prid. 〈G rumènkasta; odr. rumènkastī, G rumènkastōg(a); ž. rumènkasta, s. rumènkasto; komp. rumenkàstijī〉 koji je pomalo rumen, koji ima crvene boje, koji je boje šipkova ploda; sin. crvenkast, rud zast.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rumènīm, 3. l. mn. rumènē, imp. rumèni, aor. rumènjeh, imperf. rumènjāh, prid. r. m. rumènio, ž. rumènjela, s. rumènjelo; mn. rumènjeli〉 postajati rumenim [Jabuke rumene.] • rumènjeti se 〈povr.〉 isticati se rumenom bojom [Nebom se rumeni suton.; ~ se u licu]

prid. 〈G rùmūnjskōg(a); ž. rùmūnjskā, s. rùmūnjskō〉 1. koji se odnosi na Rumunje i Rumunjsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Rumunjskoj i narodni jezik Rumunja

im. ž. 〈G rúnē; mn. N rúne, G rúnā〉 1. jedan od znakova pisma kojim su se služili stari Germani 2. 〈mn.〉 pismo kojim su se služili stari Germani

im. s. 〈G rúna; mn. N rúna, G rúnā〉 1. vuna na živoj ovci između dvaju striženja 2. ostrižena sirova ovčja vuna

im. m. 〈G rȕnolīsta; mn. N rȕnolīsti, G rȕnolīstā〉 bot. zaštićena rijetka višegodišnja zeljasta planinska biljka iz porodice glavočika s bijelim zvjezdastim cvatom [krški ~]

prid. 〈G rȗnskōg(a); ž. rȗnskā, s. rȗnskō〉 koji se odnosi na rune [runsko pismo]

prid. 〈G rȗnskōg(a); ž. rȗnskā, s. rȗnskō〉 koji se odnosi na runo [runska vuna]

im. ž. 〈G rȕpē; mn. N rȕpe, G rȗpā〉 1. šupljina ili otvor u čemu [~ na rukavu; ~ na čarapi] 2. udubljenje ili šupljina u čemu [cesta puna rupa; ~ u drvetu] 3. pren. a. slabo mjesto u kojoj cjelini ili sustavu [~ u zakonu; ~ u znanju]; sin. praznina b. razg. bijedan ili loše uređen prostor [živjeti u zadnjoj rupi] ◇ ozonska ~ oštećenje ozonskoga sloja izazvano prevelikom uporabom freona ♦ sakriti se (zavući se) u mišju rupu pobjeći zbog straha; zadnja (deveta) ~ na svirali posljednji (nevažan) dio cjeline, čovjek kojega okolina ne cijeni

im. m. 〈G rùpčića; mn. N rùpčići, G rȕpčīćā〉 1. um. mali rubac 2. papirnati ili platneni ubrus koji je namijenjen brisanju nosa i ostalim higijenskim potrebama [džepni ~; papirnati ~]; sin. (maramica)

im. ž. 〈G rȕpicē; mn. N rȕpice, G rȕpīcā〉 um. mala rupa [~ na bradi]

prid. 〈G rȕpičasta; odr. rȕpičastī, G rȕpičastōg(a); ž. rȕpičasta, s. rȕpičasto〉 koji je pun rupica [rupičaste cipele]

prid. 〈G rȕrālnōg(a); ž. rȕrālnā, s. rȕrālnō; komp. ruràlnijī〉 1. v. seljački 2. v. seoski

prid. 〈G rùsīnskōg(a); ž. rùsīnskā, s. rùsīnskō〉 1. koji se odnosi na Rusine 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. književni i narodni jezik Rusina

im. m. 〈G rùsista, V rùsistu; mn. N rùsisti, G rȕsīstā〉 stručnjak koji proučava ruski jezik i književnost na ruskome jeziku

im. ž. 〈G rùsisticē; mn. N rùsistice, G rùsistīcā〉 stručnjakinja koja proučava ruski jezik i književnost na ruskome jeziku

prid. 〈G rùsističina; ž. rùsističina, s. rùsističino〉 koji pripada rusistici

prid. 〈G rusìstičkōg(a); ž. rusìstičkā, s. rusìstičkō〉 koji se odnosi na rusiste i rusistiku

im. ž. 〈G rusìstikē, DL rusìstici〉 znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem ruskoga jezika i književnosti

im. m. 〈G rusìzma; mn. N rusìzmi, G rusìzāmā〉 jez. riječ ruskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

prid. 〈G rȕskōg(a); ž. rȕskā, s. rȕskō〉 1. koji se odnosi na Ruse i Rusiju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Rusiji i Bjelorusiji te narodni jezik Rusa

prid. 〈G rȕstična; odr. rȕstičnī, G rȕstičnōg(a); ž. rȕstična, s. rȕstično〉 koji je jednostavan, načinjen u seljačkome stilu

im. s. 〈G rȕšēnja; mn. N rȕšēnja, G rȕšēnjā〉 1. činjenje da ono što je sagrađeno padne ili da se sruši; ant. dizanje, izgrađivanje, podizanje 2. činjenje da što propadne, da se pokvati ili uništi 3. činjenje da tko ili što padne; sin. obaranje 4. pren. prisilno uklanjanje s vlasti ili položaja; sin. svrgavanje

prid. 〈G rȕšēvna; odr. rȕšēvnī, G rȕšēvnōg(a); ž. rȕšēvna, s. rȕšēvno; komp. rušèvnijī〉 kojemu prijeti opasnost da se sruši od dotrajalosti

im. ž. 〈G rȕševinē; mn. N rȕševine, G rȕševīnā〉 ostatak onoga što se srušilo [ruševine staroga grada]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȕšīm, 3. l. mn. rȕšē, imp. rȕši, aor. rȕših, imperf. rȕšāh, prid. r. rȕšio, prid. t. rȕšen〉 1. činiti da ono što je sagrađeno padne ili da se sruši [~ zgradu]; ant. dizati, graditi, izgrađivati, podizati 2. gurati tako da tko ili što padne ili da se prevrne [~ igrače u trku; ~ stabla] 3. činiti da što propadne, da se pokvari ili uništi [~ dobre odnose; ~ poredak stvari] 4. činiti da tko ili što padne [~ pješake; ~ stabla]; sin. obarati 5. pren. prisilno uklanjati s vlasti ili položaja [~ kralja]; sin. svrgavati 6. postizati bolji uspjeh, pobjeđivati koga u čemu [Rušili smo sve rekorde.]; sin. obarati • rȕšiti se 〈povr.〉 raspadati se od dotrajalosti [Kuća se ruši.]

prid. 〈G rȕtava; odr. rȕtavī, G rȕtavōg(a); ž. rȕtava, s. rȕtavo; komp. rutàvijī〉 koji je pun dlaka [rutava prsa]

im. m. 〈G rȗža, L rúžu; mn. N rȕževi, G rȕžēvā〉 kozmetičko sredstvo kojim se boje usne

im. ž. 〈G rúžē; mn. N rúže, G rúžā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica višegodišnjega drvenastog bilja koja se uzgaja radi cvijeta 2. pripadnica istoimene porodice 3. mirisni cvijet istoimene biljke [bijela ~; crvena ~; žuta ~] ◇ divlja ~ 1. grm s oštrim nadolje svinutim bodljikama i jestivim jajolikim crvenkastim plodom 2. jestivi jajolik crvenkast plod istoimene biljke; sin. šipak ♦ ne cvjetaju ruže komu teško je komu, ne ide dobro komu

prid. 〈G rúžna; odr. rȗžnī, G rȗžnōg(a); ž. rúžna, s. rȗžno; komp. rùžnijī〉 1. koji je neugodan oku, koji nije skladna izgleda [~ krajolik; ružna kuća] 2. koji nije ugodan uhu, koji ne zvuči skladno [ružna glazba] 3. koji nije skladno napravljen, izveden [ružna slika; ružno odijelo] 4. koji izaziva neugodu [ružno ponašanje; ružno putovanje] 5. koji je oblačan, kišan i siv [~ dan; ružno vrijeme]; ant. lijep

prid. 〈G rȕžičasta; odr. rȕžičastī, G rȕžičastōg(a); ž. rȕžičasta, s. rȕžičasto; komp. ružičàstijī〉 1. koji je boje mareličina cvijeta, koji je između bijele i crvene boje; sin. roza razg. 2. pren. koji je pozitivan ili optimističan 3. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja mareličina cvijeta, boja između bijele i crvene [Više volim ružičasto nego crveno.]; sin. roza razg.

im. m. 〈G rùžičnjāka; mn. N rùžičnjāci, G rùžičnjākā〉 vrt zasađen ružama

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȗžīm, 3. l. mn. rȗžē, imp. rúži, aor. rúžih, imperf. rȗžāh, prid. r. rúžio, prid. t. rȗžen〉 1. govoriti što ružno o kome 2. upućivati komu ljutite i ružne riječi; sin. grditi

im. m. 〈G rȕžmarina〉 bot. 1. vazdazeleni sredozemni grm iz porodice usnača aromatičnih igličastih listova 2. aromatični igličasti listovi istoimenoga grma koji se upotrebljavaju kao začin

pril. 〈komp. rùžnijē〉 1. tako da je neugodno oku, da ne izgleda skladno [~ se obući] 2. tako da nije ugodno uhu, tako da neskladno zvuči [~ svirati] 3. tako da bude neskladno napravljeno, izvedeno [~ napisati; ~ naslikati; ~ sašiti] 4. tako da izaziva neugodu [ponašati se ~]; ant. lijepo

im. ž. 〈G ružnòćē〉 svojstvo onoga koji je ružan ili onoga što je ružno, dojam ili osjećaj neugode koji u nama izaziva ono što je neugodno, bez sadržaja ili duhovnih vrijednosti [ženska ~; ~ prirode; ~ slike]; ant. ljepota

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rúžnīm, 3. l. mn. rúžnē, imp. rúžni, aor. rúžnjeh, imperf. rúžnjāh, prid. r. m. rúžnio, ž. rúžnjela, s. rúžnjelo, mn. rúžnjeli〉 postajati ružnim [S godinama je sve više ružnio.]

im. s. → hrvanje

gl. nesvrš. povr. → hrvati se

gl. nesvrš. neprijel. → hrzati