kratica za usporedi

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. uspàničīm se, 3. l. mn. uspàničē se, imp. uspàniči se, aor. uspàničih se, prid. r. uspàničio se〉 dopustiti da panika prevlada razumno prosuđivanje [~ zbog straha od bolesti]

im. ž. 〈G uspàvānkē, DL uspàvānki; mn. N uspàvānke, G uspàvānkā/uspàvānkī〉 pjesma kojom se uspavljuje dijete

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùspāvām, 3. l. mn. uspávajū, imp. ùspāvāj, aor. uspávah, prid. r. uspávao, prid. t. ùspāvān〉 1. učiniti da tko zaspi [~ dijete pričama]; ant. probuditi 2. pren. učiniti koga pospanim dosadnim sadržajem čega [~ slušatelje]

im. s. 〈G uspavljívānja〉 1. nastojanje da tko zaspi 2. pren. činjenje koga pospanim dosadnim sadržajem čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uspàvljujēm, 3. l. mn. uspàvljujū, imp. uspàvljūj, aor. uspavljívah, imperf. uspàvljīvāh, prid. r. uspavljívao, prid. t. uspàvljīvān〉 1. činiti da tko zaspi [~ dijete pričama]; ant. buditi 2. pren. činiti koga pospanim dosadnim sadržajem čega [~ slušatelje]; vidski parnjak: uspavati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ȕspnēm se, 3. l. mn. ȕspnū se, imp. ùspni se, aor. ùspēh se, prid. r. m. ȕspeo se, ž. ȕspēla se, s. ȕspēlo se, mn. ȕspēli se〉 1. krećući se dospjeti s nižega na viši položaj [~ na brdo; ~ na četvrti kat]; sin. popeti se 2. premjestiti se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ na stolac]; sin. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti, popeti se; ant. sići, spustiti se v. pod spustiti 3. pren. postići bolji položaj u poslu, društvu i sl. [~ na ravnateljsko mjesto]; vidski parnjak: uspinjati se

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùspijēvām, 3. l. mn. uspijévajū, imp. ùspijēvāj, aor. uspijévah, imperf. ùspijēvāh, prid. r. uspijévao〉 1. postizati da što bude napravljeno [~ dovršiti nacrte]; vidski parnjak: uspjeti 2. ostvarivati uspjehe u čemu [~ u životu]; ant. propadati pren.; vidski parnjak: uspjeti 3. 〈3. l.〉 dobro rasti, davati ploda [U našemu podneblju ne uspijevaju banane.]

im. ž. 〈G uspìnjačē; mn. N uspìnjače, G uspìnjāčā〉 vagon na tračnicama koji se uspinje i spušta s pomoću debeloga žičanog užeta

im. s. 〈G ùspinjānja〉 1. kretanje s nižega prema višemu položaju; sin. penjanje, uspon 2. premještanje s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto; sin. dizanje, penjanje, podizanje; ant. silaženje, spuštanje 3. pren. postizanje boljega položaja u poslu, društvu i sl.

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùspinjēm se, 3. l. mn. ùspinjū se, imp. ùspinji se, aor. ùspinjah se, imperf. ùspinjāh se, prid. r. ùspinjao se〉 1. kretati se s nižega prema višemu položaju [~ na brdo; ~ na četvrti kat]; sin. penjati se 2. premještati se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ na stolac]; sin. dizati se v. pod dizati, penjati se, podizati se v. pod podizati; ant. silaziti, spuštati se v. pod spuštati 3. pren. postizati bolji položaj u poslu, društvu i sl. [~ do ravnateljskoga mjesta]; vidski parnjak: uspeti se

prid. 〈G ùspjela; odr. ùspjelī, G ùspjelōg(a); ž. ùspjela, s. ùspjelo; komp. uspjèlijī〉 1. koji je postigao uspjeh [uspjeli slikar] 2. koji je doveo do željenoga cilja [~ pokušaj]; sin. uspješan; ant. neuspio, neuspješan

im. m. 〈G ùspjeha; mn. N ùspjesi, G ȕspjēhā〉 ostvaren određeni cilj ili povoljan ishod čega; ant. neuspjeh, promašaj pren.

im. ž. 〈G ùspjelosti, I ùspjelošću/ùspjelosti〉 osobina onoga koji je uspio ili svojstvo onoga što je uspjelo; sin. uspješnost; ant. neuspjelost, neuspješnost

prid. 〈G ùspješna; odr. ùspješnī, G ùspješnōg(a); ž. ùspješna, s. ùspješno; komp. uspjèšnijī〉 usp. uspio

im. ž. 〈G ùspješnicē; mn. N ùspješnice, G ùspješnīcā〉 knjiga, film ili pjesma koja izaziva veliko zanimanje i postiže velik uspjeh u prodaji [~ godine]; sin. (hit)

im. ž. 〈G ùspješnosti, I ùspješnošću/ùspješnosti〉 usp. uspjelost

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕspijēm, 3. l. mn. ȕspijū, imp. ùspīj, aor. ùspjeh, prid. r. m. ùspio, ž. ùspjela, s. ùspjelo, mn. ùspjeli〉 1. ostvariti uspjeh u čemu [~ u životu]; ant. propasti pren. 2. postići da što bude napravljeno [~ dovršiti nacrt]; vidski parnjak: uspijevati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usplàhīrīm, 3. l. mn. usplàhīrē, imp. usplahíri, aor. usplahírih, prid. r. usplahírio, prid. t. usplàhīren〉 potaknuti u kome osjećaj straha i nemira, učiniti koga plahim [~ djecu] • usplahíriti se 〈povr.〉 osjetiti strah i nemir, postati plahim [Konji su se usplahirili.]

im. s. 〈G ùsplōđa; mn. N ùsplōđa, G ùsplōđā〉 bot. dio ploda koji obavija sjemenke

im. ž. 〈G ȕspomenē; mn. N ȕspomene, G ȕspomēnā〉 1. trajno sjećanje, trajan dojam koji ostaje u sjećanju [~ iz djetinjstva] 2. predmet koji podsjeća na koga ili što [Sat mi je ~ na oca.]; sin. spomen

im. m. 〈G ùspona; mn. N ùsponi, G ȕspōnā〉 1. dio zemljišta koji se diže ili penje pod kakvim nagibom [blag ~; oštar ~] 2. kretanje s nižega prema višemu položaju [težak ~ na brdo]; sin. penjanje, uspinjanje 3. pren. uspješan razvoj ili promjena nabolje; sin. napredak, pomak pren.; ant. nazadak

im. s. 〈G usporávānjā〉 1. smanjivanje brzine čega, činjenje da se tko ili što kreće ili odvija manjom brzinom; sin. usporivanje; ant. ubrzavanje 2. prouzročivanje kasnijega, sporijega ostvarenja čega; sin. usporivanje; ant. ubrzavanje 3. knjiž. prouzročivanje sporijega odvijanja radnje; sin. (retardacija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uspòrāvām, 3. l. mn. usporávajū, imp. uspòrāvāj, aor. usporávah, imperf. uspòrāvāh, prid. r. usporávao, prid. t. uspòrāvān〉 1. smanjivati brzinu čega, činiti da se tko ili što kreće ili odvija manjom brzinom [~ vožnju; ~ promet] 2. činiti da se što kasnije, sporije dogodi ili ostvari [~ ozdravljenje]; sin. usporivati; ant. ubrzavati; vidski parnjak: usporiti

prid. 〈G ȕsporedna; odr. ȕsporednī, G ȕsporednōg(a); ž. ȕsporedna, s. ȕsporedno〉 1. koji se kreće ili stoji uz koga ili što drugo, koji se događa istodobno [usporedno gibanje; usporedne crte; usporedne radnje]; sin. (paralelan) 2. mat. koji se nikad ne siječe; sin. paralelan

im. ž. 〈G ȕsporedbē; mn. N ȕsporedbe, G ȕsporedābā/ȕsporēdbā/ȕsporedbī〉 1. određivanje sličnosti i razlika između čega; sin. (komparacija, paralela, prispodoba) 2. knjiž. stilska figura u kojoj se dva pojma međosobno uspoređuju prema kakvoj sličnosti; sin. poredba

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uspòrēdīm, 3. l. mn. uspòrēdē, imp. usporédi, aor. usporédih, prid. r. usporédio, prid. t. uspòrēđen〉 utvrditi sličnosti i razlike, napraviti usporedbu čega [~ svojstva različitih trava]; sin. (komparirati) • usporéditi se 〈povr.〉 1. utvrditi sličnosti i razlike s kim ili s čim [~ se s boljim učenicima]; sin. ogledati se 2. 〈mn.〉 međusobno utvrditi sličnosti i razlike; vidski parnjak: uspoređivati

prid. 〈G usporèdiva; odr. usporèdivī, G usporèdivōg(a); ž. usporèdiva, s. usporèdivo〉 koji se može s kim ili s čim usporediti; ant. neusporediv

im. ž. 〈G ȕsporednicē; mn. N ȕsporednice, G ȕsporednīcā〉 1. zem. zamišljena kružnica koja opasuje Zemlju usporedno s polutnikom; sin. paralela 2. v. paralela

pril. 1. tako da se kreće ili stoji uz koga ili što drugo, tako da se događa istodobno [hodati ~; ~ voziti i razgovarati]; sin. (paralelno) 2. mat. tako da se nikada ne siječe; sin. paralelno

im. s. 〈G uspoređívānja〉 1. utvrđivanje sličnosti i razlika; sin. (kompariranje) 2. utvrđivanje sličnosti i razlika s kim ili s čim; sin. mjerenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usporèđujēm, 3. l. mn. usporèđujū, imp. usporèđūj, aor. uspoređívah, imperf. usporèđīvāh, prid. r. uspoređívao, prid. t. usporèđīvān〉 utvrđivati sličnosti i razlike, činiti usporedbu čega [~ svojstva različitih trava]; sin. (komparirati) • uspoređívati se 〈povr.〉 1. utvrđivati sličnosti i razlike s kim ili s čim [~ se s boljim učenicima]; sin. mjeriti se pren. v. pod mjeriti, ogledati se 2. 〈mn.〉 međusobno utvrđivati sličnosti i razlike; vidski parnjak: usporediti

prid. 〈G ùsporena; odr. ùsporenī, G ùsporenōg(a); ž. ùsporena, s. ùsporeno; komp. usporènijī〉 koji je smanjene brzine [~ ritam srca; usporeno gibanje]; ant. ubrzan

pril. 〈komp. usporènijē〉 smanjenom brzinom [~ se gibati]; ant. ubrzano

im. s. 〈G usporénja〉 smanjenje brzine kretanja u jedinici vremena; ant. ubrzanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsporīm, 3. l. mn. ùsporē, imp. uspòri, aor. uspòrih, prid. r. uspòrio, prid. t. ùsporen〉 1. smanjiti brzinu čega, učiniti da se tko ili što kreće ili odvija manjom brzinom [~ vožnju; ~ promet] 2. učiniti da se što sporije dogodi ili kasnije ostvari [~ ozdravljenje]; ant. ubrzati; Vidski parnjaci: usporavati, usporivati

im. s. 〈G usporívānja〉 usp. usporavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uspòrujēm, 3. l. mn. uspòrujū, imp. uspòrūj, aor. usporívah, imperf. uspòrīvāh, prid. r. usporívao, prid. t. uspòrīvān〉 usp. usporavati

im. ž. 〈G ȕspostavē〉 čin kojim se što uspostavlja [~ mira; ~ ravnoteže; ~ veze; ~ vlasti]; sin. (uspostavljanje)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uspòstavīm, 3. l. mn. uspòstavē, imp. uspòstavi, aor. uspòstavih, prid. r. uspòstavio, prid. t. uspòstavljen〉 učiniti da što nastane ili počne djelovati [~ vlast; ~ mir; ~ ravnotežu; ~ vezu]; vidski parnjak: uspostavljati

im. s. 〈G uspòstavljānja〉 v. uspostava

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uspòstavljām, 3. l. mn. uspòstavljajū, imp. uspòstavljāj, aor. uspòstavljah, imperf. uspòstavljāh, prid. r. uspòstavljao, prid. t. uspòstavljān〉 činiti da što nastane ili počne djelovati [~ vlast; ~ mir; ~ ravnotežu; ~ vezu]; vidski parnjak: uspostaviti

prid. 〈G ȕsprāvna; odr. ȕsprāvnī, G ȕsprāvnōg(a); ž. ȕsprāvna, s. ȕsprāvno; komp. uspràvnijī〉 1. koji ide ravno prema gore [uspravna crta]; sin. (okomit, vertikalan); ant. vodoravan 2. pren. koji je čvrst u svojim uvjerenjima, koji se ne da slomiti [~ čovjek]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùspravīm, 3. l. mn. ùspravē, imp. ùspravi, aor. ùspravih, prid. r. ùspravio, prid. t. ùspravljen〉 postaviti što u uspravan položaj ili staviti da stoji uspravno [~ leđa]; ant. poviti, svinuti, sviti • ùspraviti se 〈povr.〉 zauzeti uspravan položaj, stati uspravno [Uspravi se!]; sin. ispraviti; ant. iskriviti; vidski parnjak: uspravljati

im. s. 〈G ùspravljānja〉 1. postavljanje čega u uspravan položaj ili stavljanje da stoji uspravno; ant. krivljenje, povijanje, svijanje 2. zauzimanje uspravna položaja, stajanje uspravno; ant. iskrivljavanje, iskrivljivanje; sin. ispravljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùspravljām, 3. l. mn. ùspravljajū, imp. ùspravljāj, aor. ùspravljah, imperf. ùspravljāh, prid. r. ùspravljao, prid. t. ùspravljān〉 postavljati što u uspravan položaj ili stavljati da stoji uspravno [~ leđa]; ant. kriviti, povijati, svijati • ùspravljati se 〈povr.〉 zauzimati uspravan položaj, stajati uspravno; ant. iskrivljivati se v. pod iskrivljavati, iskrivljivati se v. pod iskrivljivati; sin. ispravljati; vidski parnjak: uspraviti

prij. 〈D〉 označuje da tko što čini iako su okolnosti nepovoljne ili da tko što ne čini iako su okolnosti povoljne [otići ~ želji roditelja]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. uspròtīvīm se, 3. l. mn. uspròtīvē se, imp. usprotívi se, aor. usprotívih se, prid. r. usprotívio se〉 pokazati protivljenje, izraziti neslaganje [~ čijemu prijedlogu]