tèrmistor

im. m. 〈G tèrmistora, I tèrmistorom; mn. N tèrmistori, G tèrmistōrā〉 fiz. element strujnoga kruga čiji se otpor znatno mijenja promjenom temperature

tèrmīt

im. m. 〈G termíta; mn. N termíti, G termítā〉 zool. zadružni kukac sličan mravu duguljasta tijela i jakih čeljusti koji gradi posebne nastambe

termìtnjāk

im. m. 〈G termitnjáka; mn. N termitnjáci, G termitnjákā〉 nastamba koju izgrađuju termiti

termodinàmičkī

prid. 〈G termodinàmičkōg(a); ž. termodinàmičkā, s. termodinàmičkō〉 koji se odnosi na termodinamiku

termodinàmika

im. ž. 〈G termodinàmikē, DL termodinàmici〉 fiz. grana fizike koja se bavi toplinom, radom i prijenosom energije

termoelektràna

im. ž. 〈G termoelektrànē; mn. N termoelektàne, G termoelektránā〉 tehn. postrojenje za proizvodnju električne energije u kojemu generatore pokreće energija fosilnih goriva

termoelèment

im. m. 〈G termoelèmenta; mn. N termoelèmenti, G termoelèmenātā〉 tehn. uređaj za pretvaranje toplinske energije u električnu

tȅrmofōr

im. m. 〈G tȅrmofōra, I tȅrmofōrom; mn. N tȅrmofōri, G tȅrmofōrā〉 naprava za grijanje dijelova tijela ili kreveta

termoizolácija

im. ž. 〈G termoizolácijē〉 toplinska izolacija

termoizolácījskī

prid. 〈G termoizolácījskōg(a); ž. termoizolácījskā, s. termoizolácījskō〉 koji se odnosi na termoizolaciju

tȅrmometar

im. m. 〈G tȅrmometra, I tȅrmometrom; mn. N tȅrmometri, G tȅrmometārā〉 tehn. naprava ili uređaj za mjerenje temperature zraka

tȅrmostāt

im. m. 〈G tȅrmostāta; mn. N tȅrmostāti, G tȅrmostātā〉 tehn. uređaj za održavanje određene temperature u prostorijama ili uređajima

tèrōr

im. m. 〈G teróra, I terórom〉 1. izrazito nasilno djelovanje ili ponašanje [vojni ~]; sin. (strahovlada) 2. izazivanje straha nasilnim djelovanjem

teròrist

im. m. 〈G teròrista, V teròristu; mn. N teròristi, G teròrīstā〉 1. pol. pripadnik terorističke organizacije 2. pren. osoba naglašeno nasilna ponašanja

teròristica

im. ž. 〈G teròristicē; mn. N teròristice, G teròristīcā〉 1. pol. pripadnica terorističke organizacije 2. pren. žena naglašeno nasilna ponašanja

teròrističin

prid. 〈G teròrističina; ž. teròrističina, s. teròrističino〉 koji pripada teroristici

terorìstičkī

prid. 〈G terorìstičkōg(a); ž. terorìstičkā, s. terorìstičkō〉 koji se odnosi na teroriste i terorizam

terorìzam

im. m. 〈G terorìzma〉 pol. sustavna uporaba nasilja radi postizanja političkih ciljeva

terorizírati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. terorìzīrām, 3. l. mn. terorizírajū, imp. terorìzīrāj, aor. terorizírah, imperf. terorìzīrāh, prid. r. terorizírao, prid. t. terorìzīrān〉 provesti/provoditi teror [~ susjede bukom]

tèsār

im. m. 〈G tesára, V tȅsāru/tȅsāre; mn. N tesári, G tesárā〉 obrtnik koji obrađuje drvo tesanjem; sin. (drvodjelja)

tesárev

prid. 〈G tesáreva; ž. tesáreva, s. tesárevo〉 koji pripada tesaru; sin. drvodjeljin, tesarov

tesàrica

im. ž. 〈G tesàricē; mn. N tesàrice, G tesàrīcā〉 obrtnica koja obrađuje drvo tesanjem

tesàričin

prid. 〈G tesàričina; ž. tesàričina, s. tesàričino〉 koji pripada tesarici

tesárov

prid. 〈G tesárova; ž. tesárova, s. tesárovo〉 usp. tesarev

tèsārskī

prid. 〈G tèsārskōg(a); ž. tèsārskā, s. tèsārskō〉 koji se odnosi na tesare; sin. (drvodjeljski)

tèsati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȅšēm, 3. l. mn. tȅšū, imp. tèši, aor. tèsah, imperf. tȅsāh, prid. r. tèsao, prid. t. tȅsān〉 1. obrađivati drvo posebnim oruđem skidajući sloj po sloj [~ dasku] 2. razg. mnogo na čemu raditi kako bi to postalo bolje, nastojati što dobro naučiti [~ matematiku]

tȅsla¹

im. m. 〈G tȅslē; mn. N tȅsle, G tȇslā〉 drvodjeljsko oruđe za tesanje

tȅsla

im. m. 〈G tȅslē; mn. N tȅsle, G tȇslā〉 fiz. mjerna jedinica za magnetsku indukciju (T)

tȅst

im. m. 〈G tȅsta; mn. N tȅstovi, G tȅstōvā〉 1. niz pismenih zadataka s pomoću kojih se utvrđuje znanje ili sposobnosti onih koje se ispituje [~ inteligencije] 2. postupak kojim se utvrđuje svojstvo ili stanje onoga što se ispituje

testàment

im. m. 〈G testàmenta; mn. N testàmenti, G testàmenātā〉 1. v. oporuka 2. pokojnikova poruka potomstvu

testírati

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tèstīrām, 3. l. mn. testírajū, imp. tèstīrāj, aor. testírah, imperf. tèstīrāh, prid. r. testírao, prid. t. tèstīrān〉 1. 〈prijel.〉 a. iskušati/iskušavati kakvoću čega prije uporabe [~ automobil] b. ispitati/ispitivati čije znanje s pomoću testa [~ učenike] c. ovjeriti/ovjeravati pohađanje visokoškolske nastave [~ semestar] 2. 〈prijel./neprijel.〉 ispitati/ispitivati čije zdravlje s pomoću testa [~ na hepatitis; ~ sluh]

tȅstis

im. m. 〈G tȅstisa; mn. N tȅstisi, G tȅstīsā〉 v. sjemenik

testostèrōn

im. m. 〈G testosteróna; mn. N testosteróni, G testosterónā〉 med. muški spolni hormon

tȇško

pril. 〈komp. tȅžē〉 1. s velikim naporom, s poteškoćama [~ hodati; ~ prepoznati]; ant. lako 2. s bolom, s tugom [~ uzdahnuti] 3. vrlo ozbiljno, tako da izaziva velike patnje [~ raniti; ~ unesrećiti]

teškòća

im. ž. 〈G teškòćē; mn. N teškòće, G teškóćā〉 v. poteškoća

tȅta

im. ž. 〈G tȅtē, V tȅto; mn. N tȅte, G tétā〉 1. majčina ili očeva sestra; sin. (tetka); ant. tetak 2. hip. odrasla ženska osoba u dječjemu obraćanju

tétak

im. m. 〈G tétka, V tȇtče; mn. N tétci, G tȇtākā〉 muž očeve ili majčine sestre, tetin muž; ant. teta

tȅtanus

im. m. 〈G tȅtanusa〉 med. zarazna bolest prouzročena bacilom koji preko zaražene rane oštećuje živčani sustav i izaziva grčenje mišića

tetíva

im. ž. 〈G tetívē; mn. N tetíve, G tetívā〉 1. anat. čvrsto vlaknasto tkivo koje povezuje mišić s kosti [upala tetiva] 2. mat. dužina koja spaja dvije točke na krivulji 3. vez koji spaja krajeve luka [napeti tetivu strijelom]

tetìvika

im. ž. 〈G tetìvikē, DL tetìvici; mn. N tetìvike, G tetìvīkā〉 bot. samonikla vazdazelena biljka penjačica koja raste u primorju i tropskim krajevima

tȅtka

im. ž. 〈G tȅtkē, DL tȅtki; mn. N tȅtke, G tȅtākā/tȇtkā/tȅtkī〉 v. teta

tètošiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tètošīm, 3. l. mn. tètošē, imp. tètoši, aor. tètoših, imperf. tètošāh, prid. r. tètošio, prid. t. tètošen〉 nježno postupati s kim [~ dijete]; sin. maziti

tetováža

im. ž. 〈G tetovážē; mn. N tetováže, G tetovážā〉 slika koja se izrađuje na koži bockanjem i ubrizgavanjem pigmenta

tetovírati (se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tetòvīrām, 3. l. mn. tetovírajū, imp. tetòvīrāj, aor. tetovírah, imperf. tetòvīrāh, prid. r. tetovírao, prid. t. tetòvīrān〉 izrađivati sliku na koži bockanjem i ubrizgavanjem pigmenta

tȅtraēdar

im. m. 〈G tȅtraēdra, I tȅtraēdrom; mn. N tȅtraēdri, G tȅtraēdārā〉 mat. pravilno tijelo omeđeno četirima sukladnim jednakostraničnim trokutima

tȅtrapak

im. m. 〈G tȅtrapaka; mn. N tȅtrapaci, G tȅtrapākā〉 kartonska ambalaža, obično za tekućine, kutija u obliku piramide nad jednakostraničnim trokutom ili u obliku kvadra

tȅtrijēb

im. m. 〈G tȅtrijēba; mn. N tȅtrijēbi/tȅtrjebovi, G tȅtrijēbā/tȅtrjebōvā〉 zool. ptica snažna tijela tamnih boja s crvenom golom kožom iznad oka

tetùrānje

im. s. 〈G tetùrānja〉 nesigurno hodanje, teško održavanje ravnoteže pri hodu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga