im. s. 〈G ùrlānja〉 oglašavanje jakim ili prodornim glasom, ispuštanje urlika

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrlām, 3. l. mn. ùrlajū, imp. ùrlāj, aor. ùrlah, imperf. ùrlāh, prid. r. ùrlao〉 1. oglašavati se jakim ili prodornim glasom, ispuštati urlike [Bijesna gomila urla.; ~ od bola]; sin. urlikati 2. glasno i prodorno govoriti [Nemoj ~ na mene!]; sin. derati se razg. v. pod derati, vikati; ant. šaptati, šaputati

im. m. 〈G ȕrlīka; mn. N ȕrlīci, G ȕrlīkā〉 jak, prodoran glas [divljački ~; lavlji ~]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrlīčēm, 3. l. mn. ùrlīčū, imp. urlíči, aor. urlíkah, imperf. ùrlīkāh, prid. r. urlíkao〉 oglašavati se jakim ili prodornim glasom, ispuštati urlike [Bijesna gomila urliče.; ~ od bola]; sin. urlati

im. ž. 〈G ȗrnē; mn. N ȗrne, G ȗrnā/ȗrnī〉 posuda u obliku vaze u kojoj se čuva pokojnikov pepeo; sin. žara

im. m. 〈G ȕrnebēsa〉 velika uznemirenost popraćena bukom

prid. 〈G ȕrnebēsna; odr. ȕrnebēsnī, G ȕrnebēsnōg(a); ž. ȕrnebēsna, s. ȕrnebēsno〉 1. koji je veoma glasan [~ smijeh] 2. koji je pun događaja i uzbuđenja [~ provod]

im. m. 〈G ùroda; mn. N ùrodi, G ȕrōdā〉 polj. godišnji prinos biljaka; sin. plodina, ( rod)

prid. 〈G ùrođena; odr. ùrođenī, G ùrođenōg(a); ž. ùrođena, s. ùrođeno〉 koji postoji od rođenja [~ strah]; sin. (iskonski), prirođen

im. ž. 〈G urođènicē; mn. N urođènice, G urođènīcā〉 pripadnica kojega od starosjedilačkih naroda u Africi, Americi ili Australiji koji je zadržao tradicionalni način življenja

prid. 〈G urođèničina; ž. urođèničina, s. urođèničino〉 koji pripada urođenici

prid. 〈G urođènīčkōg(a); ž. urođènīčkā, s. urođènīčkō〉 koji se odnosi na urođenike [~ jezici]

im. m. 〈G urođeníka, V ȕrođenīče; mn. N urođeníci, G urođeníkā〉 pripadnik kojega od starosjedilačkih naroda u Africi, Americi ili Australiji koji je zadržao tradicionalni način življenja

im. m. 〈G ùroka; mn. N ùroci, G ȕrōkā〉 magijska radnja kojom se na koga navlači zlo ili nesreća [bacati uroke]

im. m. 〈G uròloga, V uròlože; mn. N uròlozi, G uròlōgā〉 liječnik koji se bavi urologijom

im. ž. 〈G urològijē〉 med. grana medicine koja se bavi liječenjem bolesti mokraćnoga sustava

im. ž. 〈G uròloginjē; mn. N uròloginje, G uròlogīnjā〉 liječnica koja se bavi urologijom

prid. 〈G uròloškōg(a); ž. uròloškā, s. uròloškō〉 koji se odnosi na urologe i urologiju [~ poremećaji]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùronīm, 3. l. mn. ùronē, imp. uròni, aor. urònih, prid. r. urònio, prid. t. ùronjen〉 1. 〈prijel.〉 staviti što ispod površine kakve tekućine [~ bocu u vodu]; sin. (zaroniti) 2. 〈neprijel.〉 ući ispod površine vode [~ u more]; sin. zaroniti; ant. izroniti; vidski parnjak: uranjati

im. ž. 〈G ȕrotē; mn. N ȕrote, G ȕrōtā〉 tajni dogovor o zajedničkoj akciji protiv koga; sin. zavjera

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùrotīm se, 3. l. mn. ùrotē se, imp. uròti se, aor. uròtih se, prid. r. uròtio se〉 organizirati urotu protiv koga ili čega [~ protiv vlasti]

im. ž. 〈G ùrotnicē; mn. N ùrotnice, G ùrotnīcā〉 žena koja sudjeluje u uroti; sin. zavjerenica

prid. 〈G ùrotničina; ž. ùrotničina, s. ùrotničino〉 koji pripada urotnici; sin. zavjereničin

prid. 〈G ùrotničkōg(a); ž. ùrotničkā, s. ùrotničkō〉 koji se odnosi na urotnike [~ plan]; sin. zavjerenički

im. m. 〈G ùrotnīka; mn. N ùrotnīci, G ùrotnīkā〉 osoba koja sudjeluje u uroti; sin. zavjerenik

im. m. 〈G ùručka; mn. N ùručci, G ùručākā〉 radni materijal koji se dijeli na sastancima, predavanjima i skupovima kako bi se izlaganje lakše pratilo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrūčīm, 3. l. mn. ùrūčē, imp. urúči, aor. urúčih, prid. r. urúčio, prid. t. ùrūčen〉 predati u ruke, dostaviti ili izreći komu što osobno [~ pismo; ~ pozdrave]; sin. izručiti; vidski parnjak: uručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urùčujēm, 3. l. mn. urùčujū, imp. urùčūj, aor. uručívah, imperf. urùčīvāh, prid. r. uručívao, prid. t. urùčīvān〉 predavati u ruke, dostavljati ili izricati komu što osobno [~ pisma; ~ pozdrave]; sin. izručivati; vidski parnjak: uručiti

im. ž. 〈G ùrudžbē; mn. N ùrudžbe, G ùrudžābā/ȕrūdžbā/ùrudžbī〉 čin kojim se komu što uručuje

prid. 〈G ùrudžbenōg(a); ž. ùrudžbenā, s. ùrudžbenō〉 koji se odnosi na urudžbu [~ ured; ~ zapisnik]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urùdžbīrām, 3. l. mn. urudžbírajū, imp. urùdžbīrāj, aor. urudžbírah, imperf. urùdžbīrāh, prid. r. urudžbírao, prid. t. urùdžbīrān〉 upisati/upisivati poslani ili primljeni dokument [~ dopis]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urùšāvām, 3. l. mn. urušávajū, imp. urùšāvāj, aor. urušávah, imperf. urùšāvāh, prid. r. urušávao, prid. t. urùšāvān〉 činiti da što postane nestabilno [~ temelje kuće; ~ zid] • urušávati se 〈povr.〉 rušiti se potpuno ili djelomice zbog dotrajalosti [Urušava se krov.]; sin. urušivati; vidski parnjak: urušiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrušīm, 3. l. mn. ùrušē, imp. ùruši, aor. ùruših, prid. r. ùrušio, prid. t. ùrušen〉 učiniti da što postane nestabilno [~ temelje kuće; ~ zid] • ùrušiti se 〈povr.〉 srušiti se potpuno ili djelomice zbog dotrajalosti [Urušio se krov.]; Vidski parnjaci: urušavati, urušivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urùšujēm, 3. l. mn. urùšujū, imp. urùšūj, aor. urušívah, imperf. urùšīvāh, prid. r. urušívao, prid. t. urùšīvān〉 usp. urušavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsādīm, 3. l. mn. ùsādē, imp. usádi, aor. usádih, prid. r. usádio, prid. t. ùsāđen〉 odgojem učiniti da tko što prihvati kao svoje [~ djetetu poštenje]; vidski parnjak: usađivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usàđujēm, 3. l. mn. usàđujū, imp. usàđūj, aor. usađívah, imperf. usàđīvāh, prid. r. usađívao, prid. t. usàđīvān〉 odgojem činiti da tko što prihvati kao svoje [~ djetetu poštenje]; vidski parnjak: usaditi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsahnēm, 3. l. mn. ùsahnū, imp. usàhni, aor. usàhnuh, prid. r. usàhnuo〉 1. ostati bez vlage i postati suhim [Cvijeće je usahnulo.]; sin. uvenuti 2. pren. prestati postojati [Sve su mi nade usahnule.]

prid. 〈G ùsāmljena; odr. ùsāmljenī, G ùsāmljenōg(a); ž. ùsāmljena, s. ùsāmljeno; komp. usamljènijī〉 1. v. osamljen 2. v. samotan

im. ž. 〈G ùsāmljenosti, I ùsāmljenošću/ùsāmljenosti〉 v. osamljenost

im. s. 〈G usavršávānja〉 1. činjenje čega boljim ili savršenijim 2. stjecanje novih znanja za bolje obavljanje kakva posla, postajanje boljim ili savršenijim; sin. specijalizacija 3. program školovanja u svrhu stjecanja novih znanja za bolje obavljanje kojega posla; sin. specijalizacija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usavr̀šāvām, 3. l. mn. usavršávajū, imp. usavr̀šāvāj, aor. usavršávah, imperf. usavr̀šāvāh, prid. r. usavršávao, prid. t. usavr̀šāvān〉 činiti što boljim ili savršenijim [~ proizvod; ~ zanat] • usavršávati se 〈povr.〉 stjecati nova znanja za bolje obavljanje kojega posla, postajati boljim ili savršenijim [Otišao se usavršavati u inozemstvo.]; sin. usavršivati; vidski parnjak: usavršiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usàvr̄šīm, 3. l. mn. usàvr̄šē, imp. usavŕši, aor. usavŕših, prid. r. usavŕšio, prid. t. usàvr̄šen〉 učiniti što boljim ili savršenijim [~ proizvod; ~ zanat] • usavŕšiti se 〈povr.〉 steći nova znanja za bolje obavljanje kojega posla, postati boljim ili savršenijim [Usavršio se u inozemstvu.]; vidski parnjak: usavršavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usavr̀šujēm, 3. l. mn. usavr̀šujū, imp. usavr̀šūj, aor. usavršívah, imperf. usavr̀šīvāh, prid. r. usavršívao, prid. t. usavr̀šīvān〉 usp. usavršavati

〈G USB-a〉 inform. 1. pokrata za »universal serial bus«, sabirnica za povezivanje računala i vanjskih uređaja koja prenosi podatke brzinom od 12 MB u sekundi 2. v. memorijski štapić pod štapić

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùselīm, 3. l. mn. ùselē, imp. usèli, aor. usèlih, prid. r. usèlio, prid. t. ùseljen〉 seleći dovesti, smjestiti koga na kakvo mjesto boravka ili stanovanja [~ rodbinu u stan]; ant. iseliti • usèliti se 〈povr.〉 1. seleći se dospjeti na kakvo mjesto boravka ili stanovanja [~ se u stan]; ant. iseliti se v. pod iseliti 2. seleći se doći živjeti u koju zemlju [~ se iz Australije u Hrvatsku.]; sin. (imigrirati); ant. (emigrirati); vidski parnjak: useljavati

im. s. 〈G useljávānja〉 1. dovođenje, smještanje koga seljenjem na kakvo mjesto boravka ili stanovanja; ant. iseljavanje 2. dospijevanje na kakvo mjesto boravka ili stanovanja seljenjem; ant. iseljavanje 3. dolaženje stanovništva u koju zemlju; sin. (imigracija); ant. (emigracija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usèljāvām, 3. l. mn. useljávajū, imp. usèljāvāj, aor. useljávah, imperf. usèljāvāh, prid. r. useljávao, prid. t. usèljāvān〉 seleći dovoditi, smještati koga na kakvo mjesto boravka ili stanovanja [~ rodbinu u stan]; ant. iseljavati • useljávati se 〈povr.〉 1. seleći se dospijevati na kakvo mjesto boravka ili stanovanja [~ se u stan]; ant. iseljavati se v. pod iseljavati 2. seleći se dolaziti živjeti u koju zemlju [~ se iz Australije u Hrvatsku.]; sin. (imigrirati); ant. (emigrirati); vidski parnjak: useliti

im. ž. 〈G useljènicē; mn. N useljènice, G useljènīcā〉 žena koja se uselila u koju državu; sin. (imigrantica); ant. (emigrantica), iseljenica