tìmijan

im. m. 〈G tìmijana〉 v. majčina dušica pod dušica

tìmpān

im. m. 〈G timpána, N mn. timpáni, G timpánā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo koje se sastoji od bakrenoga kotla na čijemu je otvoru napeta koža, a zvuk se proizvodi udarom batića

tȋmskī

prid. 〈G tȋmskōg(a); ž. tȋmskā, s. tȋmskō〉 koji se odnosi na tim [~ rad]

tinèjdžer

im. m. 〈G tinèjdžera, V tinèjdžeru; mn. N tinèjdžeri, G tinèjdžērā〉 razg. osoba koja ima od 13 do 19 godina

tinèjdžerica

im. ž. 〈G tinèjdžericē; mn. N tinèjdžerice, G tinèjdžerīcā〉 razg. djevojka koja ima od 13 do 19 godina

tinèjdžeričin

prid. 〈G tinèjdžeričina; ž. tinèjdžeričina, s. tinèjdžeričino〉 razg. koji pripada tinejdžerici

tinèjdžerskī

prid. 〈G tinèjdžerskōg(a); ž. tinèjdžerskā, s. tinèjdžerskō〉 koji se odnosi na tinejdžere [tinejdžerske godine]

tȋnta

im. ž. 〈G tȋntē; mn. N tȋnte, G tȋntā/tȋntī〉 obojena tekućina koja se upotrebljava za pisanje [plava ~; crvena ~]; sin. (crnilo)

tìntārnica

im. ž. 〈G tìntārnicē; mn. N tìntārnice, G tìntārnīcā〉 posudica u koju je spremljena tinta i u koju se umače pero pri pisanju tintom

tìnjati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. tìnjā, 3. l. mn. tìnjajū, aor. 3. l. jd. tȉnja, imperf. 3. l. jd. tìnjāše, prid. r. tìnjao〉 1. gorjeti bez plamena ispod pepela 2. malo, slabo svijetliti

tȋp

im. m. 〈G tȋpa, A tȋpa/tȋp, L tȋpu/típu; mn. N tȉpovi, G tȉpōvā〉 1. 〈A tȋp, L típu〉 a. skup svojstava zajedničkih kojoj skupini predmeta, pojava, osoba i sl. po kojima se oni razlikuju od drugih iste ili srodne vrste [~ klime; ~ kuće; ~ motora] b. onaj koji ima bitna svojstva svoje vrste, izraziti predstavnik određene vrste ili sloja ljudi [sportski ~] 2. pren., razg. 〈A tȋpa, L tȋpu〉 osoba koja se čudno, neobično ponaša [čudan ~; opasan ~]

tìpavac

im. m. 〈G tìpāvca; mn. N tìpāvci, G tìpavācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica šumskih sisavaca sporih pokreta koji žive na drveću Srednje i Južne Amerike 2. pripadnik istoimene porodice; sin. ljenjivac

tìpičan

prid. 〈G tìpična; odr. tìpičnī, G tìpičnōg(a); ž. tìpična, s. tìpično; komp. tipìčnijī〉 koji ima bitne značajke svojega tipa, koji može biti primjer ili uzor [~ vojnik; tipična hrvatska obitelj; tipično ponašanje učenika]; sin. reprezentativan; ant. netipičan

tȉpka

im. ž. 〈G tȉpkē, DL tȉpci; mn. N tȉpke, G tȉpākā/tȋpkā/tȉpkī〉 1. pokretna pločica na nekim glazbalima i na tipkovnici kakva uređaja [klavirska ~; ~ mobitela] 2. tehn. pomični dio kakva uređaja kojim se pritiskom prsta što pokreće ili stavlja u pogon; sin. dugme

tȉpkalo

im. s. 〈G tȉpkala; mn. N tȉpkala, G tȉpkālā〉 tehn. naprava koja pritiskom prsta proizvodi zvučni ili svjetlosni signal [elektromagnetsko ~]

tipkóvnica

im. ž. 〈G tipkóvnicē; mn. N tipkóvnice, G tipkóvnīcā〉 inform., tehn. uređaj s tipkama koji služi za unos podataka i upravljanje računalnim sustavom

tipògraf

im. m. 〈G tipògrafa; mn. N tipògrafi, G tipògrāfā〉 osoba koja se bavi slaganjem tekstova; sin. slagar

tipogràfija

im. ž. 〈G tipogràfijē〉 tiskanje tekstova pomičnim lijevanim slovima; sin. slagarstvo

tipògrafkinja

im. ž. 〈G tipògrafkinjē; mn. N tipògrafkinje, G tipògrafkīnjā〉 žena koja se bavi slaganjem tekstova; sin. slagarica

tipògrafskī

prid. 〈G tipògrafskōg(a); ž. tipògrafskā, s. tipògrafskō〉 koji se odnosi na tipografe i tipografiju; sin. slagarski

tȋpskī

prid. 〈G tȋpskōg(a); ž. tȋpskā, s. tȋpskō〉 koji se odnosi na tip, skup svojstava zajedničkih kojoj skupini predmeta, pojava, osoba i sl. po kojima se oni razlikuju od drugih iste ili srodne vrste

tirànija

im. ž. 〈G tirànijē; mn. N tirànije, G tirànījā〉 1. pov. vladavina tiranina 2. pren. okrutan i nemilosrdan postupak ili ponašanje

tìranin

im. m. 〈G tìranina; mn. N tìrani, G tȉrānā〉 1. okrutan vladar koji vlada nasilnički; sin. satrap pren. 2. pren. osoba koja se ponaša samovoljno i okrutno; sin. despot pren.

tìrānka

im. ž. 〈G tìrānkē, DL tìrānki; mn. N tìrānke, G tìrānkā/tìrānkī〉 žena koja se ponaša samovoljno i okrutno

tiráža

im. ž. 〈G tirážē; mn. N tiráže, G tirážā〉 v. naklada

tìrkīz

im. m. 〈G tirkíza〉 mineral, poludragulj modrih i zelenih boja

tìrkīzan

prid. 〈G tìrkīzna; odr. tìrkīznī, G tìrkīznōg(a); ž. tìrkīzna, s. tìrkīzno〉 1. koji je boje tirkiza, koji je modre i zelene boje [tirkizna haljina] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja tirkiza [Više volim tirkizno nego plavo.]

tìrkīznī

prid. 〈G tìrkīznōg(a); ž. tìrkīznā, s. tìrkīznō〉 koji je od tirkiza [~ prsten]

tȉsa

im. ž. 〈G tȉsē; mn. N tȉse, G tȋsā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina grmolikih ili drvenastih četinjača srednje visokih stabala, tanke crvenosmeđe kore i češljasto raspoređenih listova 2. pripadnica istoimene skupine

tȉsak

im. m. 〈G tȋska〉 1. tehnika umnožavanja rukopisa, tekstova i slika 2. ono što se tiska radi obavještavanja javnosti ili većega broja ljudi [dnevni ~; sloboda tiska] ◇ žuti ~ novine koje temama pristupaju površno i senzacionalistički

tȉskanica

im. ž. 〈G tȉskanicē; mn. N tȉskanice, G tȉskanīcā〉 1. papir ili elektronički dokument koji se ispunja tako da se u njega upisuju traženi podatci; sin. formular, ( obrazac) 2. tiskana otvorena pošiljka

tȉskānje

im. s. 〈G tȉskānja; mn. N tȉskānja, G tȉskānjā〉 1. potiskivanje ili zbijanje čega u tijesan prostor 2. pritiskanje, guranje koga ili čega; sin. stiskanje 3. davanje čega u javnost u obliku tiskanoga teksta; sin. izdavanje², objavljivanje 4. bivanje u tijesnome prostoru, u gužvi

tȉskār

im. m. 〈G tȉskāra, V tȉskāru/tȉskāre; mn. N tȉskāri, G tȉskārā〉 osoba koja se bavi tiskarstvom

tȉskara

im. ž. 〈G tȉskarē; mn. N tȉskare, G tȉskārā〉 poduzeće koje se bavi tiskanjem

tȉskārev

prid. 〈G tȉskāreva; ž. tȉskāreva, s. tȉskārevo〉 koji pripada tiskaru; sin. tiskarov

tȉskarica

im. ž. 〈G tȉskaricē; mn. N tȉskarice, G tȉskarīcā〉 žena koja se bavi tiskarstvom

tȉskaričin

prid. 〈G tȉskaričina; ž. tȉskaričina, s. tȉskaričino〉 koji pripada tiskarici

tȉskārov

prid. 〈G tȉskārova; ž. tȉskārova, s. tȉskārovo〉 usp. tiskarev

tȉskārskī

prid. 〈G tȉskārskōg(a); ž. tȉskārskā, s. tȉskārskō〉 koji se odnosi na tiskare i tiskarstvo

tiskárstvo

im. s. 〈G tiskárstva〉 obrtna i industrijska djelatnost koja se bavi tiskanjem knjiga i drugih tiskovina

tȉskati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȉskām, 3. l. mn. tȉskajū, imp. tȉskāj, aor. tȉskah, imperf. tȉskāh, prid. r. tȉskao, prid. t. tȉskān〉 1. potiskivati ili zbijati što u tijesan prostor [~ stvari u torbu] 2. pritiskati, gurati koga ili što [~ koga uza zid]; sin. stiskati 3. prouzročivati bol zbog toga što je što usko ili tijesno (o obući ili odjevnome preedmetu) [Cipele me tiskaju.] 4. proizvoditi tiskom kako bi se dalo u javnost [~ časopis; ~ knjigu]; sin. izdavati², objavljivati • tȉskati se 〈povr.〉 biti u tijesnome prostoru, u gužvi [~ se u mnoštvu; ~ se u autobusu]

tȉskovina

im. ž. 〈G tȉskovinē; mn. N tȉskovine, G tȉskovīnā〉 ono što je tiskano kako bi bilo objavljeno; sin. (publikacija)

tȉskōvnī

prid. 〈G tȉskōvnōg(a); ž. tȉskōvnā, s. tȉskōvnō〉 koji se odnosi na tisak, ono što se tiska [tiskovna konferencija]

tȉsuća

im. ž. 〈G tȉsućē, A tȉsuću; mn. N tȉsuće, G tȉsūćā〉 1. skupina od tisuću članova [dvije tisuće kuna; pet tisuća uzvanika] 2. nedefinirano mnoštvo [Na trgu su bile tisuće ljudi.; Šaljem ti tisuću pozdrava.]

tȉsūćī

prid. 〈G tȉsūćēg(a); ž. tȉsūćā, s. tȉsūćē 〉 v. tisućiti

tisùćica

im. ž. 〈G tisùćicē; mn. N tisùćice, G tisùćīcā〉 1. predmet označen brojkom tisuću (o novčanici) 2. mat. četvrta od kraja znamenka u zapisu cijeloga broja

tȉsućitī

prid. 〈G tȉsućitōg(a); ž. tȉsućitā, s. tȉsućitō〉 koji je iza devetsto devedeset devetoga, a prije tisuću prvoga; sin. (tisući)

tȉsućljēće

im. s. 〈G tȉsućljēća; mn. N tȉsućljēća, G tȉsućljēćā〉 kalendarsko razdoblje od tisuću godina [na prijelazu tisućljeća]; sin. (milenij)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga