mn. N relìkvije, G relìkvījā〉 v. moći

im. m. 〈G relikvijára, I relikvijárom/relikvijárem; mn. N relikvijári, G relikvijárā〉 rel. spremnik u obliku kovčega ili dijela tijela u kojemu se čuvaju i izlažu ostatci tijela, odjeće ili predmeta kojega svetca

im. m. 〈G rèljefa; mn. N rèljefi, G rȅljēfā〉 zem. 1. 〈jd.〉 neravnine na Zemljinoj površini [krški ~; ledenjački ~] 2. umanjeni trodimenzijski prikaz Zemljine površine 3. umj. kiparsko djelo u kojemu oblici ne stoje slobodno u prostoru, nego su vezani uz ravnu podlogu iz koje se slabije ili jače izdižu

prid. 〈G rèljefna; odr. rèljefnī, G rèljefnōg(a); ž. rèljefna, s. rèljefno〉 1. koji je pun udubina i uzvisina [~ krajolik] 2. pren. koji je izražajan, jasan [reljefni likovi]

prid. 〈G rèljefnōg(a); ž. rèljefnā, s. rèljefnō〉 koji se odnosi reljef

im. ž. 〈G rémē; mn. N réme, G rémā〉 jez. dio iskaza koji sadržava dotada nepoznatu obavijest; ant. tema¹

im. s. 〈G rèmećēnja〉 unošenje nereda u što; sin. narušavanje

im. s. 〈G rèmek-djȅla; mn. N rèmek-djȅla, G rèmek-djȇlā〉 vrhunsko umjetničko djelo

im. m. 〈G rȅmena; mn. N rȅmenovi/rȅmeni, G rȅmenōvā/rȅmēnā〉 1. čvrsta vrpca od kože ili kakva drugoga gradiva različitih namjena [~ za pogon kotača] 2. dug, uzak komad tkanine ili kože kojim se veže odjeća u struku [~ za hlače]; sin. (pas), pojas ♦ stegnuti ~ (pojas) smanjiti troškove, štedjeti, gladovati

zb. im. s. 〈G rèmēnja〉 skup remena

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rèmetīm, 3. l. mn. rèmetē, imp. rèmeti, aor. rèmetih, imperf. rèmećāh, prid. r. rèmetio, prid. t. rèmećen〉 unositi nered u što [~ mir; ~ red]; sin. narušavati

im. m. 〈G remìja; mn. N remìji, G remíjā〉 neodlučan ishod čega [~ u šahu]

im. m. 〈G rèmonta; mn. N rèmonti, G rèmonātā〉 redoviti pregled te popravak i zamjena neispravnih dijelova [~ brodova]

im. m. 〈G rèndgena; mn. N rèndgeni, G rȅndgēnā〉 1. tehn. uređaj za snimanje i promatranje unutrašnjosti tijela s pomoću posebnih zraka 2. razg. pregled istoimenim uređajem [Idem na ~.]

im. m. 〈G rendgenòloga, V rendgenòlože; mn. N rendgenòlozi, G rendgenòlōgā〉 stručnjak koji se bavi rendgenologijom

im. ž. 〈G rendgenològijē〉 med. grana medicine koja se koristi rendgenskim zrakama u dijagnostičke svrhe

im. ž. 〈G rendgenòloginjē; mn. N rendgenòloginje, G rendgenòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi rendgenologijom

prid. 〈G rendgenòloškōg(a); ž. rendgenòloškā, s. rendgenòloškō〉 koji se odnosi na rendgenologe i rendgenologiju [~ pregled]

prid. 〈G rèndgenskōg(a); ž. rèndgenskā, s. rèndgenskō〉 koji se odnosi na rendgen [rendgenske snimke]

im. ž. 〈G renesànsē〉 1. umj. a. razdoblje u talijanskoj kulturi, umjetnosti i znanosti koje traje od sredine 14. do 16. stoljeća b. europski stil i kulturnoumjetničko razdoblje koje označuje stvaranje nove umjetnosti na temelju klasičnih vrijednosti i općenita težnja k obnovi antičkoga duha, nov pogled na znanost, težnja individualnoj slobodi, raskid s asketizmom i prihvaćanje užitaka 2. pren. v. preporod

prid. 〈G renesànsnōg(a); ž. renesànsnā, s. renesànsnō〉 koji se odnosi na renesansu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. reorganìzīrām, 3. l. mn. reorganizírajū, imp. reorganìzīrāj, aor. reorganizírah, imperf. reorganìzīrāh, prid. r. reorganizírao, prid. t. reorganìzīrān〉 ponovno organizirati, urediti/uređivati što na način drukčiji od dotadašnjega [~ državnu upravu]

im. m. 〈G rȇpa, L répu; mn. N rȅpovi, G rȅpōvā〉 1. zool. stražnji izduženi dio tijela kralježnjaka i nekih beskralježnjaka 2. pren. a. stražnji ili zadnji dio čega [~ zrakoplova] b. dio čega u obliku stražnjega izduženog dijela tijela nekih životinja [~ fraka; svezati kosu u ~] c. razg. v. red ◇ lastin ~ zool. dnevni leptir žutih krila s pjegama i crnim rubom ♦ bez glave i repa je što, usp. glava; biti (naći se i sl.) na repu događaja biti na posljednjemu mjestu, biti neobaviješten, biti (naći se) izvan zbivanja; dignuti ~ uzoholiti se, umisliti se, postati drzak; ne moći uhvatiti koga, što ni za glavu ni za ~, usp. glava; ostavljati repove 〈za sobom〉 ne završavati poslove, ostavljati nezavršen posao; podviti ~ povući se, pokunjiti se; stati na ~ komu, čemu spriječiti koga, što u čemu, zaustaviti koga, što; vući 〈za sobom〉 repove imati ljagu iz prošlosti, biti razotkriven u kojemu negativnom činu

im. ž. 〈G rȅpē; mn. N rȅpe, G rȇpā〉 bot. 1. zeljasta kupusnjača zadebljala mesnata korijena [bijela ~; crna ~] 2. mesnati bijeloljubičasti korijen istoimene biljke ◇ šećerna ~ 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz čijega se mesnatoga korijena proizvodi šećer 2. jestivi mesnati korijen istoimene biljke

im. ž. 〈G reparácijē; mn. N reparácije, G reparácījā〉 pol. ratna odšteta koju poražena zemlja plaća pobjedniku za štetu nanesenu ratom

im. m. 〈G repáša; mn. N repáši, G repášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red vodozemaca koji imaju dobro razvijen rep, rađaju žive mlade i dišu preko kože ili s pomoću vanjskih škrga koje poslije nestaju 2. pripadnik istoimenoga reda

im. ž. 〈G rèpaticē; mn. N rèpatice, G rèpatīcā〉 astr. nebesko tijelo promjenjiva sjaja koje se kreće po eliptičnoj stazi oko Sunca, ima prepoznatljiv rep koji čine plinovi i prašina te se može vidjeti sa Zemlje; sin. komet

im. m. 〈G repertoára, I repertoárom/repertoárem; mn. N repertoári, G repertoárā〉 1. raspored izvođenja predstava ili koncerata [kazališni ~] 2. program koji izvodi neki umjetnik [~ poznatoga glazbenika]

im. m. 〈G repètītora, V repètītore, I repètītorom; mn. N repètītori, G repètītōrā〉 1. tehn. dio odašiljača, uređaj koji prima signale i šalje ih dalje u televizijsku mrežu na određenome području 2. zast. osoba koja ispituje i poučava učenike ili s njima ponavlja gradivo

im. ž. 〈G rȅpicē; mn. N rȅpice, G rȅpīcā〉 1. um. mala repa 2. bot. zeljasta biljka iz porodice krstašica koja ima žute cvjetove ◇ uljana ~ zeljasta biljka iz porodice krstašica koja se uzgaja za krmu i čije sjeme služi za proizvodnju ulja

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. replìcīrām, 3. l. mn. replicírajū, imp. replìcīrāj, aor. replicírah, imperf. replìcīrāh, prid. r. replicírao, prid. t. replìcīrān〉 1. 〈neprijel.〉 odgovoriti/odgovarati na koju izrečenu tvrdnju [~ odvjetniku; ~ saborskomu zastupniku] 2. 〈prijel.〉 izraditi/izrađivati kopiju čega istovjetnu izvorniku [~ skulpturu]

im. ž. 〈G rȅplikē, DL rȅplici; mn. N rȅplike, G rȅplīkā〉 1. odgovor na koju izrečenu tvrdnju [saborska ~] 2. kopija istovjetna izvorniku [~ umjetničkoga djela]

prid. 〈G rȇpnōg(a); ž. rȇpnā, s. rȇpnō〉 koji se odnosi na rep [repna peraja]

prid. 〈G rȅpnōg(a); ž. rȅpnā, s. rȅpnō〉 koji se odnosi na repu [~ šećer]

im. ž. 〈G reportážē; mn. N reportáže, G reportážā〉 novinsko izvješće u kojemu se događaji opisuju na temelju obavijesti prikupljenih na terenu

prid. 〈G rȅportāžnōg(a); ž. rȅportāžnā, s. rȅportāžnō〉 koji se odnosi na reportažu [reportažna kola]